PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992. godine, službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu ćete u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana moći pročitati 30 priča o ključnim događajima te intervjua s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.

U drugom dijelu serijala prisjećamo se događaja koji su prethodili početku HNL-a, turnira Slobodna Hrvatska, na kojem je u jesen ratne 1991. sudjelovalo sedam klubova, a koji je poslužio kao tranzicija iz Jugolige i svojevrsna proba za prvu službenu sezonu idućeg proljeća. Tko je osvojio turnir i kako se uopće popunio ostatak lige u njenom prvom izdanju?

TIJEKOM 1991. godine, ratne strahote su već odnijele živote brojnih vojnika i civila. Kako su se poluge vlasti nove države odmicale od jugoslavenskih institucija, tako je dolazilo do osamostaljivanja i u ostalim sferama društva. Tako se i Hrvatski nogometni savez razdružio od Fudbalskog saveza Jugoslavije.

Nogomet je imao zadaću pokazati nesalomljivi duh jedne napaćene nacije

Nogomet je tih dana bio u drugom planu, ali državni vrh došao je na ideju kako bi se upravo kroz sport moglo dokazati da je izranjavana i istraumatizirana Hrvatska i dalje nesalomljiva, a da duh njenih građana živi kroz sve one aktivnosti kojima se bavilo i prije rata.

Bila je to jedinstvena prilika da se dokaže čitavoj državi da život nije stao unatoč ratu i da se i u takvim okolnostima mogu organizirati aktivnosti koje nisu usko vezane uz zbivanja na bojištu. Osim toga, turnir je poslužio i kao svojevrsna generalna proba za ono što je neminovno slijedilo - samostalna hrvatska nogometna liga.

Četiri kluba nisu mogla nastupiti. Hajduk je bio među njima, a Osijek je morao odustati

Bilo je predviđeno da na turniru zaigra 12 klubova. Ipak, četiri kluba morala su odustati zbog ratnih stradanja u njihovoj blizini. Bili su to Hajduk, Cibalia, Šibenik i GOŠK. Iz istog razloga je tijekom turnira morao odustati i Osijek.

Na turniru je tako nastupilo sedam klubova: Varteks, Zadar, Istra, Rijeka, Zagreb, Inker i Dinamo. Domaćinstvo turnira povjereno je regijama koje su bili najmanje taknute ratom. Tako je prvi dio turnira održan u Varaždinu, a drugi u Puli.

Već se i prilikom organizacije turnira moglo primijetiti kako se vodilo računa o regionalnom ključu. Svaka hrvatska regija morala je imati barem jednog predstavnika, što je princip po kojem će se kasnije organizirati i prvo službeno izdanje HNL-a.

Varteks i HAŠK-Građanski otvorili turnir. Reklamirali su kultnu pjesmu

Prva utakmica odigrana je 26. listopada 1991. godine kada su se u Varaždinu susreli Varteks i Dinamo, tada pod imenom nespojive i sulude kovanice HAŠK-Građanski. Zagrebački Plavi slavili su 2:0, a oba gola zabio je Zoran Slišković pred, lokalni izvori tvrde, oko dvije i pol tisuće ljudi.

Već na toj utakmici vidjeli smo pregršt imena koja će odigrati bitne uloge u povijesti HNL-a. Samir Toplak, Saša Paska, Andrija Balajić, Primož Gliha, Zoran Mamić, Saša Peršon i Slavko Ištvanić bile su samo neke od aktualnih ili budućih domaćih zvijezda.

Vrijedi istaknuti i da je u igru ušao i 19-godišnji mladić, rođeni Varaždinac i profinjeni tehničar koji će u budućnosti igrati za oba kluba. Postat će rekorder Varteksa i po broju nastupa u HNL-u i po broju golova. Ime mu je Miljenko Mumlek.

Igrači su na teren izašli noseći transparent s natpisom "Stop the war in Croatia", što je i ime kultne pjesme Tomislava Ivčića koja se eksplicitno obraćala međunarodnoj zajednici za pomoć. Turnir se trebao nastaviti već idućeg vikenda, ali je nekoliko puta odgađan zbog rata, posebno velikih borbi koje su se vodile u Vukovaru.

