KOLIKO god se sport u ovom mileniju promijenio, ubrzao, komercijalizirao, pa čak i usavršio, prošla je godina na primjerima Posljednjeg plesa s Michaelom Jordanom i povratka Mikea Tysona pokazala da se ljudi i dalje rado prisjećaju davnih era. Zato se u novoj Indexovoj rubrici Retrosportiva vraćamo u prošlost i podsjećamo na sportaše, klubove i događaje koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina.

Danas se prisjećamo Kevina Garnetta i njegovog utjecaja na promjenu povijesti NBA lige. On je 1997., samo dvije godine nakon završetka srednje škole, potpisao najunosniji ugovor u američkom sportu. Posljedica toga bio je lockout koji je prvi put u povijesti skratio NBA sezonu, ali i donio brojne promjene u načinu na koji liga funkcionira.

LEBRON JAMES prošle je sezone postao košarkaš s najvećom ukupnom zaradom od NBA ugovora u povijesti. Vrijednost ugovora tijekom njegovih 19 NBA sezona, uključujući ovu, bit će 387.384.119 dolara. Iako (još) nije pretekao Michaela Jordana kao najveći svih vremena, igra u puno unosnijoj eri pa je njegov rekord očekivan.

Prije njega rekorder je bio Kevin Garnett s 334.304.240 milijuna dolara zarade tijekom 21 godine NBA karijere. Bio je prvak, bio je MVP, bio je najbolji defenzivac lige i 15 puta All Star. Karijeru je završio među 20 najboljih strijelaca i blokera te deset najboljih skakača svih vremena. Na parketu je ostavio ogroman trag u NBA ligi, ali još veći izvan njega.

Upravo ugovor koji su mu 1997. dali Minnesota Timberwolvesi pokrenuo je velike promjene u NBA svijetu. Bio je povod za prvi lockout zbog kojeg je otkazan dio sezone, a nakon njega postavljeni su brojni standardi prema kojima NBA i danas funkcionira.

Dvije godine nakon odlaska iz srednje dobio najveći ugovor u povijesti američkog sporta

Danas najbolji NBA igrači zarađuju i više od 40 milijuna po sezoni, ali tada su cifre bile znatno manje jer je priljev novca u ligu bio znatno manji, a time i salary cap, odnosno granica do koje klubovi smiju trošiti. Za usporedbu, te je sezone Michael Jordan iznimno zarađivao 33.1 milijun, ali Patrick Ewing, drugi najplaćeniji, bio je daleko ispod s 20.5 milijuna, a samo su devetorica imala više od 10 milijuna po sezoni.

A Garnett, mladić koji je samo dvije godine ranije još bio u srednjoj školi, dobio je tada najunosniji ugovor u povijesti američkog sporta, novac koji je i najvećim superzvijezdama bio nezamisliv. Ali ne samo igračima nego i klubovima, jer vlasnici su smatrali takav ugovor presedanom koji će ohrabriti igrače na puno veća potraživanja. Garnettov ugovor nije bio uzrok lockouta, ali bio je najveći povod, pa se i danas krivnja za najdulji prekid jedne NBA sezone svaljuje na njega. A on je samo bio na pravome mjestu u pravo vrijeme.

KG nije morao čekati dvije godine i pregovore oko tog povijesnog ugovora da postane NBA pionir. Te 1995. prošlo je već 20 godina otkako je Moses Malone postao prvi i do tada jedini košarkaš koji je na draft izašao odmah nakon srednje škole. Garnettu to nije bio plan, namjeravao je ići na koledž, ali na preliminarnom ispitu nije postigao dovoljan rezultat koji bi mu omogućio da igra za košarkašku momčad.

Iako je test mogao proći i naknadno, odlučio se prijaviti na draft i potpuno preskočiti sveučilište. Na odluku ga je nagovorio košarkaški guru Sonny Vaccaro, koji je imao nevjerojatno oko za rano prepoznavanje talenata, s kojima se onda povezivao i pomagao im u ranoj fazi karijere, posebno na koledžu.

"Rekao sam mu: 'Kevine, čak i ako ne znaš igrati, ako zasereš, zaradit ćeš barem 15 milijuna. Bože sačuvaj da ti se nešto dogodi na koledžu, nećeš dobiti ništa.' Pitao me mislim li da će ga netko uzeti na draftu, a ja sam mu odgovorio da ne mogu biti sto posto siguran, ali da će biti izabran među prvih deset", ispričao je Vaccaro za Bleacher Report 2015. godine.

Garnett je i službeno bio najbolji srednjoškolski košarkaš u SAD-u. Na 211 cm nosio je nepunih 100 kilograma, bio je mršav, ali žilav, ogromnog raspona ruku, neprirodno brz i pokretljiv za svoju visinu, s odličnim pregledom igre. Uza sve to, igrao je s neusporedivim intenzitetom. Tada je bio avangarda, preteča današnjim zvijezdama poput Kevina Duranta i Giannisa Antetokounmpa.

Četiri velike sveučilišne zvijezde i jedan srednjoškolac

Jedan srednjoškolski trener iz Chicaga povezao ga je s NBA agentom Ericom Fleischerom, koji mu je organizirao treninge i workoute protiv starijih igrača, na kojima je Garnett dominirao i zaintrigirao NBA klubove. Ipak, nitko se nije činio odlučan da potroši visoki pick na srednjoškolca, ma koliko dobar bio. Tim više što su na raspolaganju bile velike sveučilišne zvijezde Joe Smith, Antonio McDyess, Rasheed Wallace i Jerry Stackhouse.

Prije workouta pred trenerima i generalnim menadžerima NBA klubova, Flip Saunders i Kevin McHale iz Minnesota Timberwolvesa dogovorili su se da će Garneta, bez obzira na to kakav bio, hvaliti na sav glas jer su se nadali da će im netko od gorenavedene četvorke pasti u ruke na petome mjestu drafta. A onda su ga vidjeli uživo i ostali bez teksta.

"Njegov intenzitet, energija, kombinacija vještina, sve je bilo iznad svake očekivane razine. Da ste doveli najboljih 10 igrača i vidjeli što mogu, rekli biste da je on broj jedan. To je bio vjerojatno najbolji workout koji sam vidio u životu. I Kevin i ja zaključili smo da nema nikakvog rizika, samo smo se nadali da će još biti dostupan kad dođemo na red", ispričao je pokojni Saunders, ondašnji trener Timberwolvesa.

Imali su sreće. Bio je dostupan.

"Vlasniku kluba objasnio sam da nam se zaista sviđaju četiri igrača, ali da ima i jedan dečko koji bi zaista mogao biti poseban. Odgovorio mi je da radije ne bi draftirao igrača izravno iz srednje škole. Rekao sam mu da mi je olakšao posao jer bih se zaista mučio s odlukom", prisjetio se John Nash, ondašnji generalni menadžer Washington Bulletsa, koji su birali četvrti.

Smith, McDyess, Stackhouse i Wallace nanizali su se kao prva četiri picka, a Minnesota je kao petog odabrala Garnetta. Već na prvom treningu ostavio je suigrače u čudu.

"Nakon svakog treninga smo trčali sprinteve, a on je bio brži od svih, i od bekova. Želio je pobijediti u svemu, biti najbolji u svakoj vježbi, a bio mu je tek prvi dan. Pomislio sam: 'Kvragu, kako ću protiv ovog tipa svaki dan zabijati na treningu'", rekao je Sam Mitchell, Garnettov suigrač i dugogodišnji mentor.

On i Saunders bili su ključni ljudi u njegovu razvoju u NBA superzvijezdu. Sredinom prve sezone Garnett je postao starter i završio s pristojnim prosjecima od 10.4 koša i 6.3 skoka, prilagođavajući se ogromnoj razlici u razinama košarke u srednjoj školi i NBA ligi. U drugoj sezoni, uz pomoć rookieja Stephona Marburyja, već je vodio Wolvese do prvog nastupa u doigravanju s prosjecima od 17 koševa i osam skokova. Ali više od brojki imponirao je njegov način igre, suludi intenzitet i pokretljivost njegovog izduženog, krakatog tijela. Nije bilo sumnje da će KG i na NBA razini biti čudovište.

Timberwolvesi su još bili mlada franšiza i prvi put su okusili uspješnu sezonu, prvi put su u svojim redovima imali igrača koji ih je mogao ne samo staviti na košarkašku kartu i pretvoriti u snažan i respektabilan klub nego možda i voditi do naslova prvaka. U tandemu s Marburyjem izgledao je posebno impresivno i Wolvesi su bili spremni učiniti sve da ga zadrže.

I tako dolazimo do ljeta 1997. s početka priče.

Pregovarali su dva mjeseca, dogovorili se sat prije isteka roka

Garnett je u NBA stigao u idealnom trenutku, u kratkom periodu u kojem su novaci bili vezani za svoj prvi klub samo tri godine i u kojem nije bilo ograničenja visine ugovora. Postojao je salary cap, ali kao i danas, klubovi su ga mogli prelaziti produljujući ugovore svojim igračima.

Wolvesi su u kolovozu svojoj mladoj zvijezdi ponudili 102 milijuna dolara za šest godina vjernosti, što bi bio jedan od najvećih ugovora u NBA povijesti. Ali tog je ljeta Alonzo Mourning potpisao sedmogodišnji ugovor vrijedan 105 milijuna dolara, a Juwan Howard šestogodišnji za malo više od 100. Agent Fleischer je smatrao da KG vrijedi više.

Prvog dana listopada, sat vremena prije isteka roka za produljenje, Garnett je potpisao ugovor bez presedana, ne samo u NBA ligi, nego u američkom profesionalnom sportu uopće - 126 milijuna dolara za šest godina. Za usporedbu, bilo je to više nego dvostruko od cifre koju je Michael Jordan zaradio do tada u cijeloj karijeri.

"Mislio sam da će ga klubovi s velikih tržišta pokušati odvesti. Franšiza je od početka bila na dnu, a navijači su sada konačno vidjeli nadu. Zato sam se odlučio na ulaganje koje ni financijski ni poslovno vjerojatno nije bilo pametno, ali nije se radilo samo o tome. Ja sam iz Minnesote, živim tu, želio sam to za ovaj klub", objasnio je vlasnik Wolvesa Glen Taylor.

Cijela liga bila je u šoku. Kako je klinac, koji je prije samo dvije godine bio srednjoškolac, mogao dobiti toliki novac, veći nego ijedan košarkaš prije njega? Drugi igrači bili su ljubomorni, vlasnici drugih klubova bojali su se eksplozije njihovih visokih zahtjeva, a analitičari su se pitali kako će Wolvesi dovoditi nove igrače ili zadržati svoje kad na samo jednog troše toliki udio budžeta.

Vlasnici klubova, zabrinuti za svoj novac, imali su i druge razloge za nezadovoljstvo, ali upravo su Garnettov ugovor istaknuli kao dokaz da aktualni sustav ne funkcionira. Iskoristili su klauzulu iz kolektivnog ugovora iz 1995. da ga mogu raskinuti nakon tri godine ako više od 51.8% košarkaških prihoda odlazi na plaće igrača.

Uslijedio je treći lockout u četiri godine, ali dok je prvi završen nakon dva mjeseca, a drugi za samo tri sata, ovaj put pregovori vlasnika i sindikata igrača bili su puno tvrđi i otegnuli se na čak šest mjeseci. Vlasnici su željeli postaviti granicu na visinu ugovora, produljiti razdoblje u kojem mogu zadržati draftirane igrače i također im ograničiti ugovore, ukinuti Pravilo Larryja Birda, koje je igračima omogućavalo da potpisuju visoka produljenja sa svojim klubovima bez njihova podlijeganja limitima salary capa...

Zvijezde su bile najupornije, prosječni igrači su popustili

I bili su čvršći, ujedinjeniji. U udruzi igrača došlo je do razdora jer je ograničavanje visine ugovora na štetu išlo samo najvećim zvijezdama, koje su pritom već imale najviše novca i lakše izdržavale lockout. Mnogi drugi željeli su se samo vratiti na posao i dobivati plaću, koga briga što će elita ostati bez par desetaka milijuna kad je to iznos o kojem sami mogu samo sanjati.

Lockout je okončan 20. siječnja 1999., sezona je spašena, iako se igralo 50 umjesto 82 utakmice, a otkazan je i All Star vikend. Vlasnici su pobijedili i ustanovili brojna pravila prema mnogima od kojih NBA i danas funkcionira. Određena je ljestvica rookie ugovora za njihovih prvih pet sezona u ligi. Visina ugovora ograničena je na temelju staža igrača u ligi. Pravilo Larryja Birda je ostalo, ali također s ograničenjima. No i igrači su uspjeli progurati neke zahtjeve, poput iznimki prema kojima klubovi mogu dovesti igrača unatoč limitima salary capa, blago su povećane minimalne plaće, a i izborili su se za 55% udjela od zarade od košarkaških prihoda. Ustanovljen je i porez na luksuz, koji plaćaju klubovi koji previše premašuju salary cap, a taj se novac raspodjeljuje među konzervativnijim potrošačima.

Ironično, Timberwolvesi su davanjem rekordnog ugovora sami sebi iskopali jamu. Dugoročnim vezivanjem Garnetta riješili su pola plana, ali si uskratili ostvarivanjem druge polovice. Drugi dio njihovog tandema budućnosti zatražio je trejd.

Stephon Marbury bio je strašno ljubomoran na Garnettov novac, koji on više nije mogao zaraditi zbog novih ograničenja koje je upravo on posredno uzrokovao. I on i Minnesota su mu se zgadili.

"Ne mogu igrati s njim kad on zarađuje 20 milijuna, ja devet, a kod mene je lopta kad se rješavaju utakmice", rekao je Marbury, prema sjećanjima trenera Saundersa.

Garnett i Wolvesi u zenit su ušli 2004., taman na vrijeme za novi stomilijunski ugovor

Wolvesi su razmijenili Marburyja u New Jersey Netse, gdje se razvio u All Star igrača, ali ostao je samo dvije godine, prije nego što su ga Netsi poslali u Phoenix za Jasona Kidda i u iduće dvije sezone došli do NBA finala.

Minnesota je i dalje bila dobra, ali bez Marburyja imala je niži plafon. Svake je godine ulazila u doigravanje i uredno ispadala u prvom krugu, sve do 2004. Slučajno ili ne, bila je to posljednja sezona Garnettova kontroverznog ugovora. Uz iskusne prinove Latrella Sprewella i Sama Cassella Wolvesi su ostvarili rekordnih 58 pobjeda, prošli prvu, a onda i drugu seriju doigravanja i pali tek u finalu Zapada protiv LA Lakersa. Garnett je te sezone imao rekordne prosjeke od 24.2 koša i 13.2 skokova te zaradio jedinu titulu MVP-ja. Imao je tek 27 godina i ulazio u zenit karijere.

Naravno da mu je Glen Taylor dao sve što je mogao, odnosno što mu je prema novim pravilima bilo dopušteno - petogodišnji ugovor na okruglih 100 milijuna, koji je dodatno pomogao Garnettu da sve do lani bude igrač s najvećom ukupnom zaradom u NBA povijesti.

Ipak, ispostavilo se da je sezona 2003./2004. bila labuđi pjev Wolvesa u Garnettovoj eri. U idućoj su propustili doigravanje iako su sakupili 44 pobjede, a u naredne dvije još padali i KG je 2007. izgubio strpljenje te zatražio odlazak nakon punih 12 godina na sjeveru.

Tada je još jedanput ušao u povijest postavši prvi košarkaš u povijesti koji je razmijenjen za sedam igrača. Boston Celticsi za njega su Minnesoti dali doslovno pola svog rostera, ali isplatilo im se. Osim njega, Paulu Pierceu su pridružili i Raya Allena te odmah u prvoj zajedničkoj sezoni osvojili naslov prvaka.

Iako je na odlasku iz Minneapolisa rekao da jedino žali što u tih 12 godina nije klubu donio naslov prvaka, prilikom primanja u Kuću slavnih rekao je da najviše žali što se nije ranije priključio Celticsima.

S Bostonom je došao do finala i 2010., ali ovaj put Lakersi su bili bolji. Tog se ljeta u Miamiju okupila velika trojka - LeBron James, Dwyane Wade i Chris Bosh - a Bostonova je već ozbiljno zašla u tridesete godine. Uslijedio je pad, trejd Garnetta i Piercea u Brooklyn Netse, koji je završio debaklom, a KG je karijeru završio tamo gdje ju je i započeo.

Vratio se u Wolvese odigrati još sezonu ili dvije, a onda planirao dijelom od ogromnog novca koje je kroz godine dobio od kluba kupiti vlasnički udio, zajedno s trenerom Saundersom. No taj je plan propao krajem 2015., tijekom posljednje Garnettove sezone, kad je Saunders preminuo od posljedica Hodgkinova limfoma. Odnosi između Garnetta i Taylora su znatno zahladili. KG je još lani isticao da bi želio potpuno otkupiti klub, umjesto da samo uđe u vlasničku strukturu, ali Taylor tvrdi da mu se nikad nije javio s ponudom.

Garnett je u 21 godinu u NBA ligi ostavio ogroman trag, kako na terenu, tako i svojom ulogom u lockoutu i pregovorima koji su promijenili ligu, ali posredno je odgovoran za još jedno pravilo koje vrijedi i danas.

Otvorio je srednjoškolcima put koji su si sami zatim zatvorili

Naime, nakon što je učinio nezamislivo i direktno iz srednje škole izašao na draft, godinu poslije to je učinio i Kobe Bryant. Ohrabreni njihovim uspjesima, brojni su mladići odlučili preskočiti koledž i direktno iz srednjoškolskih klupa doći u NBA. U idućih osam godina slijedilo ih je čak 37 srednjoškolaca, pa iako je među njima bilo vrlo uspješnih (LeBron James, Dwight Howard, Tracy McGrady), većina ih je opet završila na - klupi.

To je postao trend, najbolji mladi igrači gotovo su odlaskom na sveučilište priznavali da nisu dovoljno dobri. Toj je pošasti NBA stala na kraj 2005., točno deset godina nakon Garnettova ulaska u ligu, pravilom da igrači moraju čekati barem godinu dana od završetka srednje do prijave na draft.

To je rezultiralo eksperimentima među klincima, pa je Brandon Jennings umjesto na koledž otišao u Europu i sezonu proveo kod Jasmina Repeše u Lottomatici. Neki su odlučili godinu dana samo trenirati i pripremati se za draft. LaMelo Ball je već sa 16 godina na nagovor oca otišao igrati u Litvu, a zatim i Australiju prije izlaska na draft. I sama NBA je otvorila momčad u Razvojnoj ligi namijenjenu baš igračima koji nakon srednje odmah žele u profesionalce.

Sve zbog Kevina Garnetta.