NA CIJELOM Europskom prvenstvu ne postoje više različite reprezentacije od Hrvatske i Norveške. Jing i jang, crno i bijelo, Laurel i Hardy. Suprotnost, polarnost, ako hoćete jukstapozicija; to su Hrvatska i Norveška.

A upravo će protiv mlade, poletne i neporažene norveške reprezentacije Hrvatska tražiti put do svog prvog europskog finala još od 2010. Hrvatska je također neporažena došla do polufinala, ali uz puno lošiju gol-razliku te uz manje uvjerljivu igru.

Norveška je po kladionicama i analitici favorit ovog susreta, poglavito jer u svojim redovima ima Sandera Sagosena, koji će gotovo izvjesno biti MVP ovog natjecanja. Međutim, treba napomenuti kako Norvežani jesu favoriti, ali nisu izraziti favoriti. Hrvatska svoje šanse definitivno ima, pogotovo ako utakmicu svede na svoj stil. Baš je zato zanimljivo pogledati u čemu je koja od ove dvije reprezentacije bolja…

Kod vratara nema izrazite prednosti

Marin Šego i Torbjoern Bergerund dosad su branili na sličnoj razini. Bergerund je trenutačno na 32, a Šego na 30 posto obrana, ali ta je razlika na razini statističke pogreške. Gledajući po dojmu, Šego je najbolje branio baš protiv Španjolske te je vidljivo kako se diže što turnir ide dalje, dok je norveški vratar kontinuirano vrlo solidan.

Gledajući specifične vratarske snage, Bergerund je dosad bolje branio sedmerce (a posebno ih je dobro branio rezervni vratar Christensen), dok je Šego, zajedno s Ašaninom, nešto uspješniji što se tiče udaraca s crte. Gledajući vanjski šut i prodore, njihov je učinak usporediv.

Po dosad viđenom u bitnim utakmicama, i Hrvatska i Norveška imaju fiksnog prvog vratara te bismo - osim u slučaju vrlo loše sekvence - trebali gledati isključivo ova dva vratara na terenu.

Najveće norveške prednosti: brzina, šut i Sagosen

Na ovom je Euru samo Španjolska postigla više pogodaka od Norveške, koja po susretu daje gotovo šest golova više od Hrvatske iliti 31 pogodak po susretu. Norvežani igraju tipični skandinavski dum-dum rukomet, uz frekventni brzi centar i brza rješenja u napadu. 

Činjenica da su Norvežani postigli 39 pogodaka više od Hrvatske sama je po sebi indikativna, ali još je važnije da su postigli 20 golova više s udaljenosti od 9 metara. Norveška u svojim redovima ima ne samo Sandera Sagosena nego i bombardere poput Johannessena, Tangena i Reinkinda, redom igrače koji se ne libe potegnuti s vanjskih pozicija. Čim se otvori malo prostora, netko će potegnuti i zbog toga će hrvatski blok morati biti na vrlo visokoj razini igre.

Međutim, njihova najveća prednost trenutačno je najbolji svjetski igrač - Sander Sagosen.

Ovaj 24-godišnji mladić već je 2018. izabran za najboljeg svjetskog igrača, a ovim je Eurom samo potvrdio kako trenutačno, barem napadački, nema premca. Postigao je najviše golova, podijelio najviše asistencija i zapravo su svi osim Austrijanca Bylika miljama iz Sagosena. Zaustaviti njega značilo bi zaustaviti Norvešku, ali bilo bi dovoljno i usporiti ga. Dosad to ni jednoj reprezentaciji nije uspjelo. 

Velika pohvala za Norvežane otkriva se u činjenici da su reprezentacija koja po utakmici gubi najmanje lopti na prvenstvu, tek šest po susretu. S obzirom na tempo i brzinu njihove igre, taj je podatak zadivljujuć. Upravo zbog toga su i reprezentacija koja protivnicima dopušta najmanje kontranapada. Manjak pogrešaka i odlična defanzivna tranzicija sprečavaju lagane golove protivnika, što je ubojita kombinaciju uz njihov brzi napad.

Najveća hrvatska prednost: obrana

Hrvatska na ovom Euru igra povijesno dobru obranu. Kauboji su dosad kasirali 155 golova, tek 22 po susretu. Uzevši u obzir da hrvatski vratari brane tek solidno, ali ne i spektakularno, sve pohvale moraju ići na konto igrača u polju. 

Hrvatska uz to dopušta daleko najmanje udaraca protivnicima, ima najviše blokiranih šuteva te uz Španjolce najviše ukradenih lopti. Gledajući ovo natjecanje, ne postoji igrač koji ima veći obrambeni utjecaj od Domagoja Duvnjaka, koji je najučinkovitiji kao istureni igrač u formaciji 5-1.

Upravo će njegova uloga vrlo vjerojatno biti presudna za eventualnu pobjedu protiv Norveške. Duvnjak bi trebao biti predvodnik obrane koja bi Norvežanima trebala oduzeti ono u čemu su najjači - brzinu i protočnost lopte. Njegovo čitanje igre, izlasci na dodavanja te sprječavanje dijagonalnih proigravanja kojima Norvežani kontroliraju tempo trebali bi Duleta učiniti najutjecajnijim čovjekom susreta. Ako samo djelomično uspije u tim zadacima, Hrvatska će imati šansu.

Napadi moraju trajati duže od onoga na što su Norvežani navikli, igra im se mora frekventno prekidati dobrim izlascima, a blok mora i dalje biti jako hrvatsko oružje. Utakmica mora biti spora jer u nadtrčavanju Hrvatska ne može doći do pobjede.

Kako onda do pobjede?

Nakon prve utakmice protiv Crne Gore napisali smo: Hrvatska ima malobrojna rješenja u napadu i granitnu obranu. Može do medalje, ali utakmice će morati svesti na igru ‘u blatu’. Sve to vrijedi i dalje, a pogotovo za utakmicu protiv Norveške. Dvoboj će dobiti ona ekipa koja nametne svoju filozofiju. U svakom slučaju, morala bi ovo biti najzanimljivija utakmica cijelog natjecanja.