Kako bi turnir bio što atraktivniji, klubovima je bilo dozvoljeno u ekipi imati i dva igrača s kojima nemaju potpisan ugovor. Tako je, primjerice, za Varteks zaigrao Dražen Besek koji je iz kluba otišao sedam godina ranije i u tom trenutku je igrao u francuskom Stade de Vallaurisu.

Bjelica se prvi put doveo u vezu s Dinamom

Zanimljivo je da se baš na turniru "Slobodna Hrvatska" tada 20-godišnji Nenad Bjelica prvi put doveo u vezu s Dinamom. Brak je to koji će se ostvariti tek 26 godina kasnije i to s njim kao trenerom, ali prvi kontakt uspostavljen je na turniru u Varaždinu.

"Bjelica je zaista izvrstan igrač, upravo onakav kakav je nama neophodan u vezi. Teren je težak, ali se vidi da je on majstor", rekao je legendarni Rudi Belin koji je radio u struci kluba s kojim je nekad osvojio Kup velesajamskih gradova.

"Znam ga još iz juniorskih dana. Vrlo je kvalitetan igrač, ima odličan osjećaj za loptu i za prostor. Već smo ga preporučili Vlatku Markoviću (tadašnjem treneru HAŠK-Građanskog)", dodao je Marijan Vlak.

Inker postao neslužbeni prvak Hrvatske

Naslov je na kraju uzeo zaprešićki Inker koji je u Puli pokazao najviše. U šest kola ostvario je tri pobjede i tri remija. Bio je bod ispred HAŠK-Građanskog koji je upisao jedan neodlučeni rezultat više. 

Time je Div iz predgrađa uzeo neformalni naslov prvaka Hrvatske na prvom turniru koji je barem donekle nalikovao nečemu što se može nazvati hrvatskom ligom. Najboljim igračem novinari su proglasili Gorana Borovića, a najboljim golmanom Fahrudina Šehića koji će postati legenda Zadra.

Goran Vlaović bio je najbolji strijelac i time pokazao da je HAŠK-Građanski bio u pravu kada ga je doveo iz Osijeka kao zamjenu za Davora Šukera. Topu iz Nove Gradiške, kako su ga tada prozvali, bila je to samo uvertira za briljantne golgeterske nastupe u HNL-u.

Slobodna Hrvatska bila je naznaka onog što slijedi. Dva mjeseca kasnije pokrenut je ratni HNL, liga na rubu regularnosti

"U suradnji s državnim vrhom, donijeli smo odluku da se natjecanje održi u dijelovima zemlje u kojima je to bilo moguće. Tako smo i mi iz nogometne obitelji dali svojevrsni prilog Domovinskom ratu i ponosni smo na to razdoblje. Gdje god se moglo, igrale su se utakmice i održavali treninzi, klubovi su time pokazali određenu hrabrost", rekao je Zorislav Srebrić u razgovoru za Sportske novosti.

S organizacijskog aspekta, turnir je bio vrlo važan. U teškim uvjetima stalne opasnosti i rascjepkane države, nogometni dužnosnici su položili ispit i pokazali da će vrlo skoro biti vrijeme i za osnivanje "prave" lige.

Doduše, prvo službeno prvenstvo iz današnje perspektive djeluje kao liga s onog ruba regularnosti. Koncipirana je po regionalnom ključu s obzirom na to da je Istra u ligu ušla dekretom, a ne na temelju rezultata u zadnjoj godini jugo-liga.

Po sportskom kriteriju ispred su bili velikogorički Radnik i Neretva iz Metkovića, ali je Istra postavljena za prvoligaša zbog načela zastupljenosti svih hrvatskih regija. Diljem Hrvatske klubovi su se gasili, nastajali i vršili fuzije kako bi što reprezentativnije predstavili svoju zajednicu na novoj karti domaće lige.

Pola prvoligaških klubova glumilo je domaćina daleko od svojih gradova, a dio javnosti ih je prozvao klubovima-prognanicima. Neki su na utakmice putovali uz tri presjedanja i isto toliko vozila, dulje od 12 sati. Samo dva mjeseca nakon Slobodne Hrvatske, uslijedio je ratni HNL.