IGRALA se završnica četvrtfinala ženskog olimpijskog turnira 2012. u rukometu između Hrvatske i Španjolske. Ulog je bio golem. Polufinale i borba za olimpijsko odličje. Hrvatska je u Londonu igrala senzacionalno dobro. Pobijedila je moćnu Rusiju, jaku Crnu Goru, solidnu Angolu i autsajdera Veliku Britaniju. Samo je sila u nastajanju, Brazil, u egal utakmici slavila protiv Hrvatske rezultatom 24:23.

Četvrtfinale protiv Španjolske bilo je dramatično. Gotovo cijeli susret se igralo gol za gol, a sredinom drugog poluvremena dogodio se ključan trenutak koji je odlučio polufinalista, a na neki način i budućnost hrvatskog ženskog rukometa. Prva zvijezda Hrvatske, sjajna Andrea Penezić, krivo je stala i zglob je stradao. Odmah je bilo jasno da je utakmica za nju gotova. Hrvatska je bila u šoku, a Španjolska je otišla u polufinale.

Tada je, a ima sad tome već osam godina, hrvatski ženski rukomet nestao s rukometne mape svijeta. Od 2011. Hrvatska se nije plasirala na SP, a od tog Londona pamtimo samo dvije pobjede na EP-u. Protiv Mađarske na EP-u 2012. i protiv Nizozemske na EP-u 2014. u zadnjem kolu po skupinama, kad je već bilo jasno da smo ispali. Nakon toga više ni jedna pobjeda.

Nitko nije ni znao da igraju, a sad su hit Eura 

Sve do sad. Hrvatska je senzacija i top priča aktualnog Eura u Danskoj. Ekipa u koju nitko nije vjerovao u prva dva kola srušila je velike favorite Mađarsku i svjetske prvakinje Nizozemsku te kolo prije kraja izborila je plasman u drugi krug. U utorak će protiv Srbije igrati za prvo mjesto u skupini, odnosno za prijenos četiri boda u nastavak natjecanja.

U Hrvatskoj, nije tajna, rukomet se prati samo jednom godišnje. Kad muškarci igraju neko veliko natjecanje. Cure su lošim rezultatima posljednjih godina ispale iz središta zanimanja, a ova reprezentacija, oslabljena, lišena pomoći nekih iskusnijih i na papiru kvalitetnijih igračica, otišla je u Dansku a da nitko praktički nije ni znao da se na sjeveru Europe igra neko Europsko prvenstvo.

"Sretna i ponosna, ne znam što bih rekla. Sve smo dale maksimum, ipak su to svjetske prvakinje. Danas smo dokazale da sve igramo jedna za drugu, da igramo timski. Osigurale smo prolaz dalje, drago mi je da su se svi malo dignuli, jer kad smo otišle na prvenstvo, praktički se nije ni znalo. Malo ćemo proslaviti večeras, a onda se okrećemo Srbiji i želimo prenijeti četiri boda dalje", nakon pobjede rekla je jedna od junakinja trijumfa protiv Nizozemske, fenomenalna golmanica Tea Pijević koja je obranila nestvarnih 16 lopti.

''Drago mi je da smo napokon natjerale medije da nas malo poprate''

Danas je priča drugačija, a rukometni svijet pita se kako su otpisane hrvatske rukometašice preko noći postale senzacija Eura. Na to pitanje pokušala nam je odgovoriti Tea Pijević, koju samo nazvali dok se spremala na večeru noć uoči utakmice protiv Srbije.

''Istina, postoji nevjerojatna kemija u ovoj ekipi. Puno je igračica iz Lokomotive. Godinama sam i ja igrala u tom klubu. Znamo se fantastično. Poznajemo jedna drugu u dušu. Privatno se družimo i mislim da smo zaista prava ekipa. Kako na terenu tako i van njega. Zato me i ne čudi previše ovo što smo napravile. Kad smo došle u Dansku, nitko nije imao pojma da smo tu i da igramo nekakav Euro. Sad smo natjerale sve medije da se malo zainteresiraju za nas, jer ove cure su to zaslužile'', kazala nam je golmanica mađarske Albe Fehérvár.

Mađarska je krcata igračicama Győra, koji godinama hara europskim rukometom. Nizozemska je svjetski prvak, a u pet posljednjih natjecanja uzela je četiri medalje i ima jedno četvrto mjesto. Hrvatska ih se nije prepala.

''Naravno da nismo. Zašto bismo? Kako kaže jedna naša kolegica, lopta je okrugla. Ako su bolje od nas, neka to pokažu na terenu. Istina je da smo napravili fantastičan rezultat, ali ni jedna od nas o tome ne želi ni razmišljati. Fokusirane smo samo na Srbiju koja nas čeka u utorak. Plan je jasan. Idemo utakmicu po utakmicu, ima vremena za priču'', kaže nam Tea.
Pijević je protiv Nizozemske obranila nevjerojatnih 16 lopti. Neke od njih su bile žive lopte. Pitali smo ju je u čemu je trik.

''Ha-ha. Da, sad me svi to pitaju, ali oni koji su pratili moju karijeru znaju da tako branim i u klubovima. Imam drugačiji stil od drugih golmanica. Međutim, sad je Euro, veliko natjecanje, pa se sve gleda pod povećalom'', za kraj će sjajna hrvatska vratarka. 

Uz Teu Pijević, junakinja senzacije protiv svjetskih prvakinja bila je Larissa Kalaus. Lijevi vanjski Lokomotive zabila je devet golova iz deset pokušaja. 

''Došle smo otpisane. Svi su samo pričali o Mađarskoj i Nizozemskoj. U nama je tada proradio inat. Željeli smo pokazati da i mi znamo igrati rukomet. Nadam se da smo sad to dokazali. Nije ovo nešto što se dogodilo preko noći. Ovi rezultati su plod četverogodišnjeg rada s izbornikom Šoštarićem. Sad je napokon sve sjelo na svoje mjesto. Mlada smo ekipa, puno nas igra zajedno u Lokomotivi, a nešto iskusnije cure koje igraju vani, kao što su Ježić, Krsnik ili Pijević, nama mlađima donose sigurnost. To je taj miks koji je bio potreban'', rekla nam je Larissa.

Larissa i njene suigračice do jučer su igrale Challenge kupove, a sad su pobijedile svjetske velesile koje su do nedavno mogle gledati samo na TV-u. Larissu smo pitali kakav je to osjećaj.

''Iskreno, na parketu, još bez publike, nisam imala osjećaj da igram protiv prvaka svijeta. Tek kad je sve završilo, došlo mi je u glavu što smo napravile. Sad kad vrtim film, shvaćam koliko je to veliki rezultat. U utakmicu smo ušle bez straha i respekta i pokazalo se da je to bio pravi recept'', priča nam ženski Blaž Lacković.

''U Hrvatskoj samo medalje priznaju. Ako i izgubimo sve do kraja, ovo je temelj za budućnost i početak jedne velike priče''

Od ove reprezentacije nije očekivao nitko ništa. Sad su ambicije porasle. Pitali smo Kalaus misli li da će eventualni neuspjeh protiv Srbije ili neki potencijalni porazi u drugom krugu izazvati razočaranje javnosti.

''Hrvati su takav narod. Ako nije zlato ili barem medalja, onda ništa ne valja. Na Euro smo stigle kao potpuni autsajderi, nitko nije ni znao da igramo, a pobijedile smo dvije velesile. Čak i ako do kraja ne napravimo ništa, mislim da nitko ne bi trebao biti razočaran jer za mene je ovo samo početak jedne lijepe priče i stvaranje temelja za budućnost hrvatskog ženskog rukometa.''

Hrvatska ima dva para blizanki na Euru

Hrvatska u Danskoj ima dva para blizanski. Sestre Posavec i sestre Kalaus. Larissu smo pitali jesu li zbog toga zanimljive medijima. To je vjerojatno jedinstven slučaj.

''Postale smo zanimljive samim tim što smo pobijedile Mađarice i Nizozemke, ali da, ljudima je interesantno da su u reprezentaciji čak dva para blizanki. Međutim, nema neke prevelike koristi od toga, više dođe do konfuzija u našem stožeru nego što to zbunjuje protivnike'', smije se djevojka od koje očekujemo da nastavi s ovakvim igrama na prvenstvu. Bude li tako, tada je sve moguće. Sjetimo se samo Portugala 2003. I ta je reprezentacija, baš kao i ova, imala samo dva, tri igrača koji su igrali vani. Svi ostali su igrali kući, u Hrvatskoj.

TKO SU CURE KOJE SU ODUŠEVILE HRVATSKU I CIJELI RUKOMETNI SVIJET:

TENA JAPUNDŽA - Desno krilo. Dolazi iz Rovinja, gdje je počela karijeru. U Lokomotivi je od 2017. Završila je preddiplomski studij Biotehnologije u Zagrebu. Prošla je sve mlađe selekcije Hrvatske i proživjela je tešku ozljedu koljena.

TEA PIJEVIĆ – Golmanica. Neretvanka iz Stabline pored Ploča, dupla Škorpija, kaže za sebe. Počela je u Dalmatinki Ploče, zatim je igrala za Borac Banja Luka, onda je bila u Sesvetama, da bi u Lokomotivi bila noćna mora za velikog rivala Podravku. Branila je kratko u francuskom Metzu, a sad je na vratima Albe. Završila je Kineziološki fakultet, a u Dansku je ponijela Hajdukovu zastavu.

DORA KRSNIK – Srednji vanjski. Počela je u Gorici, zatim je igrala za Trešnjevku, Lokomotivu, slovenski Krim, a sad je u francuskom Handball club Plan de cuques. Po struci je radiološka inženjerka, a sad studira kineziologiju, smjer trener.

LARISSA KALAUS – Lijevi vanjski. Rodom iz Križevaca, karijeru je počela u RK Mlinar. Zatim je igrala u Podravki, pa u RK Koki, a danas je članica Lokomotive. Na Euru uči jer dovršava diplomski iz psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. 

DORA KALAUS – Srednji vanjski. Larissina sestra blizanka. Igrala za Podravku, a sad je u Lokomotivi. Na istom je faksu kao i sestra, isti smjer i ista godina.

STELA POSAVEC – Srednji vanjski. Dolazi iz Strahoninca kraj Čakovca. Nakon Čakovca bila je kratko u Podravki, a sad je u Lokomotivi. Na Pravnom faksu završava studij Javne uprave. Sestra blizanka Paula također igra za reprezentaciju.

PAULA POSAVEC – Lijevo krilo. Karijera identična kao sestrina, samo što je Paula na diplomskom studiju Menadžmenta, turizma i sporta.

LUCIJA BEŠEN – Golmanica. Počela je u Sesvetama, danas je u Lokomotivi. Završila je preddiplomski studij Sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu Zagreb.

KRISTINA PRKAČIN – Lijevi vanjski. Rodom je iz Mokošice. Iz Dubrovnika je otišla u Trešnjevku pa Lokomotivu. Na petoj je godini kineziologije.

JOSIPA MAMIĆ – Desno krilo. Počela je u Dugom Selu, sad je u Bjelovaru. Završila je ekonomiju.

ANDREA ŠIMARA – Lijevo krilo. Iz Zagreba je. Počela je u Trešnjevki, danas je u Lokomotivi. Na četvrtoj je godini agronomije.

KATARINA JEŽIĆ – Pivot. Kapetanica ekipe. Počela je u Novom Vinodolskom, zatim je bila u Orijentu, Zametu, Lokomotivi, Budućnosti iz Podgorice, rumunjskom Baia Mareu, danas igra u mađarskom Siofoku s Andreom Penezić.

MARIJETA VIDAK – Lijevi vanjski. Sa 16 godina dolazi u Podravku, zatim igra u rumunjskom Buzauu, pa u slovenskom klubu Zelene doline. Sad je u Umagu i završava Ekonomski fakultet.

ANA DEBELIĆ – Pivot. Jedina udana igračica u reprezentaciji. S Raba je. Počela je u Opatiji, zatim je prešla u Zamet. Igrala je u Lokomotivi, pa u Podravci. Danas je članica ruske Astrakhanočke.  Završila Šumarski fakultet, smjer Drvna tehnologija.

VALENTINA BLAŽEVIĆ – Srednji vanjski. Počela je u rodnom Kninu, odakle je prešla u Ploče. Zatim je bila u Sesvetama, slovenskom Krimu, poljskom Szczecinu, a sad je u Rumunjskoj u Magura Cisnadie.

ĆAMILA MIČIJEVIĆ – Lijevi vanjski. Kako sama kaže, emotivno romantična je duša s primjesama frajerice. Hladna kao Neretva, a lijepa kao Mostar. Započela je u mostarskoj Lokomotivi, pa je preko Zameta i mađarskog Dunaújvárosija završila u Metzu.