Foto: AFP, Pixsell

DONOSIMO razgovor sa sportašem koji je za Hrvatsku igrao pod tabletama i injekcijama, a sada mu iz HRS-a dijele lekcije zato što se sprdao s "prodavačem maglo di Umago" i upozorio da je Duvnjaka prerano uspoređivati s Balićem.

Reakcija HRS-a na Kalebove kritike: Iznesene su uvrede, objede i pogrde

Ne toliko petljom, koliko duhovitošću i iskrenošću, pokazao se u ulozi komentatora istim onakvim kakav je na terenu i van njega, i ničeg u njegovom komentaru Hrvatska - Rusija u Osijeku ne bi bilo spektakularno da popularni Kina nije napravio pravu malu revoluciju, koju nije uspio zauzdati ni Božo Sušec, inače nekadašnji predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza.

Dovoljno je samo pogledati ton reakcije "igrača, stručnog vodstva, kao i čelnika Hrvatskog rukometnog saveza", "duboko razočaranih" i "pomalo iznenađenih" kritikama koje je Kaleb iznio u uvjetima za koje su siroti mislili kako su strogo kontrolirani od ovakvih "ispada" pa da se vidi onaj dobro poznati obrazac naših sportskih kolhoza: "ako nam se ne ulizuješ, onda si protiv nas" ili još bolje "protiv Hrvatske, koja ti je sve dala".

"...A onima koji nas na ovaj način vrijeđaju, blate i omalovažavaju poručujemo da nas to samo ohrabruje i govori da smo na pravom putu" na kraju je Kaleba stigla "HRS-ova kletva" ma gdje bio.

Oteo se Kaleb kontroli HRS-a i radio ono što se "ne smije" u sportskom prijenosu na HTV-u: ukazao na mane pojedinih igrača, manjkavosti u pripremi i valorizaciji pojedinca, ali sve to kao insajder i netko tko nije došao tu samo zabavljati puk pošalicama, iako je i šeretski oborio neke Červarove komične "taktičke" postavke u kojima imamo sreću uživati otkad je mikrofona na rukometnim time-outima i općenito, nikako nije bio jedan od onih "Drago, mislim da možemo uživati u jednom presingu, u jednoj kombinatorici..." ili "Evo koliko vidim tu s terena pored naše klupe, članovi našeg stručnog stožera si zadovoljno plješću rukama..." komentatora s naše televizije, čije su reference smiješno dodvorništvo igračima, trenerima i funkcionerima i beskrajno ponavljanje frazetina iz "hrvatskog L'Equipea".

Svi koji su slušali Nikšu Kaleba, bilo u emisiji "Volim nogomet", "Plesu sa zvijezdama" ili preksinoć, kao "zloglasnog" komentatora prijateljske utakmice, čuli su ono što ljubitelji rukometa znaju odavno: radi se o čovjeku koji prije svega cijeni dobru zajebanciju (i na vlastiti račun), ali ne zanemarujući onaj drugi segment njegove osobnosti: nedostatak dlake na jeziku. E, kada se netko s takvim osobinama nađe na specijalnom domovinskom zadatku: nekritičkom i zaluđenom uzdizanju naših sportaša na nacionalnoj televiziji pred perverzno skupo domovinsko rukometno SP, možemo samo reći: krivi čovjek na krivom mjestu.

Kako komentirate burnu reakciju HRS-a na Vaš komentar utakmice Hrvatska - Rusija u Osijeku?

"Ako vi stanete s jedne strane auta, a ja s druge, možda nam se neće činiti isto auto iako gledamo isti tip vozila".

Nije li taj auto s Vaše strane ispao Fićo, a s njihove Mercedes?

"Gledali smo istu reprezentaciju, iste igrače, samo što ih oni gledaju jednim, a ja drugim očima. Sve što sam govorio, govorio sam na osnovu argumenata, a reprezentaciji želim da osvojimo svjetsko zlato".

Spočitavaju Vam da ste "negativno" govorili o Duvnjaku, Valčiću, Štrleku?

"Nisam govorio negativno, dapače govorio sam sve pozitivno. Uglavnom, igrači, vodstvo i čelništvo saveza potpisano u tom dopisu je u trenutku mog komentiranja bilo na terenu tako da nisu mogli čuti što sam komentirao. Svi oni koji su slušali snimku mogu se potpisati ispod tog potpisa, a oni koji nisu potpisani, koji nisu pogledali snimku, s njima se očito manipulira.

Kada se konkretnim imenima potpišu igrači i vodstvo saveza, onda i ja mogu nešto konkretnije govoriti. Naravno da sam htio biti afirmativan i pozitivan, govoreći o kvalitetama Štrleka u napadu i kvalitetama Duvnjaka za kojega sam spominjao dobre igre na Olimpijskim igrama, govoreći kada je postizao golove i odlučivao se na preuzimanje odgovornosti.

Isto tako sam govorio o iskustvu i kvaliteti Ljube Vukića, koji je bio prvo krilo na OI, a sada je izostavljen s popisa igrača za SP. To su sve bili argumenti koje sam iznosio, a ukoliko se nekome to ne sviđa, ne mogu tu ništa."

Mislite li da su u pravu kritičari koji tvrde da ste u prijenosu lobirali za Ljubu Vukića?

"Nije bilo nikakvog lobiranja, postoje argumenti zbog iskustva. Kada me Božo Sušec pitao koga bih izabrao, rekao sam onog koji ima više iskustva. To nije samo iskustvo igranja u europskim utakmicama, nego i iskustvo igranja na različitim pozicijama. Vukić može igrati zadnjeg igrača u obrani i drugog igrača - halfa i prednjeg. To je sve bilo argumentirano, a ne nikakvo navlačenje na Vukićevu stranu".

Mnoge je zasmetala paralela Duvnjak - Balić i pitaju se odakle vam pravo da govorite da Duvnjak, koji ima 20 godina, neće biti igrač Balićevog kalibra?

"Ne radi se o tome da neće biti kao Balić, ali se ne može napraviti kopija Balića. Primjedbe na račun Domagoja Duvnjaka su se odnosile na račun snage i mišićne mase i rekao sam da će on biti na vrhuncu za dvije ili tri godine. Uz to, znam koliko je on u privatnom životu i na terenu dobar momak i nemam nikakvog razloga biti negativan prema njemu. To su bile kritike na račun onih koji s njim rade, jer ako je on Ferrari zašto ga voziti 150 na sat, ako se bez kazne može voziti 200. Poželjno je izvući maksimum iz takvog bolida".

Pretpostavljam da se ne slažete ni s ocjenama da ste omalovažavali mladog Štrleka i ne tako mladog Hrvatina?

"Ne znam po čemu sam to omalovažavao Štrleka kada sam rekao da ga volim gledati kako igra, naročito u napadačkom dijelu. Hrvatina ne poznajem, ali sam iznio mišljenje da Vukić ima prednost u odnosu na njega zbog iskustva velikih, europskih utakmica. Na kraju krajeva, zna se što je netko morao napraviti da bi ušao u reprezentaciju: rušiti zidove i čupati stabla, a netko ulazi preko crvenog tepiha".

Tko su čupači stabala, a tko šetaći red carpetom?

"Igrači koji su krenuli od 16. mjesta na EP su 'čupajući i rušeći'  došli na svjetski vrh i takvim rezultatima je rukomet razmazio sportsku javnost. Sada nam se kvaliteta reprezentacija razvodnjava, jer mislim da su igrači koji igraju u Španjolskoj i Njemačkoj kvalitetniji od onih koji igraju samo u našoj ligi.

Na kraju prijenosa sam rekao da je to moje mišljenje, a da izbornik odgovara za igrače koje pozove".

Vratimo se na Vašu automobilsku metaforu s početka. Koje auto je hrvatska rukometna reprezentacija danas?

"To je bolid Formule 1, prvaci svijeta i pitanja je hoće li ozljede na njemu biti probušena guma ili neznatne ogrebotine s kojima će se opet moći doći do prvog mjesta".

Imate li još nešto za kraj?

"Ako se već Hrvatski rukometni savez poziva na to što mi je reprezentacija dala, onda moram reći da sam i ja za reprezentaciju igrao pod tabletama i injekcijama i riskirao zdravlje i za taj savez.

Taj isti Savez se nije na pravi način odužio ni osvajačima olimpijskog zlata u Atlanti, a pošto nabrajaju što su mi sve dali i koliko su me proslavili, mogli su mi na kraju sedmogodišnjeg staža u reprezentaciji pokloniti barem buket cvijeća.

Kada već spominju načela olimpizma i poštovanja, onda se ista ta načela očekuju i od onih koji se na njih pozivaju. Svima potpisanima u reakciji na moj komentar; igračima, trenerima i vodstvu želim sretnu Novu godinu, što manje ozljeda i prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu".