HRVATSKO plivanje posljednjih desetak godina bilo je van fokusa sportske javnosti. Sve dok hrvatski plivači nisu oduševili na Europskom prvenstvu u 25-metarskim bazenima u Poljskoj. Donijeli su tri medalje, a prva je bila brončana u štafeti. Osvojili su je Nikola Miljenić, Bože Puhalović, Luka Cvetko i Jere Hribar.

Ne postoji službena titula kapetana hrvatske plivačke reprezentacije, no njezin vođa je definitivno Miljenić. Iza 27-godišnjeg plivača dva su nastupa na Olimpijskim igrama, a sprema se i za treći u Los Angelesu 2028. godine. Kako kaže, ova medalja mu je najveći uspjeh u karijeri, uz sam nastup na Olimpijskim igrama.

Vrhunski je obrazovan, završio je četiri godine ekonomije i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Southern California te je magistrirao vrhunsko poduzetništvo i inovacije. Vratio se u Hrvatsku te se nastavio baviti plivanjem i trenirati u svom Plivačkom klubu Medveščak, u kojem je cijeli svoj plivački vijek. Za Index je odgovorio na pitanja o proteklom Europskom prvenstvu i svojoj karijeri općenito.

Kako je vama i vašim kolegama protekao povratak u Hrvatsku?

Dočekani smo na aerodromu, bili smo u Hrvatskom olimpijskom odboru, kod ministra Glavine... Trebali smo ići i k premijeru Plenkoviću, ali on je bio kod Macrona. Bili smo i u Gradskoj skupštini, a prije toga i u Sheratonu. 

Jeste li očekivali da će vas ovako dočekati kad ste kretali na Europsko prvenstvo?

Nisam uopće razmišljao što će biti nakon natjecanja. Bio sam potpuno fokusiran na izvedbu. 

Medalja na Europskom prvenstvu stigla je nakon devet godina "suše". Je li ovo znak renesanse hrvatskog plivanja?

Definitivno je. Osvojili smo tri medalje. Prva medalja otvorila je put za ostale. Surfamo sad na valu pozitivnih emocija i energije. Javnost je to vidjela i možda se to prepozna na neki način. Rezultate imamo. Mi smo isti plivači kakvi smo bili prije pola godine ili godinu, kad još nije bilo medalja.

Štafeta je timska disciplina, za razliku od brojnih individualnih u plivanju. U Americi, dok ste studirali, plivanje se općenito shvaća kao timski sport. Je li vam to pomoglo da dođete do ove medalje u štafeti?

Pomoglo mi je. U Americi plivate za ekipu. Prisutan je timski duh, plivanje je momčadski sport. Za mene su najljepši trenuci uvijek bili plivanje u štafeti, bilo za Hrvatsku, bilo za moj faks. Smatram se dobrim timskim igračem.

Plivali ste u kratkim, 25-metarskim bazenima u Poljskoj. Kolika je to razlika u odnosu na 50-metarske i koji vam više odgovaraju?

Uf, teško pitanje. Ne znam koji mi više leže. Možda mi trenutno čak više leži kratki bazen. Disciplina u kojoj sam trenutno najkompletniji je sto metara mješovito. Ona se ne pliva u velikom bazenu. U ostalim disciplinama sam možda i bolji u velikom bazenu, nego u malom. Ali mali bazen mi je zanimljiviji.

Zašto?

U malom bazenu više do izražaja dolazi fizička snaga. U velikom bazenu manje je okreta i guranja s nogama pa onda više do izražaja dolazi izdržljivost. Drugačije se pripremate za ta dva natjecanja. Zanimljivija mi je priprema kad sam fokusiran na snagu, nego na izdržljivost.

Bili ste na dvama Olimpijskim igrama, a sigurno ciljate i na treće, koje se približavaju. Ova sadašnja hrvatska plivačka ekipa sigurno će dobro kotirati u Los Angelesu za medalje.

Slažem se, odlični smo i imamo dobru atmosferu. Jako mi je drago što nas napokon ima više i što smo ostvarili neki uspjeh. Postali smo sila, na neki način. Kad sam tek došao u hrvatsku reprezentaciju, bio sam ja i još dvije cure. Svi smo bili dosta mladi i lošiji plivači nego danas. Atmosfera je bila dosta tmurna. Sad se sve preokrenulo.

Došli su uspjesi i medalje. A i prije medalja je bilo uspjeha. Narativ se počinje mijenjati. Jako mi je drago biti dio toga i, na neki način, indirektno nosač tog uspjeha. Najstariji sam u reprezentaciji i moram probiti put za generaciju koja je sad došla. Puno znači kad imate nekog iskusnijeg uz sebe, a mislim da su to i dečki prepoznali.

Je li vam ova bronca s Europskog prvenstva najveći uspjeh u karijeri?

