Kako je Kličko prije deset godina srušio američke snove
PRIJE točno 10 godina, na današnji dan, Eddie Chambers bio je najbolji američki boksač u teškoj kategoriji. Dobio je priliku da se bori za svjetsku titulu protiv Vladimira Klička. Međutim, legendi je bio dovoljan jedan udarac da ga pošalje na tlo i završi borbu.
Ta je dosadna borba najbolji pokazatelj koliko su se vremena u boksu promijenila u jednom desetljeću.
Tada su braća Kličko bila na vrhuncu, Vladimir je držao pojaseve prema IBF i WBO verzijama, a Vitalij je imao WBC-ov pojas. Lista izazivača bila je dugačka, ali nimalo impresivna, piše Sky Sports.
Danas Anthony Joshua i Tyson Fury drže sve pojaseve, ali imaju mnoštvo izazivača koji mogu promijeniti takvo stanje.
"Chambers je očito najbolji teškaš u SAD-u i s razlogom je prvi izazivač", govorio je tada Kličko, koji je prethodno nokautirao cijeli niz Amerikanaca poput Chrisa Byrda, Calvina Brocka, Raya Austina, Lamona Brewstera, Tonyja Thompsona i Hasima Rahmana.
Ali Chambers nije imao puno kredibiliteta da se naziva najboljim američkim teškašem i tako uđe u istu rečenicu s Muhammadom Alijem ili Mikeom Tysonom. Nikad prije nije imao veliku borbu, a samo dvije godine ranije borio se za opskurnu titulu na Kajmanskim Otocima, a već je izgubio i od Rusa Aleksandra Povjetkina. Međutim, u prethodnoj borbi pobijedio je Kličkova sunarodnjaka Aleksandra Dimitrenka i to je bilo dovoljno da dobije priliku protiv dominantnog teškaškog kralja.
Bio je 13 cm niži, 15 kila lakši i imao 15 cm kraći raspon ruku. U SAD-u čak nije bilo ni prijenosa borbe, koja se mogla pogledati samo na Kličkovoj službenoj stranici. Nitko mu nije davao šanse. Bila je to najniža točka američkog boksa u teškoj kategoriji, s koje je uspon počeo tek pet godina kasnije pojavom Deontaya Wildera.
Borba se održala u ESPIRIT Areni u Düsseldorfu, što je imalo smisla jer su ukrajinska braća bila ogromne zvijezde u Njemačkoj, svojoj posvojenoj domovini, koja im je omogućavala velike borbe u krcatim dvoranama ili stadionima. Tako se Chambers našao na Fortuninu stadionu pred 51.000 ljudi. Vladimir Kličko u tri uzastopne stadionske borbe u Njemačkoj okupio je čak 155.000 navijača. Tek je Joshua posljednjih godina počeo nadmašivati takvu posjećenost na britanskim stadionima.
Kličkova šetnja prema ringu bila je spektakularna. Sa zvučnika je prašila Can't Stop Red Hot Chili Peppersa, podigla se crvena zavjesa, kao u kazalištu, a Kličko se lagano kretao prema borilištu uz pirotehniku i bacače plamena unaokolo.
Borba? Ona nije bila ni izbliza tako impresivna.
Kličkov trener Emanuel Steward ljutio se na njega jer se borio mlako, rutinski. Želio je da borba završi što prije. Kličko je svojim prepoznatljivim stilom držao protivnika na distanci cijelu borbu, ali nakon trenerova inzistiranja, samo pet sekundi prije isteka posljednje, 12. runde, pogodio je Chambersa lijevim krošeom i poslao ga na pod.
Odmah zatim Kličko se okrenuo Davidu Hayeu i rekao da bi se radije s njim borio na nogometnom stadionu, ali je spreman i na meč na parkiralištu ako treba. Chambers više nikad nije dobio vrhunsku borbu.
Amerikanci su još dugo čekali na teškaša koji bi se ozbiljno uključio u borbu za najveće svjetske pojaseve. Vladimir Kličko je nakon Chambersa drugi put sredio Tonyja Thompsona u nedostatku ozbiljnijih izazivača, a Vitalij je pobjeđivao Chrisa Arreolu, Kevina Johnsona i Shannona Briggsa.
Danas je situacija u svjetskom boksu ipak dosta drukčija. Pa iako ni sad Amerikanci ne drže nijedan od najvažnijih pojaseva, barem su Joshua i Fury na putu da međusobnim okršajem odluče o apsolutnom prvaku teške kategorije.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati