NOGOMETNA ROMANTIKA

Kako je Žuti završio u Zvezdi? "Da Džajić nije žurio na more, uzeli bi i Bobana"

Kako je Žuti završio u Zvezdi? "Da Džajić nije žurio na more, uzeli bi i Bobana"
Foto: PIXSELL, Getty Images/Guliver Image (montaža,Index)

PRIČA o odlasku Robija Prosinečkog iz Dinama u Zvezdu 1987. godine i danas se prepričava, kao i riječi Ćire Blaževića kako će "pojesti trenersku diplomu ako taj mali ikada postane prvoligaški igrač". Nakon toga dogodila se povijest, ali transferna priča s kraja osamdesetih i dalje intrigira. Što stoji iza kultne Ćirine izjave, kako je stvarno otišao Žuti? U suradnji s Yugopapirom objavljujemo intervju s Miroslavom Blaževićem iz Tempa, u kojem trener Dinama optužuje Zvezdu za prevaru, dok Dragan Džajić, dok putuje na more, javlja kako je Marakani trebao završiti i Zvone Boban. Razgovor s Ćirom kojim nas vraća u jugo-dane Dinama i Crvene Zvezde potpisao je Nikola Simić. 

 



Studeni 1987: Na primjedbe da svjesno rastura Dinamo, Miroslav Ćiro Blažević otkriva gotovo senzacionalnu pozadinu prelaska najboljeg omladinca svijeta u Crvenu zvezdu: Džajić me prevario za Prosinečkog!

Nedavno, po povratku naše omladinske reprezentacije iz Čilea, najbolji igrač na Svjetskom prvenstvu Robert Prosinečki otkrio nam je i jednu malu tajnu:

"Sad, poslije svega, nemam razloga da se ljutim na Dinamo. Što se Zagrepčana tiče, doživio sam punu satisfakciju. Neka sad oni razmišljaju gdje su i kada pogriješili. I ne samo to - vrlo lako se moglo dogoditi da ljetos, zajedno sa mnom, u Crvenu zvezdu dođe i Zvonimir Boban!"

Što bi rekao Mladen Delić - je li to moguće? Odnosno, kako je moguće da u Dinamu nisu uspjeli "upoznati" sve kvalitete Roberta Prosinečkog i Zvonimira Bobana, dvojice službeno najboljih mladih nogometaša svijeta? Pitanje je, normalno, direktno upućeno treneru Dinama Miroslavu Ćiri Blaževiću, kojeg već danima i mjesecima optužuju da "rastura" Dinamo i da se olako odriče mladih igrača u koje je njegov klub mnogo (i previše) investirao, pa sad, eto, nema strpljenja pričekati na rezultate (dugogodišnjeg) rada.

Radi li to Blažević svjesno ? Čitatelji će se, nema sumnje, lako sjetiti da je u trenucima ljutnje Ćiro Biažević "ispalio" i onu čuvenu rečenicu da će poderati svoju trenersku diplomu ako Robert Prosinečki postane igrač! Je li sad došao trenutak da trener Dinama javno objasni svoje nagle i ishitrene poteze.

Uostalom, ne treba zaboraviti ni to da se sadašnji trener Dinama svojevremeno isto tako lako odrekao jednog Bore Cvetkovića, pa Milivoja Bračuna. Sada, eto, doznajemo da je i mladi Zvonimir Boban bio na dobrom putu da odmagli iz Maksimira. I dok Ćiro Biažević trpi kritike zbog "kratkovidnosti" kada je u pitanju Robert Prosinečki, iz Crvene zvezde, kojoj je ljetos praktički poklonio najveće pojačanje, čak i ironiziraju, pitajući se javno kojeg će im Ćiro novog igrača poslati na Marakanu.

Ćiro: Nikoga neću držati silom, ni Robija ni Zvonu ni Mlinarića 

- Neke stvari u vezi Prosinečkog i Bobana pišu se dosta proizvoljno. Prvo, nikada u Maksimiru nije postojao "slučaj Boban". I drugo, nije postojao ni "slučaj Prosinečki"...  - dosta ljutito nam objašnjava trener Dinama. Mene stalno napadaju što sam olako pustio Cvetkovića, Bračuna, ljetos i Prosinečkog. Moram reći - to je taj naš nesretni balkanski mentalitet. Jer kada bi tako radili i drugi klubovi, kada ne bi gledali samo svoje uske interese, i po cijenu da upropaste igrača, onda bismo mi imali bolji nogomet, više gledatelja, zapaženije rezultate, u domaćim i međunarodnim relacijama. I onda bi u Dinamu igrao jedan Mitar Mrkela, a u Zvezdi Robert Prosinečki, bez ikakvog čuđenja.

Ja sam napravio to što sam napravio. Bio sam korektan prema Crvenoj zvezdi. Međutim, oni prema meni - nisu! Jer kada smo mi zatražili da nam, poslije svega, daju Mitra Mrkelu, oni su počeli vrludati i ucjenjivati nas. No nema veze... Učinio sam samo ono što je korisno za jugoslavenski nogomet, za te igrače. A sad doživljavam da me pojedinci prave budalom i optužuju da nemam pravu procjenu.

Kako mene netko može optužiti da nemam pravu procjenu, da nisam znao koliko vrijedi Robert Prosinečki, kada je on na moje inzistiranje i potpisao prvi profesionalni ugovor s Dinamom. Druga je stvar što on nije bio dovoljno privržen Dinamu. I dovoljno strpljiv da pričeka svoju šansu. Nikoga ja ni ubuduće neću silom zadržavati u Dinamu. Onaj tko ne voli klub, tko mu srcem nije odan, može slobodno ići. Nikoga, kažem, nećemo silom zadržavati. Ni Mlinarića, ni Zvonimira Bobana, ma koliko to nekome i dalje izgledalo suludo.

Mene ni najveći igrač na svijetu ne zanima ako je nezadovoljan. Nažalost, u našem nogometu dosta dugo egzistira jedna krajnje sebična "politika", koja bi se mogla objasniti rečenicom-dvije. Samo ne dopusti da ti igrač ode u drugi klub, da pojačaš konkurenciju, a nije važno što će s njim biti i hoće li on propasti!


>>> Isječak iz Dinamovog vijesnika 1987. 

Dobro, recite nam istinu o "slučaju Zvonimira Bobana". I on sam priznaje da u Dinamu dugo nisu htjeli potpisati ugovor s njim - je li to točno?

-Ne! S Bobanom nije bilo nikakvih problema. Možda se i kod njega, u jednom trenutku, pojavilo nestrpljenje i želja da što prije potpiše svoj prvi profesionalni ugovor. Ali Dinamo na Bobana nije zaboravio, kako to sad netko želi predstaviti. On je s nama imao ugovor o stipendiranju koji je isto toliko pravno valjan kao i profesionalni ugovor. Prema tome, nama se nije žurilo. Dinamo je s Bobanom potpisao ugovor onda kada su to htjeli on i njegov otac koji ga odlično vodi i usmjerava."

Vas vjerojatno nije iznenadio Bobanov uspjeh u Čileu i njegovo proglašavanje za drugog igrača Svjetskog prvenstva?

-Iznenadilo me je... Još kako me iznenadilo. Boban je takav igrač i mladić kojem nije potrebno nešto dva puta reći. Ja sam s njim pred početak sezone imao samo jedan razgovor "povjerljive vrste". Upozorio sam ga da ne može igrati komotno, revijalno, već da mora u svakoj prilici i na svakoj utakmici igrati - natjecateljski. U jednom trenutku sam se čak uplašio da je pomalo i kukavica.

Srećom, Boban me brzo demantirao - izmijenio je pristup igri za 180 stupnjeva. Odjednom mu više nije nedostajalo ni hrabrosti ni agresivnosti. Mali Boban je u našoj ekipi za kratko vrijeme postao veliki vuk. I to je naša najveća dobit. To je Boban pokazao i u Čileu. Sada od njega s pravom očekujem da pokaže i jednu kvalitetu više - da mu uspjeh na Svjetskom prvenstvu bude samo dodatni motiv da pokaže još više. Na to sam ga već i upozorio.

Jer svjetski nogomet je pun negativnih primjera. Jedan Paolo Rosi ili Gentile, iz ekipe svjetskih prvaka Talijana, nikada poslije Španjolske nisu bili ono što su trebali ostati istinski asovi. Boban je, srećom, stabilna osoba. To je već jedna garancija da će ostati čvrsto na zemlji. Znaju mene dobro i Zvonimir Boban i svi ostali igrači Dinama - da "zvijezde" priznajem samo na terenu.

Nažalost, kod nas je sve drugačije - "zvijezde" su nam uglavnom najekscesniji igrači. Ovdje se već moram poslužiti jednom izrekom duhovitog Ive Tomića, da je igrač "kao pokvaren zub". Uvijek te mora zezati ako hoće da ga okuješ u zlato. Naši igrači su, izgleda, dobro (i naopako) shvatili to, i sad imamo ono što imamo - zvijezde bez sjaja, koje najmanje daju a najviše uzimaju. Imamo i najnediscipliniranije igrače, u Europi i svijetu.

Embed from Getty Images

Boban i Prosinečki, iz vašeg trenerskog ugla - koje su im sličnosti i gdje su razlike?

- Teško je uspoređivati Bobana i Prosinečkog. Prosinečki ima bolji pregled igre, tečnija i točnija dodavanja. Boban je hitriji, brži, agresivniji. I ono što je najvažnije - Boban ima i onu najbitniju komponentu modernog nogometa: mogućnost promjene ritma. Boban ima i prvu, drugu i treću brzinu. Robert Prosinečki ima samo jednu - drugu.

Po meni, Boban može igrati u svakoj ekipi. Prosinečki samo u jednoj i to - specifičnoj. Robert je imao i tu sreću da su njegove igračke kvalitete brzo došle do izražaja u Crvenoj zvezdi, kojoj je bio potreban igrač takvog profila. Ali tvrdim vam nešto drugo - da Crvena zvezda, nekim slučajem, ima jednog Pižona u svojim redovima, Prosinečki nikad ne bi mogao "proći" na Marakani.

Ovim, naravno, ne želim umanjiti kvalitete ovog igrača. Ne! Ma koliko se to mnogima činilo čudnim - meni je posebno drago što je Prosinečki uspio. Robert je dobar dečko. Njegov "problem" je jedino bio u tome što je bio nestrpljiv. Da je imao strpljenja da malo pričeka - našao bi i on svoje mjesto u Dinamu.

Nije točno da u Maksimiru nije bilo mjesta i za njega i za Bobana. Ne želim ovim precjenjivati kvalitete svog tima, ali kad je Prosinečki odlazio, znao sam da je njegova šansa da zaigra u Crvenoj zvezdi veća za 40 posto nego u Dinamu. Takav je to tip igrača. I nitko sad, mislim, nema pravo da me osuđuje što uvažavam slobodu igrača, pa i kad je u pitanju promjena sredine. Dinamo je u Roberta Prosinečkog dosta investirao. Milijarde. Zauzvrat nije dobio ništa - ni dinara! Međutim, idemo razmišljati i malo drugačije - koliko je dobio jugoslavenski nogomet. Sve dok ne počnemo razmišljati tako, voditi računa i o nekim širim interesima, a ne samo o interesima vlastitog kluba, svoje sredine, svoje općine - nogomet će nam i dalje biti kakav je sad: težak bolesnik.

A, vidite, mene napadaju što sam takav - "nogometni altruist". No oni koji me napadaju što sam dozvolio da Robert Prosinečki ode uz Dinama u Crvenu zvezdu, trebali bi znati samo jedno - da su to zapravo najprimitivnija razmišljanja!

Slažemo se s vama. Utoliko je čudnije što iz Crvene zvezde, kojoj ste praktično "poklonili" sjajnog igrača, stiže jedno ironično pitanje: "Kojeg će im to sljedećeg igrača proslijediti Ćiro Biažević?" Kao da baš u Zvezdi postoji želja da vas u javnosti diskreditiraju i predstave kao "neznalicu"?

- Ja mislim da se to sadašnji trener Crvene zvezde samo šalio. Vasović je jedan duhovit čovjek. Ne bojim se ja da će meni "Vaske" podvaliti. Međutim, ne vjerujem da je on mogao tako nešto reći. Možda se samo našalio, kao što bih to učinio i ja, a onda su to novinari dohvatili i "preveli" onako kako njima odgovara - da mene gađaju. Kažem vam - ja sam to shvatio kao jedan Vasovićev vic na moj račun. Pa, neka je i tako... Najviše se volim smijati vicevima koji su upućeni na moju adresu.

Neki me, kažem, uporno kritiziraju što sam bio tako izdašan prema Crvenoj zvezdi pa sam joj dao Boru Cvetkovića, Bračuna, Prosinečkog. A ja svima odgovaram ovako - da je Crvena zvezda nama učinila najveću uslugu. Pa, Crvena zvezda je, praktički, najviše afirmirala Dinamo jer i sama priznaje da su joj trenutno ponajbolji igrači - naši bivši članovi. Čak su i uspjehu u Čileu najviše pridonijela tri "dinamovca" - Prosinečki, Boban i Pavličić?

- Pardon, Prosinečki nije Dinamov igrač. Vjerojatno ne čitate pažljivo sportski tisak. Pa, i sam Vasović se sad hvali da je od Roberta Prosinečkog, za tri mjeseca, napravio svjetskog igrača. Ni riječi, dakle, o zaslugama Dinama?

- Dobro, priznajem, nisam to pročitao. Ali ako je to Vasović ozbiljno rekao, onda je to od njega - neozbiljno. Trener Crvene zvezde, opet kažem, ima svoj specifičan humor koji vi novinari, izgleda, ne razumijete!

- I sada smo praktički došli do samog kraja - kada ćete konačno morati progovoriti o "istini" kako je Robert Prosinečki zaista završio u Crvenoj zvezdi. Jednom prilikom ste izjavili da je Dragan Džajić, direktor Crvene zvezde, na prevaru iz Maksimira odveo vašeg mladog igrača. Navodno, rekao je ljudima iz Dinama (za vrijeme vaše odsutnosti iz Maksimira) da se s vama o svemu dogovorio oko Prosinečkog i da ste vi suglasni da on prijeđe na Marakanu. U klubu su povjerovali u to, znajući za vaše dobre odnose s Džajićem i Crvenom zvezdom i...?

- To je točno! S Draganom Džajićem imam jedan korektan odnos. Međutim, on je to (zlo)upotrijebio baš u slučaju Roberta Prosinečkog. Za vrijeme moje odsutnosti iz Maksimira (bio sam s ekipom na turneji po Francuskoj), rekao je da se sa mnom dogovorio da Dinamo izda sve potrebne dokumente Prosinečkom - i u klubu su to poštovali. Ne znam i ne sjećam se da sam Džajiću rekao da može uzeti Prosinečkog. Ali znam nešto drugo - da je Džajić pošten čovjek. Pa, neka sad sve ide na dušu moje zaboravnosti!

Embed from Getty Images

Dragan Džajić: Da nisam žurio na more, Boban bi igrao na Marakani 

Pitamo Dragana Džajića o toj "podvali stoljeća", načinu na koji je došao do Roberta Prosinečkog, a direktor "crveno-belih" se samo zagonetno smješka i kaže:

- Pa, nije baš tako kako Ćiro Blažević kaže. Robert Prosinečki je sam došao i ponudio se Crvenoj zvezdi. Odmah sam vidio, već na prvom treningu, da je on čudo od igrača. I jedino sam, pravo da vam kažem, strepio hoće li se pojaviti u dogovoreno vrijeme - da potpiše ugovor. Ja možda nisam stručnjak za pisaće mašine, ali nikada se nisam prevario kada je igrač u pitanju.

Što se Prosinečkog tiče, s njim su stvari bile od početka jasne - Robert nije imao nikakvih obaveza prema Dinamu. Već je prethodno bio raskinuo ugovor o stipendiranju sa zagrebačkim "plavima". I mogao je, bez ikakvih obaveza prema matičnom klubu, sam izabrati novu sredinu. Međutim, meni jedino nije bilo jasno kada s njim Crvena zvezda treba potpisati ugovor; za vrijeme prijelaznog roka za profesionalce ili amatere.

No i tu dilemu brzo je riješio Konstantin Zečević pa smo s Prosinečkim ugovor potpisali prvog dana prijelaznog roka za amatere. Točno je jedino što Ćiro kaže - da smo odlično surađivali kada je u pitanju bio Boro Cvetković. On je dosta pomogao - i Bori i Zvezdi.

Međutim, kada je riječ o Milivoju Bračunu, stvari stoje malo drukčije - on se ni za živu glavu nije želio više vraćati u Maksimir. I Ćiro nije imao kamo.

I što se neke korektnosti tiče, tu smo s Dinamom neriješeno - 1:1. Jer sada ću vam otkriti i jednu malu tajnu - ljetos sam, pored Prosinečkog, mogao dovesti i Zvonimira Bobana. Malo je nedostajalo da realiziram i taj transfer. Razgovarao sam o tome i s njegovim ocem i samo da nisam žurio na more, i Boban bi sad igrao na Marakani!

Razgovarao: Nikola Simić (Tempo, 1987.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara