NAKON pobjede u derbiju kod Dinama (2:0) i remija protiv Lokomotive (3:3) Hajduk se bodovno potpuno priključio vrhu tablice u borbi za titulu prvaka. Pomogao je tome remi Rijeke i Osijeka tijekom tjedna, ali i jučerašnji poraz Rijeke od Gorice, pa su sada tri vodeće ekipe unutar tri boda.

Utakmica protiv Lokomotive potvrdila je Dambrauskasove izjave u kojima je naglašavao da je prerano za bilo kakvu euforiju te da je ispred Hajduka ogroman posao ako misli osvojiti titulu prvaka, no pet pobjeda i jedan remi u šest utakmica, među kojima su derbiji protiv Rijeke i Dinama u gostima te izboreno polufinale Kupa, definitivno su razlog za optimizam. Jučerašnji neodlučeni rezultat, koji je Lokomotiva uspjela izboriti preko dva pomalo bizarna autogola Hajdukovih igrača, ne treba kvariti dojam. Hajduk je timski odigrao još jednu kvalitetnu utakmicu i pozitivne promjene u odnosu na Gustafssonov period su bile vidljive, no ovoga puta individualne greške koštale su Hajduk pobjede.

Najveća promjena u odnosu na Gustafssona dogodila se u obrani

Potpuni remont u ljetnom prijelaznom roku doživjela je obrana. Samo David Čolina iz prošlosezonske obrambene linije dobiva minutažu vrijednu spomena, dok su ostali ili napustili klub, ili su postali rezervne opcije. Velika pojačanja su bekovi Dario Melnjak i Gergö Lovrencsics, o kojima dovoljno govori da su bili reprezentativci svojih država, dok su na pozicijama stopera dovedeni Josip Elez i Nikola Katić, koji su imali ozbiljne uloge u svojim klubovima u Njemačkoj i Škotskoj.

I dok nisu odigrali ni jednu utakmicu zajedno, jasno je bilo da takva obrana jednostavno mora biti bolja od one u kojoj su igrali, primjerice, Dimitrov, Simić, Todorović i Mujakić. No, ako se bolje igrače ne stavi u odgovarajući sustav, njihova individualna kvaliteta u odnosu na prethodnike neće maksimalno doći do izražaja. To je pokazao period pod Gustafssonom. Hajduk se početkom sezone kao momčad branio u srednjem pasivnom bloku te su protivnici imali dosta vremena za iznošenje lopte iz obrane. Dolaskom Dambrauskasa Hajduk je postao najagresivnija ekipa lige, koja ima daleko najviše pokušaja presinga po utakmici.

To se dobro vidjelo protiv Dinama. Hajduk se postavio u visokih 4-4-2 s Krovinovićem i Livajom kao dvama isturenim igračima koji su pritiskali Dinamove stopere, dok su krila Biuk i Ljubičić po potrebi pritiskali bekove. Dinamo nije imao adekvatno rješenje kako izaći iz Hajdukovog presinga, pa je do kraja utakmice ispucao čak 70 dugih lopti, a za njih gotovo 40 bila je zaslužna obrambena linija. Ključna stvar u tome je što se Hajdukovi stoperi izuzetno dobro snalaze u zračnim duelima. Elez i Katić trenutno su blizu 70% osvojenih zračnih duela, pa su prema tome parametru u samom vrhu lige gledajući sve igrače, ne samo stopere.

I dalje postoje problemi u obrani. Elez je nekad prespor u pokrivanju dubine, Katić preagresivan u startovima oko šesnaesterca, a Lovrencsics slab u branjenju situacija jedan na jedan. Ovakav sustav je za sada te probleme solidno sakrio, no pogreške kao jučerašnji autogolovi će se događati jer igrači ne mogu imati savršene individualne kvalitete. Generalno, kombinacija agresivnog presinga koji tjera protivnika na preskakanje igre i stopera koji kontroliraju zračne duele radi vrlo dobro te je najveća promjena u igri koja se potpuno može pripisati treneru Dambrauskasu.

Jedan detalj je otključao napad

Promjena u napadu nema puno. Hajduk je i pod Šveđaninom bio prema bilo kojem napadačkom parametru jedna od najboljih ekipa lige. Čak i u one tri utakmice protiv Šibenika, Gorice i Slavena, zbog kojih je Gustafsson dobio otkaz, Hajduk je stvorio gomilu velikih prilika za postizanje pogodaka, ali su se ispriječili loša realizacija, stative i vratari u dobroj formi te je Hajduk osvojio jedan bod, iako je trebao osvojiti sedam ili devet. Hajduku bi se to kad-tad vratilo, no strpljenja za Gustafssona više nije bilo.

Dambrauskas je pokazao da je taktički fleksibilniji i nerijetko mijenja formacije prije i tijekom utakmice prilagođavajući se protivniku, no generalna ideja kako napadati slična je Šveđaninovoj. U otvaranju napada jedan bek uglavnom ostaje nisko, dok se drugi podiže (najčešće je to Lovrencsics) i daje širinu ekipi na svojoj strani. S druge strane to radi jedan krilni igrač, a primarni cilj je raširiti protivnika horizontalno i okomito kako bi se lopta dovela do Livaje u prostoru između protivničkih linija. Organiziranije ekipe poput Rijeke i Osijeka su to uspjele pročitati i znale su kako zgusnuti prostor ispred obrane pa je Dambrauskas doskočio tome problemu i prebacio Krovinovića s pozicije zadnjeg veznog 20-ak metara naprijed u nekakvu verziju ofenzivnog veznjaka.

Već smo pisali o tome da bi Hajduk s ofenzivnijim Krovinovićem dobio još jednog igrača koji se sjajno snalazi na uskom prostoru između protivničkih linija, što bi rasteretilo Livaju, a to je prepoznao i Dambrauskas. Sada protivnici imaju dvostruku prijetnju u najopasnijem dijelu terena, dok Hajduk nije previše izgubio na organizaciji prvih faza napada jer Atanasov, Fossati i Elez to prilično dobro odrađuju. Dodatno se time smanjila uloga Marina Ljubičića, koji je nekoliko utakmica započeo nominalno s desnog krila, no zapravo ga se koristi isključivo kao igrača koji napada prazan prostor, odvlači protivničke stopere i završava akcije, dok kreaciju ostavlja suigračima. Čini se da mu to i najviše odgovara.

Iako velikih promjena u odnosu na Gustafssona nema, mala podešavanja taktičkih uloga u napadu polako otključavaju potencijal igrača kao što su Krovinović i Ljubičić te su omogućila da napokon i realizacija proradi.

Treba pričekati niz slabijih rezultata

Dambrauskas s pravom ponavlja da mjesta za euforiju nema. Prošlo je tek pet utakmica u prvenstvu, treba se odigrati cijela jedna polusezona, a već sljedeći tjedan je derbi s Osijekom, koji bi potencijalno mogao pokvariti pozitivan dojam. Prije nego što se donese sud o tome je li Hajduk zaista legitiman kandidat za naslov ili samo tako izgleda, treba vidjeti kako će ekipa reagirati na nekakav niz utakmica u kojem im neće ići sve od ruke, kao što je bio slučaj protiv Lokomotive, pogotovo kada dvojac Livaja - Krovinović ne bude na najvišoj razini. Bez obzira na to, promjene u igri su jasno vidljive, pa iako nisu ogromne, sjajno su prilagođene kadru koji Hajduk posjeduje i bitan su korak prema optimalnoj razini. Slučajan remi s Lokomotivom za sada ništa ne mijenja.