Ne znam je li mi najveći uspjeh ova medalja ili odlazak prvi put na Olimpijske igre. Možda ipak ova medalja jer je recentniji rezultat.

Jere Hribar u ovom trenutku izgleda kao nova zvijezda hrvatskog plivanja. Osvojio je dvije medalje samostalno na Europskom prvenstvu, a bio je i dio ove brončane štafete. Kako vidite njegov potencijal?

Definitivno se isprofilirao kao nova zvijezda. Odličan je i zahvalio sam mu se. Ako nastavi ovim putem, svijetla mu je budućnost.

Prolazi sličan put kao i vi, studira trenutno u Americi.

Tako je, morao je ići na ispite pa nije s nama mogao na doček u Zagrebu. Mlađi je od mene šest godina.

Trenirali ste u Americi, ali ste se vratili u svoj Plivački klub Medveščak. Kakva je razlika?

Velika. U Hrvatskoj su puno gori uvjeti. Ali opet imamo tu trenera koji posvećuje vrijeme samo nama. Praktički radi s nama jedan na jedan treninge. Ima puno manji broj plivača nego što je imao moj trener u Americi. Nedostaju mi u Hrvatskoj termini na bazenu. Ne znam što će se dogoditi kad se bude obnavljao Dom sportova, gdje sad treniram.

Najbolje što mi mogu riješiti su termini od sedam ujutro, što nije idealno za profesionalca koji je već godinama u treningu. Nude mi i da treniram u tri popodne, u vrijeme ručka. Voliio bih da se to promijeni.

Moram se potruditi i naći ljude s kojima bih mogao trenirati. Većinom treniram sam. Volio bih da više mogu trenirati s nekim, ali teško se uskladiti s drugim sportašima. To mi možda najviše nedostaje.

Spominjali ste u jednom ranijem intervjuu da niste baš zadovoljni financijskom potporom za plivanje. Je li se to danas promijenilo?

Situacija nije dobra, imamo problema. Nadam se da će ove medalje i dobri rezultati skrenuti pozornost na nas nekim ljudima da nam izađu ususret. Nama plivačima ne treba novac za neke velike i raskošne stvari. Treba nam, na primjer, da bismo otišli na pripreme i odradili ih kako treba.

Vidjeli smo nedavno primjer hrvatskih malonogometaša koji nisu otišli na Svjetsko prvenstvo jer to jednostavno nisu mogli pruištiti.

Znam i žao mi je, ali mislim da se mali nogomet ne može uspoređivati s plivanjem, koje je ipak važniji sport za Hrvatsku.

Kako ste se odlučili baviti plivanjem? Jesu li vas zanimali drugi sportovi?

Bio sam na gimnastici, a u Americi sam trenirao i boks, ali to je više-manje bilo rekreativno. Plivanjem se bavim jako dugo. Moj stric je isto bio u tome i već sam rano znao da sam ja za taj sport. Pratim inače sve druge sportove i hrvatske sportaše te strane koje poznajem. Velik je gušt vidjeti da je moj prijatelj ili poznanik nešto dobro postigao.

Možete li nam nešto ispričati o svom klubu?

Plivački klub Medveščak je moj prvi i jedini klub u karijeri. Hvala predsjedniku kluba Bonačiću i ostalim ljudima iz kluba koji mi maksimalno izlaze ususret i pomažu mi da postanem ovo što sam danas.

Proglasili su vas u jednom izboru i najzgodnijim sportašem u Hrvatskoj. Imate li na to kakav komentar?

Molim vas da pričamo o sportu, ako nije problem.

Kakvi su planovi za dalje, nakon povratka s ovog Europskog prvenstva?

Slijede pripreme za državno prvenstvo, koje će se održati u Splitu. Tamo će biti domaći okršaji. Svi koji smo bili na Europskom prvenstvu natjecat ćemo se jedni protiv drugih i bit će uzbudljivo. Nakon državnog prvenstva, koje će biti sljedeći vikend, uzet ću malu pauzu. Ali nova sezona kreće u prvom mjesecu, tako da nemamo puno odmora.

Plivačka sezona traje od prvog do 12. mjeseca. Imat ćemo Europsko prvenstvo u velikim bazenima u osmom mjesecu, Mediteranske igre u devetom i Svjetski kup u desetom mjesecu sljedeće godine. Nakon svega toga ide Svjetsko prvenstvo u 12. mjesecu.

Treba ozbiljno razmisliti koji su tu prioriteti, kako tempirati formu. Ipak je to pet velikih natjecanja u četiri mjeseca. Svi znamo da se forma ne može održavati tako dugo. Trenira se naporno. Treninzi su dvaput dnevno bar tri dana u tjedno, a ostale dane jednom dnevno.

Morate u to ubaciti i dva sata teretane, tako da ode i šest sati dnevno na treniranje. Puno je i naporno, ali ovisi kako gledate na to. Meni je najbolji dio dana kad idem na trening.