SIR ALEX Ferguson nikad se nije bojao pokazati mišiće i lupiti šakom o stol kad bi osjetio da su mu mediji nanijeli nepravdu tijekom njegovog legendarnog mandata kao menadžera Manchester Uniteda, ali ni jedna tvrtka nije osjetila njegov gnjev više od BBC-ja.

Mnogi novinari i reporteri osjetili su gnjev čovjeka koji je Manchesterom vladao željeznom šakom, ali ništa od toga ne može se usporediti sa sedmogodišnjim bojkotom javnog televizijskoga giganta, piše Planet Football.

Dana 27. svibnja 2004. BBC 3 emitirao je dokumentarac naslovljen Fergie i sin, koji istražuje odnos i posljedične poslovne dogovore između Uniteda i Fergusonova sina Jasona - registriranog agenta. 

Taj dokumentarac, koji je raščlanjivao dva konkretna transfera - Massima Taibija i kasnije Jaapa Stama - i izvjesne uplate nakon što su odrađeni, zapalio je vatru pod Fergusonom kakvu niti jedan novinar ranije nije uspio.

"Arogantni izvan granica mogućeg"

Odjedanput, najugledniji medijski servis u Ujedinjenom Kraljevstvu izgubio je pristup živućoj nogometnoj legendi i menadžeru možda i najvećega kluba na svijetu. Ferguson je odbijao razgovarati s novinarima koji rade za BBC od sezone 2004./2005., prije nego što je tog studenog krenuo u potpuni bojkot te mreže.

"Arogantni izvan granica mogućeg", riječi su koje je upotrijebio da opiše BBC kad su ga pitali o razlozima bojkota neke tri godine kasnije na priredbi u Glasgowu, bez oklijevanja nastavljajući rat s kućom odgovornom za prikazivanje sve veće količine nogometa.

Potpuni delirij. Bio je to neizbježan rezultat susreta nezaustavljive sile i nepomičnog predmeta, ali nitko nije zapravo mogao vjerovati da se dogodio i da se nastavlja događati. Bio je još apsurdniji kad shvatite da je sve to bilo zbog toga što mu je netko gnjavio sina. 

Ali nogomet je igra koja se stalno razvija, a u to vrijeme mogao je pokazivati mišiće i braniti pristup medijima i novinarima za koje je smatrao da pokušavaju ići protiv njegove momčadi ili da ne govore istinu. Ključno je da je funkcioniralo. I još funkcionira.

Trajni učinak Fergusonova ignoriranja nekih medija bio je razvijanje mentaliteta urezanog u eru Unitedovih navijača, koji rado prihvaćaju dinamiku "mi protiv svijeta", posebno u kriznim trenucima.

Ferguson se naposljetku 2011. pomirio s medijskim gigantom nakon sastanka s ondašnjim glavnim direktorom Markom Thompsonom, ali ne bez pomoći sa strane.

Premier liga morala je intervenirati u sezoni 2010./2011. kad je uvela pravilo koje osigurava da menadžer mora razgovarati s nositeljima televizijskih prava. Ali ni to nije upalilo jer su Ferguson i United bili spremni plaćati bilo kakve kazne koje im odrede.

Te kazne nikad nisu stigle, a Mike Phelan i dalje je mijenjao glavnog trenera kad god je mogao, sve dok Thompson 2011. nije postigao primirje. No dok je BBC pronašao način da se vrati, nije bio jedini koji je naišao na rampu.

Tjerao je i druge novinare

Iste godine kad se pomirio s BBC-jem, Ferguson je zabranio pristup Sky Newsu svojim press-konferencijama nakon što je njihov mikrofon uhvatio njegov razgovor u kojem traži da Robu Harrisu - tada novinaru Associated Pressa - glasnogovornik ukine akreditaciju jer je postavio pitanje koje mu se nije svidjelo o Ryanu Giggsu nakon što je izostao s treninga.

A to je bio samo vrhunac. Tijekom vladavine Unitedom, iako je djelovao kao sveznajuće i svevideće biće koje ima potpunu kontrolu, Ferguson se nije bojao izgubiti živce. I nikog nije štedio.

Novinare je nazvao "jebenim idiotima", kad je potpuno poludio nakon što je Juan Sebastian Veron došao pod paljbu zbog svojih izvedbi, u odanoj obrani svog igrača koja je pokazala na što je sve spreman da zaštiti svoju momčad.

MUTV je dobio svoje 2005. kad je voditelj sugerirao da bi radije vidio United u formaciji 4-4-2 nego 4-5-1 pa se opet susreo s tišinom 2011.

Geoffu Shreevesu rekao je da "odjebe" dok je radio za Sky 2007. i pitao je li Cristiano Ronaldo simulirao da iznudi penal, a mnogim je novinarima urlao u lice i častio ih sočnim riječima o njihovu poslu ili bi ih čak prognao s press-konferencije ako bi ga naljutili.

Bio je to znak potpunog autoriteta u klubu i jasan pokazatelj koliko mu je kontrola bila važna da održi čvrstu kontrolu nad svlačionicom. Rezultati su uvijek bili određujući faktor, ali okruženje koje menadžer stvori važno je da dođe do tih rezultata.

Ferguson je imao cijelu knjigu trikova u rukavu kako bi održao Crvene vragove na vrhu, uključujući mračne umjetnosti. Njegovo umijeće ratovanja s medijima - bez obzira koliko velikim ili malim - bilo je jedno od najdužih, najružnijih i najnadrealnijih poglavlja te knjige.