Kako je Mourinho učinio da ga opet svi žele
DAKLE, ispada da je Jose Mourinho briljantan znalac. Možda, gledajući unatrag, ovo ne bi trebalo biti iznenađenje. Kamera ga voli, samopoštovanje koje graniči s mesijanstvom, želja za sitnim sukobom, jedva prikrivena odbojnost za sve druge osobe; možda su baš te kvalitete dovele njegovu trenersku karijeru do neočekivanog zastoja, ali kad ih prebacite u televizijski studio, rezultati su spektakularni, za The Independent komentira Jonathan Lieuw.
Gledajući Mourinha u njegovim povremenim nastupima ove sezone na Sky Sportsu, zadivljuju dvije stvari. Prvo, čisti magnetizam njegove rječitosti. Mourinho kao trener možda nije po svačijem ukusu, ali istinski je talentiran govornik: ton, tempo, način na koji se zaustavi na sekundu kako bi gledatelja privukao kad želi reći nešto zaista važno, vrlo uvjerljivi zaključci. To su kvalitete velikih političara ili propovjednika: "neka sloboda zazvoni"; "jedino čega se trebamo bojati je sam strah"; "Lacazette, moje je mišljenje, nema tu kvalitetu".
No možda je najveće otkriće jaz u razumijevanju. To postaje očito kad Mourinha postavite pored nekoga poput Graemea Sounessa (njegov posljednji trenerski posao datira iz 2006. godine) ili Jamieja Redknappa (kapetan momčadi u televizijskom šou "A League Of Their Own"). Elitni trener poima nogomet na razini koja je toliko iznad naše da je zapravo potreban majstor komunikacije poput Mourinha da bi premostio taj jaz. "Jedno je taktički sustav, a drugo su načela igre", objašnjava Mourinho, prije nego što je pojasnio zamršene razlike između obrambenih dogmatskih maksima i plana prilagođenog suparniku. Istodobno, Souness govori: "Morate ugurati loptu u mrežu." Mogli su isto tako govoriti različitim jezicima.
Mourinho na rehabilitaciji
I tako se čini da Mourinha čeka blistava i slavna televizijska karijera, naravno, ako on to želi. Nažalost, svi rani pokazatelji upućuju na to da Mourinho televiziju shvaća samo kao dodatak široj viziji, vlastitoj rehabilitaciji prije povratka na klupu nekog velikog kluba. Slab početak sezone za Real Madrid već otvara neka pitanja. Florentino Perez poznat je kao Mourinhov obožavatelj. Zinedine Zidane se bori da pridobije igrače na svoju stranu. O, ne. O, Bože. Hoćemo li zaista, mislim zaista, ponovno raditi sve ovo iznova?
Kao što je Marx jednom zamalo rekao, povijest se ponavlja jednom kao tragedija, drugi put kao farsa, a treći put kao besprijekorno koreografiran medijski događaj u Madridu za novu nogometnu web stranicu Livescore. Na sceni su Samuel Eto'o i predsjednik La Lige Javier Tebas, a tu je i Mourinho: "Real Madrid je moje najbolje iskustvo zbog onoga što sam naučio kao trener i kao čovjek. To je najbolja uspomena moje karijere. Bilo je fantastično."
Naravno, moglo bi to biti iznenađenje za one koji su bili u svlačionici Real Madrida tijekom Mourinhove toksične prve sezone, tijekom koje nije uspio osvojiti trofej, nepovratno se zavadio sa starijim igračima i postao opsjednut izdajnicima i curenjem informacija. "To je bila najgora sezona u mojoj karijeri", priznao je tada Mourinho. Ipak, vrijeme i distanca znaju nas prevariti. Pravo umijeće, reći će i prosječni komunikatori, nije u onome to kažete, nego u iskrenosti kojom to izgovarate.
Njegov sljedeći klub će biti posrnuli velikan povrijeđenog ponosa i ega
I tako je Mourinho posljednjih tjedana predano odrađivao svoje medijske zadatke, pazeći da bude spreman kad se pojavi sljedeći prikladni posao. Evo ga na Joe.co.uk, kako govori o svojoj ljubavi prema "Peaky Blindersima" i Brianu Cloughu te kako je jednom u Los Angelesu upoznao Ala Pacina (koji je, otkriva nam lukavi Mourinho, znao tko je on). Evo ga na radiju Cameroon, govori o tome kako je Eto'o trebao osvojiti Zlatnu loptu. Evo ga na pozornici s Eto'om, otkriva da je i dalje u WhatsApp grupi s igračima milanskog Intera koji su 2010. osvojili Ligu prvaka. Prvo prijatelj, drugo šef, a treće bolno reaktivni 4-5-1 trener.
Podtekst svega ovoga je očit. Mourinho, kao i svaki drugi nezaposleni trener, zna da kad se pojavi sljedeći posao, to neće biti uzoran klub s funkcionalnom strukturom. Bit će to posrnuli velikan povrijeđenog ponosa i ega poput njegovog. Tko će bolje pomoći da vrate svoje pozicije? Mislite li da Al Pacino ima ikakvu ideju tko su Mauricio Pochettino ili Max Allegri? Naravno da nema. Samo se Jose uklapa u tu priču, a klubu kojem je pažnja važna koliko i trofeji Mourinhova posvemašnja slava može pomoći da prođe kroz vrata.
Možda ovdje postoji i šira prispodoba. Širom svijeta društva se okreću snažnim vođama u potrazi za odgovorima na svoje probleme. Kao dijete portugalske fašističke diktature, Mourinho je uvijek cijenio bazičnu muškost kao izvor reda te svoje umijeće prodavao na toj osnovi. Da prilagodimo poznatu pjesmu Michaela Rosena, Jose Mourinho dolazi kao vaš prijatelj. On će vam vratiti čast, učiniti vas ponosnim, podsjetiti vas kako ste nekad bili veliki, iskorijeniti mito i korupciju. Tek kasnije shvatit ćete da on sa sobom nosi i duboku paranoju, niske udarce, nepotrebne svađe i ritualno krvarenje.
Pa ipak, postoji Perez, koji se pita može li Mourinho kroz mržnju doći do trofeja ili dva. Tu je i Adrian Durham iz Talksporta, koji zagovara Mourinha za posao u Arsenalu, s obrazloženjem da ondje trebaju nekoga "tko će potresti klub". A tu je i Mourinho, koji čeka u šminkeraju, 10 minuta prije početka emitiranja. Kao i uvijek, mi pomno pratimo svaki njegov pokret.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati