SITUACIJA nije bila dobra. Dinamo je devetog studenog u Puli izgubio od Istre 2:1. Bila je to utakmica koju je solidno odigrao, ali se ispromašivao i domaćin ga je kaznio. Poraz je uslijedio samo nekoliko dana nakon debakla protiv Celte u Europskoj ligi, a situacija u prvenstvu bila je krajnje alarmantna.

Dinamo je izgubio tri od zadnjih pet utakmica u prvenstvu i zaostajao je četiri boda za Hajdukom. Aveti prošle sezone, kada su se Plavi više od pola sezone mrcvarili u Ligi prvaka da bi gubili na domaćim livadama, ponovno su se pojavili na Maksimiru.

Marija Kovačevića smjenjivali su baš svi, od navijača preko medija, propitkivao se ljetnji prijelazni rok i cjelokupna filozofija Zvonimira Bobana. Nakon spomenute utakmice u Puli dogodio se sastanak iza kojeg je slijedio lanac događaja i odluka koje su u potpunosti promijenile Dinamovu sezonu.

Kovačević promijenio hijerarhiju u svlačionici

Dinamo nije odmah putovao iz Pule za Zagreb. Na stadionu Aldo Drosina igrači su održali sastanak na kojem su si svašta rekli. Bilo je itekako povišenih tonova, a glavnu riječ vodio je čovjek koji će se uskoro prometnuti u lidera momčadi po svakom kriteriju, Miha Zajc.

Već idućeg tjedna Kovačević je razdrmao momčad gestom koja se možda nije činila pretjerano bitnom, ali je na simboličnoj razini donijela pogled u neki novi Dinamo. Ivan Nevistić i Sandro Kulenović izgubili su dužnosti dokapetana, a njihovu ulogu dobili su vokalni Zajc i vođa iz sjene, tihi i tvrdi Scott McKenna.

Boban se na članskom danu pravio lud, a zapravo napravio ključnu stvar

Par dana nakon poraza u Puli održan je Dinamov članski dan. Više od tri sata razgovora Dinamovih članova i predsjednika kluba Zvonimira Bobana pretvorilo se u pučku raspravu o tome zašto je Kovačević i dalje na klupi.

Boban ga je branio svim silama i pojašnjavao kako je kontinuitet struke bitan i kako ne želi ponoviti greške iz prošle sezone kada je Dinamo promijenio čak četiri trenera. U zadnjih nekoliko desetljeća prvi instinkt na Maksimiru bilo je baciti trenera pod autobus, ovog puta klub se odlučio za sasvim suprotan potez. 

Nije to bilo s figom u džepu, kako obično biva kada uprave klubova deklarativno "stanu iza svog trenera". Boban je ostao u razgovoru s navijačima debelo nakon službenog završetka članskog dana, a pitanje Kovačevićeve sigurnosti ni u jednom trenutku nije bilo dovedeno u pitanje.

Važan potez te večeri bile su i Bobanove verbalne eskapade. Novinarima koji su prenosili razgovor s članovima vikao je da su "šuge i pederi", a Villaru je poručio da je reagirao "kao frajla, pi*kasto". U dvorani se nije osjećao neki poseban prijezir niti gubljenje živaca, a cijeli performans je djelovao pomalo inscenirano.

Predsjednik Dinama na silu je izrežirao mini dramu. Idućih nekoliko dana apsolutno nitko nije pričao o Kovačeviću, nego o nekulturnom Bobanu. S trenera i ekipe privremeno je skinut pritisak, a oni su uvjerljivim pobjedama protiv Karlovca i Varaždina najavili velike stvari.

Kovačević je počeo bolje čitati ekipu

Krenuo je niz koji je nastavljen i na Poljudu, u kojem Dinamo nije izgubio 12 ligaških utakmica u nizu, a od mogućih 36 bodova osvojio je 32. U taktičkom smislu Dinamo je i dalje ostao ekipa sa sličnim navikama.

Promjene koje su se dogodile bile su kadrovske naravi. Matteo Perez Vinlof vratio se u prvu momčad i dao je dimenziju više ofenzivno, Dejana Ljubičića zamijenio je tada oporavljeni Ismael Bennacer koji je donio stabilnost u posjedu, a Arber Hoxha je igrao nogomet života.

U tom periodu Kovačević je i bolje počeo čitati svoju ekipu, osjećati kada ih treba nagaziti tempom, a kada popustiti. Polako se vraćalo u život Gabriela Vidovića i Niku Galešića kao vrijedne, ali pomalo zaboravljene eksponate.

Zimski prijelazni rok smanjio je glavobolje treneru

Na zimskom prijelaznom roku odrađena je prva doselekcija momčadi. Ključan je bio dolazak Dominika Livakovića. Jedan od najvećih golmana u povijesti Dinama donio je sa sobom dašak pobjedničkog duha, iskustva pritiska i velikih utakmica u Dinamu kakav je dotad nedostajao u svlačionici. Naravno, puno je donio i u igračkom smislu jer su golmani bili najslabije Dinamove karike u zadnjih godinu i pol.

Važni su bili i odlasci. Dejan Ljubičić nikad se nije naviknuo na tempo Dinama i SHNL-a, a njegovim odlaskom u glavnu ulogu promoviran je Luka Stojković, igrač nevjerojatne energije i žara koji Dinamovom veznom redu daje dimenziju kakvu nije imao. 

Odlasci minutažom nezadovoljnih igrača poput Sandra Kulenovića i Gonzala Villara također su pomogli Kovačeviću da ustabili primarnu i sekundarnu rotaciju, iako je u Belgiji bilo vidljivo da je Dinamo na određenim pozicijama sada pretanak. Više ni Belju nije vadio u tradicionalnoj 60. minuti, a Plavi Devet mu je to vratio hrpom pogodaka.

Na morbidan način i ozljeda Bennacera pomogla je u tom smislu. Kada je u formi, nedvojbeno je najbolji igrač lige, ali bez njega na terenu otvorile su se minute i standardizirale uloge Stojkoviću, Vidoviću i drugima koji će tu biti i iduće sezone.

Druga doselekcija već je počela

Za Dinamo sezona nije ni izbliza gotova, iako u rezultatskom smislu vlada mir kakav klub nije imao godinama. U samo dvije od zadnjih pet sezona bio je nakon 25 kola prvi, a deset i pol bodova prednosti nad Hajdukom (uz bolji međusobni omjer) daje mu i određeni manevarski prostor.

Osvajanjem prvenstva i kupa Dinamo bi zaokružio sjajnu domaću sezonu nakon debakla u prošloj. Doselekcija je već lagano počela i do kraja sezone moraju se naći, kada za to bude prilike, minute za Svena Šuntu, Marka Zebića i druge klincе koji bi već od ljeta mogli imati ozbiljnije uloge u rotaciji. Dinamo ima vrlo solidnu kičmu momčadi, ali ako želi biti konkurentniji u Europi, mora se pojačati.

Konačno, neki Kovačevićevi asovi sanjaju i odlazak na Mundijal. Ima 26 mjesta u avionu, a putnike bira Zlatko Dalić, pa bi im veliki finiš sezone pomogao u skretanju izbornikove pozornosti na sebe. Dinamo ima još puno prostora za napredak, a sada kada ima veliku prednost na tablici, taj prostor mora iskoristiti.