GORICA je nakon dramatične sezone Supersport HNL-a uspjela kolo prije kraja prvenstva osigurati ostanak u ligi. U jednom trenutku je momčad iz Velike Gorice za rivalima iz Šibenika i pozicijom koja garantira ostanak u eliti zaostajala velikih 11 bodova, ali čudesnom serijom u proljetnom dijelu prvenstva uspjela je potpuno preokrenuti tu priču.

Bila je to nikad turbulentnija sezona za Goricu, ali i sezona u kojoj se još jednom pokazalo o koliko se stabilnom klubu radi. Promijenila su se tri trenera, stigao je novi sportski direktor, promijenili su se deseci igrača, sve što se događalo inače bi vodilo u debakl i ispadanje iz prvenstva.

Ovoga puta to ipak nije bio slučaj, Gorica se spasila. Jedina konstanta u tom lovu na spas bio je Nenad Črnko, predsjednik kluba. S njim smo popričali o tome gdje se griješilo u ovoj sezoni, ali i kako se na kraju došlo do ovako sjajnog proljeća i spasa sezone.

Sezona je počela sa Samirom Toplakom na klupi Gorice. Nakon samo sedam kola, Toplak je smijenjen jer je u tom periodu vodio šest utakmica (utakmica s Hajdukom je odgođena) i osvojio samo 5 bodova, jednako kao i tada posljednji Osijek. Što je tu pošlo po zlu? 

Ja na to gledam s unutarnjih aspekata kluba. Mislim da nisam trebao mijenjati Rendulića. U trenucima u kojima smo bili, ja sam se više bavio financijskom matematikom, nego sa sedam poraza koje smo imali.

Rendulić je i u Zrinjskom dokazao da je dobar trener, možda smo nakon Kupa s Hajdukom mogli okrenuti stvari naglavačke i sjesti s Rendulićem. Logika je bila promijeniti trenera, ali možda smo trebali dogovoriti nekakve korake u pomlađivanju ekipe i stvaranju pretpostavki za kadar za sljedeću sezonu.

Što se promijenilo dolaskom Toplaka?

Kad god dovedete novog trenera, onda taj novi trener gleda kako opravdati svoje dovođenje rezultatom. A to nama tada nije smjelo biti primarno. Da bi ti opravdao rezultat, onda ne radiš ono što bi trebala biti naša politika kluba. Daješ šansu iskusnim igračima, a ne mladima jer igraš na sigurno.

Nama se iza leđa stvarala jedna druga problematika, a to je da je dosta igrača htjelo iz kluba, dosta njih je svjesno da se Goricu tretira kao odskočnu dasku za buduće karijere. I onda se događa da imamo neke igrače poput Jovičića koji su bili već više od tri godine u klubu, a smatrali su da bi trebali odraditi iskorak.

Kad je trener tu tri-četiri mjeseca, onda se inzistira da neki igrači ostanu, to je normalno i onda uđeš u sezonu kakva se dogodila. Imali smo strašno nepovoljan raspored od početka i to nas je, uz ostale stvari za koje smo si sami krivi, koštalo.

Što je Toplak najviše pogriješio?

Smatram da smo apsolutno katastrofalno odradili pripreme i da one nisu bile dovoljno dobre da se Gorica može nositi s protivnicima koji dolaze. Nećemo sad pričati o pojačanjima, možda će trener sa svoje strane reći da mu predsjednik nije doveo igrače s kojima bi mogao napasti rezultat, ali Gorica nije ni bila klub koji to može 1.7.

Naša pozicija je uvijek bila takva da smo neka pojačanja mogli čekati u onom trećem ili četvrtom ešalonu nakon 15.8. Onaj kostur ekipe koji smo imali smo uspjeli zadržati. Trener je smatrao da će odraditi bolje pripreme nego što to radi naš kondicijski trener i totalno ga je eliminirao iz procesa tijekom priprema i to nije ispalo sjajno. Pet do šest igrača nam je na početku prvenstva bilo ozlijeđeno i to ozljedama koje su slijedile zbog načina provođenja priprema. 

Dogodila su se dva poraza u nizu, morali smo donijeti neku odluku. Je li ta odluka dobra ili loša, ne mogu reći, vrijeme bi o tome trebalo suditi. U jednom segmentu nakon što smo dobili Lokomotivu, iako smo dobili vrlo, vrlo sretno, htio sam treneru dati određen motiv jer smo još imali vremena dovesti nešto igrača.

Stavio sam mu ambiciju borbe za Europu i rekao sam da zaboravimo borbu za ostanak i da je cilj kluba borba za Europu. Vidio sam da su Rijeka i Osijek grozno ušli u sezonu i nadao sam se da to možemo iskoristiti, ali onda je došla utakmica protiv Slaven Belupa koja se okrenula kako jest i onda je došla Istra protiv koje smo dominirali do 70. minute. Onda sam vidio da drastično padamo i gubimo utakmice, smatrao sam nakon toga da je vrijeme za smjenu.

Nakon Toplaka, stigao je Igor Angelovski. Njegovim dolaskom stvari su dodatno otišle nizbrdo i Gorica je ostala zakucana za dno ljestvice. Već u studenom smijenjen je i on. Kako je moguće da se Gorici dogodio takav pad? 

Iskreno, ja još uvijek nemam odgovor na to pitanje. Znam da je dobar čovjek, znam da zna posao, ali nama je u tom trenutku očito trebao trener koji bi pokušao nekakvim mangupskim pristupom ujediniti svlačionicu. Nisam poznavao Angelovskog prije nego što smo ga doveli, ja sam vjerovao da će on biti taj jer nisam mogao procijeniti na kakvoj je euforiji Makedonija ostvarila rezultat. Je li to bio njegov rukopis ili druge okolnosti, to je bila još jedna od pogrešaka u nizu koje su jednostavno kulminirale.

Nakon te dvije situacije sam shvatio da ne mogu kriviti trenere, oni su htjeli najbolje, baš kao i ja. Onda sam shvatio da ne mogu raditi posao koji ne želim raditi, a to je posao sportskog direktora. Radio sam ga silom prilika nakon odlaska Nikoličiusa i shvatio sam da moram promijeniti ploču totalno. Tu sam shvatio da moram dovesti osobu koja će posložiti sportski segment.

Kratko je preuzeo Mensur Mujdža, trener juniora koji je odradio polusezonu do kraja, a onda je krenulo preslagivanje. Dan nakon što je Mujdža preuzeo momčad, u klub je stigao Mario Brkljača kao sportski direktor. Zašto ste se odlučili baš za Brkljaču? 

Sasvim slučajno. Ne mogu reći da sam ja Brkljaču imao u glavi. Njegov sin je najzaslužniji što je on postao sportski direktor. U posljednjih godinu dana je Brkljača svaki dan na stadionu jer mu sin od 2021. igra kod nas. Vozio je sina i gledao naše treninge, sretali smo se, a ja ga znam kao klinca dok je bio u Zagrebu.

Štoviše, ja sam prije bio veliki fanatik malog nogometa i ta generacija kojoj je Brkljača pripadao je po nekakvim božićnim turnirima za mene igrala mali nogomet. Počeo sam nevjerovati sebi, a u klubu su bili ljudi koji će mi, kao predsjedniku, reći ono što ja želim čuti. Meni u tom trenutku to nije trebalo.

Našli smo se i rekao sam mu otvoreno da znam da sve prati i da ima iskustva u situacijama sportske politike i funkcioniranja klubova, zamolio sam ga za pomoć. Rekao sam mu da napravi nekakvu svoju viziju onoga što je vidio, da mi kaže gdje sam pogriješio i kako da to ispravimo. To je bilo prije pauze, a dogovorili smo se vidjeti nakon 10-15 dana kad on to pripremi.

Nakon desetak dana kad mi je napravio prezentaciju s kojom sam bio izuzetno zadovoljan, pitao sam ga je li spreman uzeti posao. Tako smo se dogovorili, dobio je odriješene ruke, rekao sam mu da se želim maknuti potpuno iz sportske politike i onome tko se u to uključi dati punu podršku, ali da se zna koji je konačni cilj.

Samo 20-ak dana kasnije, nakon očekivano neuspjelog pokušaja dovođenja Sergeja Jakirovića, zajedničkim snagama ste doveli Željka Sopića na mjesto trenera. Zašto baš Sopića? 

Naš prvi favorit je bio Jakirović. Dogovorili smo se da ćemo sve napraviti da ga dobijemo, Mario mu je i kum, bili smo mu spremni dati sve, ali imali smo informaciju već da će to biti vrlo teško jer je nakon svega što je napravio u Zrinjskom imao ponude većih klubova. Ipak, probali smo, pojeli ručak, sastali se i rastali se kao prijatelji. 

Dok smo jednog dana prebacivali s jednog imena na drugo, nazvao me u Dohu Brkljača i rekao da misli da ima trenera. Ja pitam koga? On kaže, Željko Sopić. Isuse bože, koji Željko Sopić!? Morao sam dobro razmisliti gdje je on trenirao i koga. Međutim, ostavili smo si jedan dan za prespavati, ja sam malo komunicirao preko svojih kanala i došao do spoznaje da je izuzetno pošten i korektan u radu.

Svi su mi rekli da ima mentalitet pobjednika i da vjeruje u ono što radi, ali svi su rekli da sve to pada u vodu jer nitko od njih ne zna kako to može prenijeti u Prvu HNL. To nam je bila jedina dilema, ali imali smo već takvu situaciju kad smo doveli Jakirovića i to je bilo najbolje moguće rješenje. Rekao sam da sam spreman ići u rizik i dao mu odriješene ruke da dogovori sve sa Sopićem.

Sopić, pretpostavljamo, dobiva novi ugovor i vodi Goricu u sljedećoj sezoni, tu nema nikakve dileme?

Mi smo odmah definirali sve. Gorica kad potpisuje ugovore, nikad ih ne potpisuje na šest mjeseci. Ostavili smo si mogućnost obostranog raskida u slučaju ispadanja iz lige. Sopić ima ugovor do kraja sezone 2024. godine nakon što se automatski produžio našim ostankom u ligi, a s njime mu raste i plaća. Moguće je da se produlji i do 2025. ako se ispune svi uvjeti za to.

Kako komentirate Sopićev osebujan odnos s medijima?

Mi smo imali interni dogovor u kojem smo prema medijima zablokirali sve izjave van, ja sam to dosta morao balansirati, blokirali smo čak i intervjue s igračima. Nismo dozvolili da nam se igrači skreću iz fokusa onoga što nam je bitno u tom trenutku. Između redaka smo se čak i dogovorili nakon prvog istupa koji je zaintrigirao medije da to i nije loše jer je Sopić preuzimao na sebe teret medija.

Dogodio nam se onaj jedan podcast u kojem su bili igrači u kojem smo mi htjeli promovirati, a voditelj je ispljuvao Mrzljaka i komentirao oduzimanje kapetanske trake Prširu i davanje njemu. To je bila potencijalna opasnost trzavica u svlačionici i tad smo odlučili da ne bi bilo dobro da novinarima dozvolimo da nesvjesno isprovociraju nekakvu situaciju koja bi izazvala probleme u svlačionici.

Shvatili smo za klub da je dobro da trener na sebe preuzme teret, a da svlačionica ostane pod staklenim zvonom. On se fenomenalno nosio s time, tako da klub i svlačionica nisu patili. Nismo to planirali, ali smo pustili to jer smo procijenili da je dobro za klub.

Kad se pogleda kronologija poteza koju smo ranije prošli, jasno je da ste puno toga pogriješili u pripremi i prvoj polovici ove sezone. Kako gledate na takav niz pogrešaka?

Kad radiš 24 godine u nogometu i kad u te 24 godine prođeš sve stupnjeve natjecanja od 7. lige do prve, mislim da se ne bih ja niti zadržao na ovoj poziciji da ne znam učiti iz vlastitih pogrešaka. Njih je bilo i u onoj sezoni kad smo ispadali iz lige, kad je trener bio Milinović pa Toplak, kojeg smo smijenili jer nas nije uspio spasiti, pa je zadnji trener bio Ilija Lončarević koji nas je na kraju spasio.

Uvijek postoje pogreške, pitanje je samo koliko je netko tvrdoglav pa za neuspjeh krivi druge okolnosti, a ne svoj rad. Nelogično je svaljivati sve na sudačke pogreške, kojih je objektivno bilo dosta, ali definitivno i dalje mislim da smo mi to sve mogli anulirati boljim vođenjem sportske politike i da se nije sve moralo tako dogoditi.

Bacimo se sada na aktualne teme. Ostali ste u ligi, već sigurno gledate prema sljedećoj sezoni. Kristian Fućak, Slavko Bralić i Vinko Petković su igrači koje je Osijek na polusezoni posudio Gorici. Kakva je šansa da netko od njih ostane u klubu i za sljedeću sezonu, posebno Bralić, bez kojeg se obrana Gorice trenutno čini nezamislivom?

Ne znam što će biti s njima, ne ovisi o nama. Ovisi o sportskoj politici Osijeka. Rekao bih da je 50-50. Dali smo si vremena da odradimo prvenstvo jedni i drugi. Dogovorili smo se da ćemo nakon kraja prvenstva uzeti dan-dva odmora i razgovarati o svim temama. Mi bismo žarko željeli zadržati sve igrače senatore koji su nam dali povjerenje kad su uopće pristali doći u Goricu, kao i onima koji su ostali u Gorici i nisu tražili raskide ugovora. 

Postoji u ekipi Gorice još nekoliko igrača za koje je jako zanimljivo čuti kakvi su planovi kluba pa idemo redom. Jurica Pršir je odigrao sezonu za pamćenje, a Josip Mitrović je briljirao u drugoj polusezoni. Što će biti s njima?

Što se prodaje tiče, morate znati procijeniti. Svjestan sam da igračima poput Mitrovića, Pršira ili Krizmanića mora doći u glavu da žele nastaviti svoju karijeru dalje. Ako se to dogodi u ovim trenucima, Gorica će im otvoriti vrata za transfer.

Luka Kapulica zbog borbe za ostanak nije dobio osobito puno minuta tijekom kojih bi se razvijao igrajući HNL, ali ono malo što je igrao je uvijek izgledalo jako dobro. Je li on jedan od onih koji se sljedeće sezone mogu nadati većoj minutaži?

Sigurno. Kapulica je trebao biti projekt Gorice već ove sezone. Jako sam zahvalan njemu i njegovim roditeljima što su uvidjeli koliko je bitno da se posvetimo spašavanju sezone pa nije bilo nikakve nervoze. Jasno mi je da je Kapulica možda gledao i prema Splitu jer da je ostao tamo, možda bi igrao finale juniorske Lige prvaka, ali mi smo od početka znali da je on taj koji mora dobiti određene prilike.

Ono što se dogodilo u najgorem psihološkom momentu za njega: on je okrenuo na drugi način i dodatno zapeo na treninzima. Protiv Lokomotive je Brkljača rekao da je zaslužio priliku na treningu, a on je to vratio golom kojim je utabao put spasa Gorice.

On je igrač na kojeg ćemo staviti poseban fokus. Već za Dinamo ćemo uvoditi jednog od najvećih potencijala Gorice kojeg imamo, to je mali Josić koji je još godinu dana mlađi od Kapulice, po meni jedan od najvećih stoperskih talenata u Hrvatskoj. Ne moramo mi divljati i ubaciti sedam juniora, ali moramo smisleno profilirati igrače na kojima ćemo osiguravati budžet u budućnosti.

Toni Fruk? Svake godine ista priča i pitanja hoćete li ga otkupiti od Fiorentine. Onda, hoćete li?

Mi smo u kontaktu s Fiorentinom da vidimo što se može. Nisu zasad decidirano rekli kakav će njegov status tamo biti, mi ćemo napraviti sve ne samo da ga zadržimo na posudbi nego i da ga zadržimo i oslobodimo ugovora pa da onda u budućnosti dijelimo zaradu od potencijalnog transfera.

I za kraj, prije početka prošle sezone je cilj bio što prije osigurati ostanak u ligi, ali i pokušati ugroziti četvrtu ekipu u ligi ako se za to ponudi šansa. Šansa se ponudila, ali Gorica nije bila tamo da je iskoristi. Kakav je cilj za sljedeću sezonu?

Sve isto. Sopić je odmah nakon osiguranja ostanka krenuo u slaganje nekakvih kockica s Brkljačom za sljedeću sezonu. Za mene osobno je primarni cilj smiriti sezonu dobrim rezultatom u prvih 6-7 kola, a nakon toga što bude, za to ćemo se uhvatiti. Ako nam da opciju da se potučemo za nešto više, mi ćemo sve napraviti da to pokušamo.