NA DANAŠNJI dan prije točno 30 godina, 8. svibnja 1991., na sablasno pustom stadionu JNA odigrano je posljednje finale Kupa maršala Tita između Crvene Zvezde i Hajduka. Hajduk je pogotkom Alena Bokšića slavio 1:0, Zvezda je mjesec dana poslije u Bariju postala prvak Europe, a država u čije ime se to finale i odigralo nedugo potom se krvavo raspala.

Utakmica je odigrana nekoliko dana nakon masakra u Borovom Selu

Kako je finale bilo na rasporedu upravo u vrijeme početka srpske agresije na Hrvatsku, šest dana nakon što je u Borovu Selu brutalno ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika, utakmica je odigrana u otužnoj atmosferi stadiona JNA pred manje od sedam tisuća gledatelja, a do posljednjeg trenutka uprava Hajduka je vagala ići u Beograd ili ne.

Tek na intervenciju tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Stipe Mesića koji ih je zamolio da ipak odu i odigraju taj meč te im za tu prigodu osigurao vojni avion koji će ih sigurno odvesti u Beograd, Splićani su pristali otputovati. Svi osim Čeha Jirija Jeslineka. Netom prije polijetanja za Beograd prišao je treneru Josipu Skoblaru i rekao mu je da ga je strah za život. Ovaj mu je na to mirno odgovorio:

''Po čemu je tvoj život važniji od moga ili od bilo kojeg drugog igrača Hajduka? Ako nećeš putovati, ne moraš.’’ Daljnje rasprave nije bilo. Jeslinek se vratio kući u Spartu, a Hajduk je otišao u Beograd pisati povijest.

Jarni 30 godina poslije o najvećoj pobjedi u karijeri 

''Taj trofej je bio vjerojatno najveći i najznačajniji u mojoj karijeri. Kad uzmemo u obzir u kakvim smo okolnostima otputovali u Beograd, da smo letjeli u nekom vojnom teretnom avionu te da je Zvezda bila prvak Europe, onda je jasno koliko je ta pobjeda bila važna. Zvezda je par dana prije tog finala dobila Bayern u polufinalu Kupa prvaka i nitko nije očekivao da u Beogradu možemo nešto napraviti. Svi su nas otpisali, jedino smo mi vjerovali. Odigrali smo fantastično, a Bokšić je zabio predivan gol za slavlje. Sjećam se da smo na rukavu nosili crni flor u počast ubijenim hrvatskim policajcima u Borovu Selu te zbog Milija Hadžiabdića kojem je samo par dana ranije u prometnoj nesreći poginula kćerkica'', prisjetio se lijevi bek Hajduka Robert Jarni.

Hajduk na stadionu JNA s crnim florom

Poginuli hrvatski policajci i tragedija Milija Hadžiabdića nisu bili jedini razlozi zbog čega su hajdukovci oko ruke nosili crni flor. Kapetanu Hajduka Darku Dražiću umro je otac dan uoči finala pa nije putovao u Beograd. Kapetansku traku ponio je Igor Štimac, a upravo je on bio jedan od glavnih aktera incidenta koji je zasjenio čak i samu utakmicu i postao opće mjesto kolektivne memorije svih onih koji su na prostorima bivše države pratili nogomet.

Pri intoniranju jugoslavenske himne Hej Slaveni, svi Hajdukovi igrači su gledali u pod i vidljivo bojkotirali himnu, osim desnog beka, Mostarca Hadžiabdića, koji ju je ponosno odslušao s desnicom na srcu. 

Utakmica je od prve minute bila nervozna, rastrzana. Mučno ozračje s ulica prenijelo se na travnjak stadiona Partizana, a dodatno su ga potencirali stalni verbalni i fizički sukobi na terenu u kojima su prednjačili Siniša Mihajlović, Dragiša Binić i Igor Štimac, tako da je sudac Adem Fazlagić iz Čapljine imao velikih problema držati meč pod kontrolom.

Tri tjedna poslije Zvezda je postala prvak Europe 

Bijeli su došli na stadion JNA otvorenog garda i prvi dio je posve pripao Hajduku. Samo je velika sreća spasila Stevana Stojanovića da ni jednom ne kapitulira. Točnije, on je u 36. minuti vadio loptu iz mreže, ali je prethodno pomoćni sudac Mevludin Omerhodžić iz Brčkoga signalizirao nedozvoljenu poziciju Grgice Kovača. On je i poslije zvižduka nastavio akciju i šutnuo loptu u vrata. Je li bio ofsajd? Dojam je bio mnogih u novinarskoj loži da se nije radilo o nedozvoljenom položaju Kovača. Hajduk je bio evidentno oštećen.

Bokšićeva majstorija za šok Zvezde

Ipak, u drugom poluvremenu nitko nije mogao spasiti budućeg prvaka Starog kontinenta. Pobjedonosni gol Hajduk je dao isključivo zahvaljujući sposobnostima Alena Bokšića. On je na tridesetak metara primio loptu, pred njim su bila trojica, prošao je jednoga, pa drugoga. Izgledalo je da je izgubio loptu, ali ju je onda posljednjom snagom ipak iskopao, otvorio si put i zakucao je u mrežu. Na stadionu muk. Odjekivali su samo radosni uzvici Skoblarove momčadi na terenu.

Štimac i Mihajlović, sukob koji traje 30 godina

Onda se u 70. minuti dogodio još jedan povijesni trenutak, onaj koji je ovu utakmicu obilježio više nego Bokšićeva majstorija i o kojem se i danas priča, iako je prošlo 30 godina.

Siniša Mihajlović, očito bijesan i revoltiran jer je shvaćao da im trofej izmiče, s leđa je grubo udario Grgicu Kovača, da je ovaj - kako se kasnije pokazalo - morao u svlačionicu.

Hajdukovci su poludjeli i nastao je kaos na travnjaku, a Mihajlović je tražio Štimca u želji da ga polomi. Sudac Fazlagić nije znao što napraviti, pa je na kraju posegnuo za solomonskim rješenjem. Pokazao je izravne crvene kartone Štimcu i Mihajloviću. 

Pritom je ostala upamćena scena kad u gužvu ulijeće splitski Vukovarac Ante Miše koji za kosu hvata Mihajlovića, rođenog u Borovu Naselju, i odvlači starog znanca iz mladosti, s kojim je odrastao. 

''Nisam tražio Štimca da bih ga polomio samo zato što je Hrvat, već zato što me isprovocirao'', objašnjavao je Mihajlović svoje divljanje te je dodao prilično jeziv dodatak:

''Zubima bih zaklao Štimca. Prijetio je mojoj obitelji. Rekao mi je u lice: 'Dabogda ti pobili cijelu obitelj u Borovom Selu'. Zar stvarno mislite da bih izmislio tako nešto i bez razloga krenuo na njega?'.

Za Žutog su mediji krivi zbog potenciranja sukoba Štimca i Mihajlovića

Štimac je kasnije pričao da to nije istina, da ništa tako nije rekao Mihajloviću. No zla krv između njih dvojice nikad nije prestala.

''Istina da se i danas priča samo o tom sukobu, ali to je zasluga medija koji to potenciraju. Ne kažem da nije bilo problema i tenzija, ali tako je uvijek bilo kad bi se susrele te dvije momčadi. Zato mislim da je sukob Štimca i Mihajlovića bio prepotenciran s obzirom na politički kontekst tog vremena'', kazao nam je Robi Prosinečki koji je tog dana nosio dres Zvezde, a Jarni se samo nadovezao:

''Utakmica je bila nervozna, puna tenzija, a o sukobu između Štimca i Mihajlovića nema više smisla pričati. Sve je rečeno. Svatko je otišao svojim putem i mislim da bi bilo glupo se vraćati na tu priču. Što je bilo, bilo je'', rekao nam je Jarni.

Hajduk bolji od prvaka Europe

Nakon isključenja Mihajlovića i Štimca utakmica se nastavila, a Zvezda ne samo da nije bila u stanju izjednačiti, nego je u posljednjim trenucima samo ludom srećom i nespretnošću igrača Hajduka izbjegla konačan krah. Bokšić je opet bio autor dviju akcija, koje su bile kao iz udžbenika. Prošarao je obranu Zvezde, namjestio idealne prilike Vučeviću i Jeličiću, ali obojica su iz blizine promašili zicere. 

Ipak, i s ovih 1:0 pobjeda je bila velika i zaslužena. Čudo se dogodilo.

Izaslanik Predsjedništva SFRJ Vasil Tupurkovski, isti onaj koji je košarkašima Šibenke nakon legendarne majstorice s Bosnom predao pehar i zlatne medalje pa im sve to sljedeći dan oduzeo, predao je Igoru Štimcu veliki srebrni pokal, što je bilo najveće priznanje za zasluženu pobjedu splitskih hajduka.

Zvezda nije podcijenila Hajduk 

Kasnije se u beogradskim medijima pisalo da Zvezda nije ozbiljno odigrala tu utakmicu, da se spremala za finale Kupa prvaka protiv Marseillea i da je podcijenila Hajduk. Prvotimci Zvezde Dragiša Binić i Robert Prosinečki tvrde baš suprotno.

''Ma kakvi. To je nogomet, a naša liga tada bila je jedna od najboljih u Europi. Velika četvorka, pa Vardar, Borac, Sarajevo, Željo, da dalje ne nabrajam, sve su to bili top klubovi. Te sezone kad smo osvojili Ligu prvaka, nama je bilo teže pobjeđivati u domaćoj ligi nego u Europi. Nismo mi bili vanzemaljci pa smo zbog toga bili prvaci Europe. Osvojili smo naslov jer smo igrali u snažnoj ligi", rekao nam je Binić pa se nadovezao:

Binić: Ne razumijem što se događa s Hajdukom

"Pogledajte danas kako naši klubovi prolaze u Europi. Nikako. Samo Dinamo uspije nešto napraviti. Zato što su i naša i vaša liga očajne. Ipak, moram priznati da me čudi ovo što se događa s Hajdukom. Velik grad, velik klub, a sve su lošiji i lošiji. Ne razumijem što se događa u Splitu. Mislio sam da će se Dinamo i Hajduk stalno boriti za prvaka Hrvatske, a vidim da su Modri druga dimenzije za Bile. Ne znam u čemu je problem, ali najgore je kad se politika uvuče u klub. Tada je gotovo''.

''Neobična utakmica. Hajduk se u prvenstvu mučio, mi smo bili veliki favoriti, ali tu su utakmicu odigrali sjajno i zasluženo su uzeli zadnji Kup maršala Tita. Boka nas je ubio. Imali su oni i nakon tog gola nekoliko odličnih šansi i zato kažem da je Hajduk zasluženo slavio. Nismo ih podcijenili. Jednostavno, bio je takav dan", dodao je Prosinečki.

Na zadnjoj utakmici ova dva kluba Binić je udario pogrešnog trenera

No, premda se Jugoslavija ubrzo raspala, a rat trajao pune četiri godine, ova utakmice nije bila posljednja između Hajduka i Zvezde. U međuvremenu je Zvezda postala prvak Europe, a Hajduk je na Marakani morao odraditi ligaško gostovanje. Ta je utakmica najviše ostala upamćena po slavnom gafu legendarnog komentatora Milojka Pantića koji je napao hajdukovce da su došli u Beograd provocirati prvaka Europe, a ''nisu ni cveće doneli'', pa u eteru tražio od režije da izbriše tu izjavu kad su mu javili da su Splićani ipak donijeli buket.

Binić je udario pogrešnog trenera

Zbog poraza u Kupu igrači Zvezde bili su posebno nabrijani na hajdukovce i nakon jednog sukoba Mihajlovića i Hadžiabdića došlo je do fizičkog sukoba uz aut liniju. Između finala Kupa i ove prvenstvene utakmice Hajduk je promijenio trenera. Josipa Skoblara zamijenio je Špaco Poklepović. Zvezdaši su nakon poraza u Kupu tvrdili da ih je Skoblar cijelo vrijeme vrijeđao i provocirao, a Dragiša Binić, ne znajući da je Poklepović zamijenio Skoblara, u tom metežu šakom u glavu udara nesretnog Špacu koji je pokušavao smiriti tenzije. 

''Sjećam se da nas je tadašnji Hajdukov trener Skoblar tijekom tog finala stalno provocirao. To me napalilo i samo sam čekao priliku da mu vratim. Nedugo nakon tog finala Kupa smo igrali prvenstvenu utakmicu i nakon jednog incidenta došao sam do trenera Hajduka i udario ga. Kako smo mi tada bili u euforiji zbog osvajanja naslova prvaka Europe, nisam ni znao da je Hajduk u međuvremenu smijenio trenera koji mu je donio Kup. Mislio sam da sam udario Skoblara, a ispalo je da je ni kriv ni dužan nastradao Poklepović. Udario sam pogrešnog čovjeka. Naravno da sam mu se kasnije ispričao'', kazao nam je Binić.

Beograd, 8. svibnja 1991., Stadion JNA. Crvena zvezda - Hajduk 0:1 (0:0). Strijelac Bokšić u 65. minuti. U 70. minuti isključeni su Mihajlović (C. Zvezda) i Štimac (Hajduk).

CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Radinović, (Stošić), Marović, Jugović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević, Binić

HAJDUK: Mihačić, Hadžiabdić, Kovač, (Osibov), Štimac, Setinov, Bilić, Kozniku, Miše, (Jeličić), Bokšić, Vučević, Jarni