"DOK sjedi u predvorju hotela Long Island Marriott, smještenog samo nekoliko minuta hoda od glasovitog Nassau Coliseuma, gdje se upravo igrao New York Open, Ivo Karlović ne privlači pažnju prolaznika. Karloviću se to sviđa. On je tih, skroman i samozatajan. Čak 211 centimetara visoki Hrvat nije navikao hvaliti sam sebe", piše Steve Flink za portal tennis.com, čiji razgovor s hrvatskim tenisačem prenosimo u cijelosti.

Tko bi mu mogao zamjeriti i kad bi bio razmetljiv? Karlović će 28. veljače proslaviti 40. rođendan, a 15 od prethodnih 16 sezona proveo je među najboljih 100 na ATP ljestvici. Iz Top 100 ispao je tek krajem 2018. godine i to za jedno mjesto. Trenutačno je Karlović na 81. mjestu i bit će tek četvrti tenisač stariji od 40 godina koji se našao u Top 100 otkako je 1973. uveden službeni kompjuterski renking (samo su Ken Rosewall, Jimmy Connors i danski ljevak Torben Ulrich uspjeli to prije njega).

Karlović ima mnogo razloga biti zadovoljan svojom karijerom dok se približava 40. rođendanu. Diktafon je uključen. On je spreman za razgovor. Prvo pitanje je očekivano. Je li kao 20-godišnjak mogao zamisliti da će i s 40 godina biti u Top 100?

”Ne. U to vrijeme nije bilo uobičajeno igrati tako dugo. Samo je nekoliko igrača imalo takvu karijeru. Nadao sam se da ću igrati otprilike do 30. godine, ali dobar je osjeća biti ovdje i na pragu 40”. Na pitanje koji je glavni faktor njegove dugovječnosti kao vrhunskog tenisača, Karlović odgovara: ”Kao prvo, dosta sam kasno startao. Tek negdje s 24 godine počeo sam igrati zaista dobro. Drugi igrači se probiju s 18 ili 19. Drugo, tjelesne pripreme koje prolazim dosta su mi pomogle. Nisam puno mijenjao u svojim treninzima."

Prijelomni trenuci karijere

Zašto mijenjati dobitnu formulu? Većina ljubitelja tenisa visokog Hrvata upoznala je na Wimbledonu u ljeto 2003., kad je u prvom kolu pobijedio branitelja naslov Lleytona Hewitta.

”Sjećam se kako sam izašao na teren i rastreseno gledao oko sebe. Čini mi se da je to trajalo otprilike sat i pol, a onda sam se ipak fokusirao na meč. Bilo mi je teško, jer trebalo se prilagoditi ne samo na meč, nego i na ambijent i na publiku. Sve je to bilo potpuno novo za mene. To je definitivno bila i jedna od najboljih uspomena u mojoj karijeri. To je bila prijelomna točka. Tada sam shvatio da mogu igrati i protiv najboljih. Osjećao sam da pripadam tom društvu."

Embed from Getty Images

Sljedeći prijelomni trenutak bila je pobjeda tie-breakom u posljednjem setu protiv Rogera Federera u četvrtfinalu Mastersa 1000 u Cincinnatiju u kolovozu 2008. Ta ga je pobjeda lansirala na 14. mjesto ATP ljestvice, odnosno do najboljeg plasmana karijere. Bila je to i njegova jedina pobjeda protiv švicarskog tenisača u 14 međusobnih mečeva, no radilo se redom o teškim mečevima.

”Bio sam zaista sretan. U tom meču s Federerom osvojio sam dosta poena na svoj drugi servis. Imao je problema s reternima. To je bilo ključno."

Jedan od rijetkih koji ima pozitivan omjer sa Đokovićem

Kad ga se podsjeti da je jedan od rijetkih tenisača koji imaju pozitivan učinak protiv Novaka Đokovića (2-1), Karlović je nasmije i kaže: ”Zapravo smo odigrali četiri meča, jer imam još jednu pobjedu protiv Novaka u kvalifikacijama u Madridu 2005. godine.

