SVIJET se iz godine u godinu divi Cristianu Ronaldu. Portugalac je tijekom karijere na različite načine privlačio pažnju: talentom u Sportingu, driblingom i atraktivnošću u Manchester Unitedu, golgeterskom hladnokrvnošću u Realu i Juventusu, a sada dugovječnošću u Al Nassru.

Novi ga klinci upoznaju kupovanjem kartica u FIFA-i i stvaranjem ultimativnih timova koje predvodi kao najpraćenija osoba na svijetu na društvenim mrežama. Ronaldo je globalni heroj, nedodirljivi ideal profesionalnog sportaša kakav mnogi danas žele biti.

Dean Lewington također je heroj, ali lokalni. Za razliku od medijski sveprisutnog, a opet nedohvatljivog Ronalda, ovaj 40-godišnji engleski lijevi bek i stoper primjer je nogometaša s kakvim se susreo svatko tko je u najmlađim kategorijama bilo kojeg sporta s divljenjem gledao prvu, seniorsku ekipu.

Svi su htjeli biti poput Lewingtona

Svi su htjeli biti poput Lewingtona, koji je od 2004. do danas odigrao 915 utakmica za Milton Keynes Dons, engleskog četvrtoligaša. Dječački cilj nije bio postati superzvijezda i imati vreće novca, već sa svojim klubom i prijateljima podijeliti radost zabijanja golova i osvajanja trofeja. Lewington ga je ostvario.

Ostao je u istome klubu cijelu karijeru premda je više puta imao priliku otići. Tijekom više od 20 godina postao je legenda u koju se mladi nogometaši ugledaju s nadom da će jednoga dana predvoditi ekipu i uživati jednak status u lokalnoj zajednici.

Mnogo se toga promijenilo u MK Donsu od 2004. do danas, samo je Lewingtonova trojka na leđima stalna. Bio je tu kada se klub pred raspadanjem selio u drugi grad i mijenjao ime, ali i kada je osvajao titule i ulazio u više rangove.

Umirovit će se u svibnju, nakon što MK Dons odradi još dvije utakmice i završi sezonu u sredini ljestvice League Two. "Znao sam da će do toga doći. Vrijeme je da krenem dalje", rekao je u intervjuu s PR-ovcem kluba, koji je kao dječak držao Lewingtonovu ruku pri ulasku na teren.

Debi za prvu ekipu

Dean je rođen u Londonu kao sin Raya Lewingtona, bivšeg trenera Fulhama, Crystal Palacea, Watforda i Brentforda te nekadašnjeg pomoćnika engleskog izbornika Roya Hodgsona. Ray je 1986. kao 29-godišnjak počeo voditi Fulham, postavši tada najmlađi trener engleske prve lige.

Odgojen u nogometnoj obitelji, Dean nije imao puno izbora nego obuti kopačke. Igrao je u Wimbledonu, za čiju je prvu ekipu debitirao 5. travnja 2003. godine. "Sjedio sam na klupi šest-sedam utakmica prije nego što sam dobio priliku na terenu. Bio sam jako nervozan. Sjećam se da se igralo jako brzo. Možeš trenirati s prvom ekipom, ali tek na utakmici shvatiš kakva je to brzina.

Ušao sam kao lijevi vezni, što znači da nisam bio na svojoj poziciji. No s 18 godina ćeš uzeti sve što ti se nudi. Bio je to velik uspjeh za mene. To je poput ovisnosti, želiš ponavljati taj osjećaj", ispričao je Lewington.

Kontroverzna selidba Wimbledona u Milton Keynes

Tek što je u prosincu iste godine zabio prvijenac, Lewington je u osjetljivom razdoblju prilagodbe na seniorski nogomet doživio šok.

Wimbledon FC, klub osnovan 1889. u južnom Londonu, krajem osamdesetih ušao je u prvu englesku ligu i 1988. osvojio FA Cup. Istovremeno, njegov stadion Plough Lane bio je u lošem stanju i nije donosio dovoljno novca. Vlasnici su se mijenjali i predlagali preseljenje, a bijesni navijači odbijali pokušaje. Ispadanjem iz Premier lige 2000. godine, financijska situacija postala je još teža.

Potraga za rješenjem završila je 2001. godine kada je tadašnji klupski predsjednik Charles Koppel potvrdio plan selidbe u grad Milton Keynes udaljen 80-ak kilometara od Londona, pravdajući ga jedinom opcijom za spas kluba. Engleska nogometna liga odbila je zahtjev, ali je nakon žalbe neovisna komisija presudila u korist Wimbledonova vodstva.

Skupina razočaranih navijača 2002. godine iz bunta je osnovala AFC Wimbledon, koji će postati rival MK Donsa. Uz nove financijske zavrzlame, igranje na zamjenskom stadionu i odlazak u stečaj, Wimbledon FC je 2004. godine otkupio glazbeni menadžer Pete Winkelman, klub je preimenovan u MK Dons te se natjecao u trećem rangu.

"Da bar imam tajnu dugovječnosti, dobro bih je prodao"

Lewington je ostao jedini nogometaš koji je nosio dres bivšeg Wimbledona i današnjeg MK Donsa. "Bio sam dio old school nogometa i njegove kulture opijanja, ali bio sam sretan i što sam doživio moderne metode treninga i nutricionizma.

Nikad nisam pretjerivao s dijetama. Jeo sam voće i povrće i pazio na sebe. Da bar imam tajnu dugovječnosti, dobro bih je prodao. Stvar je i u tome što sam bio sretan i imao sreće s ozljedama", rekao je Lewington, koji je s 818 nastupa četvrti igrač u povijesti EFL-a, udruženja klubova druge, treće i četvrte engleske lige. 

Tri je puta ulazio u viši rang, a pet puta ispadao u niži. "Po dva sam puta ulazio i ispadao iz lige u zadnjem kolu. Neglamuroznu, ali sretnu karijeru proveo sam u nižim ligama. Uvijek sam bio agresivan stoper dobar s loptom u nogama. Nedostatak atletičnosti me sputavao", smatra Lewington.

S MK Donsom pobijedio Manchester United 4:0

Iako ograničenog talenta, Lewington je imao sjajnu karijeru u kojoj se ističu dva trenutka. Prvi je bio 2014. godine kada je MK Dons na ispunjenom domaćem stadionu deklasirao Manchester United 4:0 u drugom kolu Liga kupa. Momčad trenera Louisa Van Gaal doživjela je jedan od najtežih poraza u post Alex Ferguson eri, a Lewington je bio među onima koji su mu ga nanijeli.

"Bila je to nerealna večer. Više nas je ljudi gledalo tijekom zagrijavanja nego što ih je bilo tijekom prvenstvene utakmice. Atmosfera je bila naelektrizirana", prisjetio se Lewington, koji je iz prvog reda gledao po dva gola Willa Grigga i Benika Afobea, kao i sjajne poteze tada mladog Delea Allija, za kojeg će Tottenham godinu kasnije platiti pet milijuna eura.

"Kad igraš protiv ekipe takvog kalibra iz Premier lige, uvijek postoji strah da će te osramotiti. Ne želiš izgubiti 9:0. Kad smo zabili prvi gol, pomislili smo: 'Pa dobro, bar smo nešto napravili.' Kod 2:0 smo mislili kako možda možemo izdržati, a onda je večer postala još bolja", dodao je Lewington.

Ulazak u najluđu ligu na svijetu

Drugi vrhunac doživio je u svibnju 2015. godine. Bristol City je osigurao prvo mjesto u League One i time ulazak u Championship. Za drugo mjesto i direktnu promociju borili su se MK Dons i Preston North End. Lewington i suigrači, pod vodstvom trenera Karla Robinsona, pobijedili su Yeovil Town u posljednjem kolu, ali kako nisu ovisili sami o sebi, čekali su ishod Prestonove utakmice.

Na njihovu sreću, Preston je iznenađujuće izgubio od Colchester Uniteda koji se borio za ostanak i MK Dons je mogao slaviti.

"Mogli smo zabiti deset golova Yeovilu, ali to ne bi bilo bitno. Kada je Colchester konačno postigao gol protiv Prestona, publika je poludjela. Trener nije ni gledao završnicu utakmice, samo je slavio i s ekipom pio pivo na klupi", prepričao je Lewington.

Jedan od posljednjih nogometnih romantika

MK Dons je samo jednu sezonu proveo u Championshipu, najluđoj ligi na svijetu s 24 sudionika. Dvije godine nakon promocije bio je ponovno u trećem rangu. "Ulazak u Championship bio je prilika da se klub etablira. Nije ispalo kako smo se nadali, ali tih nekoliko trenutaka je bilo sjajno", kaže Lewington.

Ove sezone u četvrtoj ligi Lewington ne igra važnu ulogu. Upisao je svega devet nastupa, posljednji u studenom prošle godine i shvatio da su ga istisnuli isti oni klinci kojima je godinama bio primjer. Ne želi potpisati osmi jednogodišnji ugovor samo kako bi lovio rekorde niti 11. godinu zaredom slušati pitanje kada će završiti karijeru.

U subotu, 26. travnja MK Dons ugostit će Grimsby na Dan Deana Lewingtona. Mahnut će i oprostiti se od publike koja mu je desetljećima pljeskala, a zatim se fokusirati na trenersku karijeru po uzoru na oca. Bit će ga teško pratiti jer prezire društvene mreže, pa je tako posljednji put prije 20 godina imao stranicu na MySpaceu, koju je, kaže, loše vodio.

Ukoliko će ga netko htjeti upoznati, morat će to učiniti neposredno, uz teren, koji će napustiti kao jedan od posljednjih nogometnih romantika.