PROŠLE sezone Bayern je sve do posljednjeg kola morao strahovati. Uvjerljivom pobjedom 5:1 protiv Eintrachta titula je ipak na kraju bila osigurana, ali dojam sezone je ostao slab. Nije pomogla niti pobjeda u Kupu i kasnije u Super kupu jer nije postajala dominacija u igri. Upravo se to, već godinama, traži u Bavarskoj.

Gotovo poetski, upravo je 5:1 poraz protiv Eintrachta bio taj zbog kojeg je Niko Kovač ostao bez posla. Bayern ne samo da nije bio na prvom mjestu u Bundesligi, nego je djelovalo kao ekipa rastrojena na terenu i u svlačionici. A onda je došao Herr Flick.

Hansi Flick, ugodno iznenađenje

Starijim pratiteljima i poznavateljima Bayerna Hans-Dieter Flick nipošto nije anonimac. Bio je prilično zamjetan vezni igrač u drugoj polovici 80-ih, kada je i na terenu nosio dres Bayerna. Nikad nije bio dovoljno dobar kako bi postao njemački reprezentativac, ali je zato bio baš oličenje solidnog klupskog igrača, kakvi su itekako bili na cijeni u vrijeme kad su za klub smjela igrati tek tri strana državljana.

Kao trener, Flick je prije svega bio vezan uz njemačku reprezentaciju, gdje je više od desetljeća bio što pomoćni trener, a kasnije i sportski direktor. Bio je i ostao čovjek od povjerenja Joachima Loewa. U svakom slučaju, kao nogometni stručnjak nije nimalo anoniman u njemačkim krugovima. 

Kada je Niko Kovač dobio otkaz, čelnici Bayerna zapravo nisu nimalo dvojili. Iako je bilo nekoliko vrlo atraktivnih trenera dostupnih na svjetskog burzi rada, a u međuvremenu se tamo pojavio i Pochettino, odluka je pala na Flicka. 

Gledajući prethodna puna tri mjeseca, koliko je njemački stručnjak sada samostalno na klupi Bayerna, odluka se pokazala kao jackpot. Bayern nije bio tako dominantan na terenu još od doba Pepa Guardiole.

Povratak Raumdeutera

Niku Kovača kritizirali su upravo jer njegov Bayern nije bio dovoljno dominantan na putu do titule, a na kraju mu je presudio odnos s Thomasom Mullerom. U čitavom moru kompleksnih odnosa u svlačionici i onih prema upravi, vjerojatno je baš igrač nadimka Raumdeuter (tumač prostora) bio ispit zbog kojeg je Niko Kovač morao napustiti klupu. S Flickom je potpuno drugačije.

“On ima vrlo dobar osjećaj za taktičke aspekte igre te je vrlo važan igrač na terenu - prava desna ruka svakog trenera. On je pravi lider i to onaj koji predvodi ekipu na vrlo visokoj razini. Thomas je igrač koji bi unaprijedio svaku momčad.” Tako je prije koji tjedan o Mulleru govorio Hansi Flick, svjestan potpuno drugačije atmosfere u svlačionici i na terenu. Jednako je tako potpuno svjestan uloge senatora, klupskih starješina, a pogotovo onih koje navijači smatraju ne samo utjelovljenjem kluba, nego i Bavarske. 

U posljednje vrijeme Thomas Muller ponovo je onaj igrač koji je slobodno kreće među linijama, neprimjetan kao sjenka, a efikasan kao bavarski auto. Samo su De Bruyne i Sancho podijelili više asistencija u ligama Petice ove sezone, a pritom su proveli više minuta na terenu. Muller formom podsjeća na sebe od prije pet godina, kada bi Bayern za njega redovito dobio vrtoglave ljetne ponude. 

Ponovo je Raumdeuter.

Bayern dominira kako dugo nije

No promjena nije samo nastala zbog Mullera. Vide to i drugi igrači, a upravo je Leon Goretzka pronašao prave riječi za sadašnju situaciju: “U svega nekoliko tjedana Hansi Flick je stvorio okruženje u kojem se svi osjećaju dobro. Prije svake utakmice on za nas razradi taktički plan i to nam je uvijek prva polazna točka.”

Rezultati su impresivni. Kako grafika pokazuje, trenutačno u Europi ne postoji ekipa koja može ofenzivno parirati Bayernu. U svim bitnim kategorijama na prvom su mjestu. Nije samo riječ o realizaciji prilika, nego i do kreacije. Bayern trenutačno igra možda i najljepši nogomet u Europi, iako mu pogoduju i prilike u Bundesligi, gdje relativno malo momčadi igrati konzervativno i negativno. 

Međutim, oko cijelog kluba i momčad postoji konsenzus kako su stvari sjele na svoje mjesto. Osim odlične momčadske igre, Bayern je u mladom Alphonsu Daviesu pronašao rješenje za lijevog beka za naredno desetljeće, a Kanađanin je potiho jedno od najvećih otkrića ove sezone. David Alaba je pokazao koliko dobro može igrati stopera, a Joshua Kimmich nametnuo se kao pravi general vezne linije. Lewa i dalje uporno trpa, a čak i Coutinho podiže svoju formu.

Bayern je u spomenutih 11 utakmica doživio dva poraza - u utakmicama protiv Gladbacha i Leverkusena - ali čak su i tada bili daleko bolja momčad na terenu. Sada su usred serije od osam pobjeda u svim natjecanjima, igraju odličan i napadački nogomet, a pobjedom protiv Leipziga stekli bi i relativno komfornu prednost na vrhu Bundeslige. Dojam je kako ni u jednom trenu -  pod Ancelottijem ili Kovačom - nisu djelovali ovako uvjerljivo.

Trajno rješenje ili "Di Matteo efekt"?

Ako postoji jedna istinita nogometna floskula, to je ona o pozitivnom šoku kod promjene trenera. Većina će ekipa tako kratkoročno doista popraviti svoje rezultate, samo da bi se već na srednje staze vidjeli isti stari problemi. 

Posebno je jak efekt promjene trenera kada je riječ o kontrarevoluciji iliti povratku na neke stare principe. Kada je riječ o povratku autoriteta igračima koji su ga silom trenerovih odluka prethodno bili izgubili. Najbolji je primjer Di Matteov slučaj u Chelseaju koji je tada jedini put u svojoj povijesti osvojio Ligu prvaka. Prethodno je Andre Villas-Boas htio započeti proces restrukturiranja momčadi i svlačionice koji je doživio propast. Dolaskom Di Mattea, igrači poput Terryja i Lamparda su ponovo postavljeni kao neprikosnoveni vođe i momčad je prodisala.

Međutim, već srednjoročno pokazalo se da je Villas-Boas bio u pravu, a da Di Matteo nije bio pravo rješenje. To je odluka koju će vrlo brzo morati donijeti i Bayernova uprava. Je li Hansi Flick tek privremeni melem za puno dublje probleme - koje je pravilno uočio Niko Kovač - ili su zapravo Kovač, a vjerojatno i Ancelotti, bili problem? Nimalo lako pitanje, ali odgovor bi se mogao nazrijeti u narednih nekoliko mjeseci. Bit će zanimljivo u klubu i oko njega, ali tako je to s FC Hollywoodom. Uvijek se nešto događa.