NOVI Maksimir konačno je dobio lice. Nakon godina priče, natezanja i čekanja, danas je u Zagrebu predstavljen pobjednički projekt talijanskog studija VG13 Architects, a reakcija dijela javnosti bila je puno jednostavnija od svih arhitektonskih objašnjenja: "Kae ovo, frende?"

Projekt je osvojio međunarodni natječaj na koji je stiglo 88 radova iz više od 20 zemalja. Novi stadion trebao bi imati oko 35 tisuća potpuno natkrivenih mjesta, zadovoljiti najvišu UEFA-inu kategoriju, a cijela investicija Grada Zagreba i Vlade procjenjuje se na oko 204 milijuna eura.

Galerija

Problem je što velik dio javnosti nakon prvih rendera nije dobio ono što je očekivao. Na društvenim mrežama i forumima pojavili su se komentari poput "užas", "ovo nema veze s Dinamom" i "katastrofa", dok dio ljudi priznaje da je očekivao moderan stadion, ali ne i ovakav izgled.

Dakako, internet nije arhitektonski žiri. Međutim, kada se predstavi stadion koji će zamijeniti Maksimir, jedan od najprepoznatljivijih nogometnih prostora u Hrvatskoj, reakcija navijača itekako je relevantna.

Stadion koji ne izgleda kao stadion koji su ljudi zamišljali

Najveći problem prvog dojma je forma. Umjesto klasične nogometne arene s četiri povezane tribine, dobili smo projekt koji je razlomljen, otvoren i prilično neobičan.

Autori iz VG13 Architects osmislili su stadion kao apstraktnu arhitektonsku formu koja bi trebala povezati nogometni objekt s okolišem i prostorom Svetica. Ocjenjivački sud upravo je tu izdvojio snažan arhitektonski karakter projekta, a autori ga povezuju i s nasljeđem originalnog Maksimira Vladimira Turine.

Tu imamo problem - prosječnog navijača neće previše zanimati odnos ploha, volumena i urbane matrice. On će gledati stadion i pitati se jednu puno jednostavniju stvar: kako će izgledati kada Dinamo izađe pred 35 tisuća ljudi u Ligi prvaka? Navijač reprezentacije Hrvatske će se pitati - na što će ovo ličiti kad nam ovdje dođe Francuska? Na prvim renderima taj odgovor nije svima sjeo.

"Ovo nema veze s Dinamom"

To je jedna od najčešćih zamjerki koja se pojavila nakon predstavljanja. Na Redditu, gdje se rasprava vrlo brzo razvila nakon objave projekta, dio navijača izrazio je otvoreno razočaranje, dok su drugi pisali da novi stadion izgleda kao nedovršena konstrukcija ili da uopće ne podsjeća na nogometni stadion.

Posebno se komentira odnos tribina i krova. Ljudi koji su očekivali kompaktnu, zatvorenu arenu s tribinama blizu terena dobili su projekt koji vizualno djeluje puno otvorenije i razlomljenije. Ovo je bitno jer Maksimir nije samo zgrada. Za Dinamove navijače on je mjesto koje ima svoju atmosferu, zvuk i identitet. Stari stadion je arhitektonski teško braniti, ali čak i njegovi najveći kritičari priznaju da ima ono što novi projekt tek mora izgraditi - emociju.

Na jednom od komentara na Redditu upravo se zato pojavila zanimljiva reakcija: korisnik koji je cijeli život proveo na Maksimiru napisao je da je stadion "najružniji", ali da ga upravo zbog toga voli jer ima dušu i autentičnost.

Ne sviđa se svima, ali nije ni sve crno

Ima i oprečnih reakcija. Dio komentatora pozdravlja činjenicu da Zagreb neće dobiti još jednu generičnu stadiončinu koja izgleda kao desetak drugih arena u Europi. Nekima je upravo neobičan izgled najveća prednost projekta. Time dobivamo zanimljiv paradoks. Projekt je dobio prvu nagradu između 88 prijavljenih radova, a stručni žiri čine arhitekti i stručnjaci uz predstavnike Grada, Vlade i Dinama.

Novi Maksimir trebao bi imati oko 35 tisuća natkrivenih sjedećih mjesta i najvišu UEFA-inu kategoriju, a projekt obuhvaća i širi kompleks Svetica s drugim sportskim i javnim sadržajima. Procijenjena vrijednost investicije iznosi oko 204 milijuna eura.

Rušenje sadašnjeg stadiona očekuje se 2027. godine, nakon što bude završena rekonstrukcija Kranjčevićeve, dok bi sami radovi na novom Maksimiru trebali krenuti 2029. godine. To znači da će između današnjih rendera i stvarnog stadiona proći još nekoliko godina.

Do tada će se promijeniti projektna dokumentacija, napraviti detaljna razrada i nestati dobar dio stvari koje danas vidimo samo kao računalne prikaze. Ono što se danas vidi nije gotov stadion. Ipak, prvi dojam više se ne može vratiti.

"Kae ovo, frende?"

Danas se, logično, raspravlja o fasadi, krovu i tribinama. Kada stadion bude izgrađen, raspravljat će se o nečemu puno konkretnijem - koliko su tribine blizu terenu, kakva je akustika, kako se vidi utakmica i što se događa kada se na njih smjesti 35 tisuća ljudi. To renderi ovog trenutka ne mogu pokazati.

Maksimir pritom nosi ogroman teret. Nije to nova poslovna zgrada na rubu grada pa da je dovoljno reći da je autorska i drugačija. To je stadion hrvatskog prvaka Dinama, jedan od najprepoznatljivijih sportskih prostora u Hrvatskoj, i zato će ljudi uspoređivati svaki njegov detalj s onime što su desetljećima zamišljali kao novi Maksimir.

Pričekajmo. Možda će uživo izgledati bolje. Možda će tribine biti fantastične, atmosfera odlična, a stadion iznutra potpuno promijeniti dojam koji ostavljaju renderi. Ali za projekt koji se čeka desetljećima i koji će koštati stotine milijuna eura, činjenica da je prvi kolektivni dojam tolikog broja ljudi "Kae ovo, frende?" nije sitnica koju treba samo prebrisati pričom o arhitektonskoj posebnosti.