Svakako najvažnija njegova pobjeda protiv Đokovića bila je ona u četvrtfinalu Dohe početkom 2015. na tvrdoj podlozi. Bila je to jedna od najboljih Đokovićevih sezona. Osvojio je 11 turnira, pobijedio u 82 od 88 mečeva i osvojio tri od četiri Grand Slam turnira. No, Karlović je pobijedio u Dohi bez da je izgubio svoj servis ili se suočio s break-poenom u tri seta. Ubacio je i 21 as.

”Sjećam se da je taj dan bio dosta vjetrovit. Odlično sam servirao po tom vjetru, a on se mučio s osnovne linije. Nije mu je sviđao moj bekend slajs, pa je na kraju išao na moj forhend. Dobro sam igrao tog dana. Mogla bi to biti moja najveća pobjeda, ali pobjeda protiv Federera u Cincinnatiju bila je moja prva protiv svjetskog broja 1. Tako da je ona ipak važnija među mojim pobjedama”.

Iako je Karlović igrao tie-breakove u posljednjem setu u tri od četiri susreta protiv Rafaela Nadala, nikad nije uspio pobijediti ljevorukog Španjolca. Je li Nadal bio mentalno najbolji od svih njegovih suparnika?

”Teško je to reći, jer kad ja dobro serviram, nitko tu ne može ništa učiniti, bez obzira radi li se o najboljima ili nekome na 90. mjestu ljestvice. Ako pogodim as, nema veze tko je s druge strane”.

Embed from Getty Images

"Da ostali mogu pogoditi as tako često, rado bi ga pogodili"

Servis je Karlovića kroz cijelu karijeru činio drukčijim od ostalih. Vjerojatno je imao najbolji servis u povijesti na Touru, odnosno svakako jedan od najboljih. Do početka 2019. servirao je 12.936 aseva u karijeri, najviše otkako je 1991. uvedena evidencija. Danas ih već ima više od 13.000. Umara li ga što se u svaku priču o njemu ubacuju asevi?

“Ne, volim to. Kad bi svatko mogao pogoditi as, onda bi se to i događalo. Volim aseve”.

Embed from Getty Images

Karlovićevi servisi lete brzinom od oko 220 kilometara na sat, ali za razliku od ostalih vrsnih servera, on ne obraća pažnju na te brojke.

”Brzinomjer nije sasvim precizan kod igrača visokih poput mene. On mjeri brzinu loptice pod određenim kutem, a moji servisi padaju drukčije. Zato mislim da brzinomjer nije tako precizan. Moji servisi vjerojatno su brži nego mjerenja pokazuju, ali ne obraćam posebnu pažnju na to”.

Karlovićevi suparnici uvijek se žale na njegove servise. Kad ga se pita tko je najbolji server protiv kojeg je igrao, Karlović ističe davno umirovljenog australskog ljevaka Waynea Arthursa. 

”Njegove servise jednostavno nisam mogao vraćati. Nisam imao nikakvu ideju gdje će servirati, kojom brzinom, u kojem smjeru... Andy Roddick uvijek je imao 80 posto ubačaja prvog servisa. Federerovi servisi su odlični, ali njegov sljedeći udarac, onaj kojim dočekuje retern, je ono što ga čini tako dobrim”.

Kakva je prednost servirati s Karlovićevih 211 cm ili Isnerovih 208 cm u odnosu na Raonicevih 196 cm ili Federerovih 185?

”U početku su kutovi važni, ali ako se poen nastavi, onda moja visina postaje i hendikep zbog pokretljivosti nogu. Rekao bih da Raonic ima idealnu visinu. Ali možda on ne može servirati toliko aseva kao ja." 

Zašto publika uglavnom navija za njegove suparnike?

Ove rečenice izgovorio je dobro raspoložen, ali uozbiljio se na komentar da mora biti uznemirujuće igrati toliko mečeva u kojima publika navija za suparnika. Samo netko s debelom kožom može to podnijeti tako mirno kao Karlović.

“Čak i kad se moji suparnici ponašaju arogantno, zbog moje visine svi oni doimaju se kao autsajderi. I onda je publika na njihovoj strani, iako se oni ponekad ne ponašaju lijepo. Ne dopuštam da mi do zasmeta, čak ni kad postane iritantno."

Embed from Getty Images

"Prošle godine mi je nedostajalo motivacije"

Karlovićeva je karijera bila pod upitnikom 2013. godine nakon što je 2013. dobio encefalitis.

”Bilo je strašno. Ruka mi je utrnula. Mislio sam da se radi o moždanom udaru, ali onda sam shvatio što je zapravo bilo. Imao sam sreće da je virusni, a ne bakterijski. Rekli su mi da je to moglo doći od ugriza pauka ili nečeg sličnog."

Međutim, Karlović je i na pragu 40. rođendana u odličnoj formi.

”Mislim da sam danas spremniji nego ikad. U posljednje dvije godine nisam imao nikakvih ozljeda, pa sam mogao dobro raditi. Ne primjećujem nikakvo nazadovanje u svome kretanju."

Vjerojatno najbolji tenis Karlović je igrao 2016. godine, koju je završio na 20. mjestu. Tada mu je bilo 37 i postao je najstariji tenisač u Top 20 još od 1978. i tada 43-godišnjeg Rosewella. Karlović skromno govori o tom uspjehu.

”Nikad mogao vidjeti Rosewella kako igra, ali gledao sam ga na YouTubeu. Velika mi je čast što me uspoređuju s njim, čak i kad se radi o starosti."

Ni danas se Karlović ne zadovoljava razmišljanjima o svojoj prošlosti, niti se odmara na lovorikama. On i dalje traže uspjehe. Prošle godine, odmah nakon US Opena, pao je na 138. mjesto ATP ljestvice. Morao je to popraviti kako bi ambiciozno zakoračio u 2019. godinu i u tome je i uspio. Odigrao je pet Challengera, osvojio jedan, u drugom stigao do finala i izborio još dva četvrtfinala. Na kraju sezone bio 101.

“Nije mi bilo posebno važno spustiti se ispod 100. mjesta. Morao sam igrati Challengere kako bih popravio renking. Htio sam ući u glavni ždrijeb Australian Opena i u tome sam uspio. Da nisam uspio, možda ne bih više igrao. Cijele prošle godine imao sam problema s motivacijom, ali igranje tih Challengera mi je vratilo volju."

Dva frustrirajuća poraza na početku godine

Karlović u drugom kolu Australian Opena nije uspio iskoristiti vodstvo 7:5 u super tie-breaku petog seta protiv Keija Nishikorija. Japanac je osvojio pet poena zaredom. U karijeri je Karlović osvojio tek otprilike polovinu tie-breakova, a o svojim teškim porazima kao što je ovaj od Nishikorija i onaj od Kevina Andersona u finalu turnira u indijskom Puneu u siječnju, također u tie-breaku posljednjeg seta, Karlović govori filozofski.

“Uvijek je frustrirajuće kad tako izgubiš, ali što se tu može. Razlike su male među igračima i takvi mečevi mogu otići na bilo koju stranu. Dva poena mogu biti presudna. Uvijek treba dati sve do sebe."

Bez obzira što se dogodilo u nastavku karijere, Karlović može biti izuzetno ponosan na svoj trag u tenisu.

”Za svakoga iz Hrvatske ili iz neke druge zemlje koja nema toliko novca, to je borba. Nitko mi nije pomogao. Sve sam morao raditi. U nekim je zemljama sve organizirano još od rane dobi, novac, putovanja, treneri. Ja to nisam imao, zato sam vrlo ponosan da sam u tenisu tako dugo uspješan”.