U PRVIM pretkolima europskih natjecanja redovito zna biti svakakvih klubova, a UEFA-ino širenje kontinentalnih natjecanja i na Konferencijsku ligu otvorilo je mogućnost europskog iskustva desecima klubova koji su Europu dosad mogli gledati samo na televiziji.

No vjerojatno nikad u novijoj povijesti nogometa u nekom europskom natjecanju nije nastupao klub kao što su Bruno's Magpiesi ili skraćeno Magpiesi. Riječ je o momčadi koja večeras u 18 sati protiv sjevernoirskih Crusadersa igra prvu utakmicu 1. pretkola Konferencijske lige.

Bruno's Magpies morali su iz imena izbaciti "Bruno's" jer stroga UEFA-ina pravila nalažu da u imenu kluba ne smije biti ime bilo kakvog sponzora. Čak ni kad je Bruno's mala birtija s Gibraltara koja je dom najluđe nogometne priče ove sezone.

S 18 godina došao na Gibraltar

Louis Perry imao je samo 18 godina kad su njegovi djed i baka 2010. kupili kafić Bruno's na Gibraltaru. Perry nije imao pametnijeg posla pa se s njima doselio na Gibraltar gdje je želio i dalje amaterski igrati nogomet kao što je činio u okolici Portsmoutha.

Gibraltarski nogometni savez tad praktički nije ni postojao. Nogometni klubovi bili su na potpuno amaterskom nivou, dijelili su nekoliko terena ako se to terenima uopće moglo nazvati i nogomet je bio, recimo to tako, u povojima. Nogomet su igrali praktički isključivo lokalci.

"Došao sam na probu u momčad koja nikoga nije pobijedila dvije godine. Igrao sam lijevog beka i zabio sam čak dva gola, ali su mi rekli da pomoćni trener igra na mojoj poziciji i da za mene mjesta neće biti", priča Perry i nastavlja:

"Bio sam jako razočaran i putem kući sam otišao u kafić Bruno's na pivo. Ondje sam se družio s još nekoliko Engleza i nekoliko lokalaca i počeli smo pričati o tome kako bismo mogli osnovati vlastiti klub da možemo negdje igrati."

Gibraltar je godinama bio i još uvijek je porezna oaza za online kladionice i kockarnice te mjesto u kojemu ima dosta stranaca koji se bave tim i sličnim poslovima. Među strancima je bilo i dosta Engleza koji su ondje radili pa je Louis, nakon što su se složili da žele igrati nogomet, otišao u nogometni savez da se raspita o registraciji kluba.

Djed i baka pristali biti sponzori

"Rekli su mi da treba platiti 500 funti za registraciju novoga kluba. Pitao sam baku i djeda žele li biti sponzori mojega kluba tako da mi daju 500 funti, a ja ću u ime kluba staviti njihov bar. Pristali su i tako je klub nastao 2013. godine", rekao je Perry za irski RTE.

Djed i baka su mu dali i novac da kupi jednu garnituru dresova, ali trebao mu je i nekakav trener. Našao ga je u liku Micka Embeltona, 30 godina starijeg redovitog posjetitelja Bruno'sa s kojim je često pričao o nogometu. Embelton je u slobodno vrijeme vodio lokalne amaterske momčadi u Engleskoj prije nego što je došao na Gibraltar.

"Znao sam da nema nikakve trenerske diplome, ali mi je pričao da je bio trener. Rekao sam mu da bih želio oformiti momčad, ali da imam 18 godina i da ja ne mogu biti trener, nego da želim igrati. Pitao sam ga želi li biti trener mojega kluba i pristao je", kaže Perry.

No Embelton je imao jedan uvjet. Veliki navijač Newcastlea i prijatelj Alana Shearera inzistirao je na tome da se u ime kluba uvrsti i riječ "Magpies", odnosno Svrake, što je nadimak Newcastlea. Perry je pristao na to i registrirao je ime Bruno's Magpies.

Sad je 18-godišnji predsjednik, sportski direktor te istovremeno lijevi bek kluba morao naći igrače. Budući da njegov klub nije imao teren, Perry je otvoreni trening organizirao na plaži u Španjolskoj, s druge strane gibraltarskog zaljeva.

Na probu su došli praktički svi redoviti gosti kafića plus još nekoliko ljudi sa strane. Louis im, jasno, nije mogao ponuditi nikakvu plaću, ali je svakome garantirao nekoliko besplatnih piva nakon utakmica u pivnici djeda i bake.

Klub registrirao za 500 funti

S trenerom i sklepanom momčad, Perry je prijavio svoj klub u drugu gibraltarsku ligu. Ono što nije znao je da je gibraltarski nogometni savez upravo u to vrijeme stupao u UEFA-u što je značilo da u daljnjoj budućnosti postoji opcija da će moći igrati u Europi. Teoretska, ali je postojala.

"Najednom se sve okrenulo. Ja sam samo želio imati društvo s kojim mogu rekreativno igrati nogomet, a sad najednom nekakva UEFA i mogućnost igranja Europe. Moram priznati da sam bio u šoku kad je savez primljen u UEFA-u. To je puno toga promijenilo, a mi smo bili autsajderi od prvog dana", kaže Perry i nastavlja:

"Svi drugi klubovi imali su uglavnom španjolske igrače koji su dugo igrali zajedno. Mi smo bili miks lokalaca i stranaca koji su se željeli baviti sportom. Bili smo potpuni autsajderi, ali se nismo dali."

Bruno's Magpiesi su u prvoj sezoni druge lige završili u sredini tablice, što je bio odličan rezultat. Embelton je dvije godine bio s Magpiesima, ali je onda morao otići jer više nije imao vremena. U međuvremenu su se pravila igre počela mijenjati jer je Gibraltar postao član UEFA-e i cijela priča postala je ozbiljnija.

Klubovi su počeli ganjati UEFA-in novac od sudjelovanja u pretkolima i za to su dovodili sponzore i dosta trošili. Kad se ne bi ušlo u Europu, sponzori su se povlačili i klubovi su upadali u probleme. Za to vrijeme Perryjev klub postao je omiljen u Gibraltaru.

Stvorio je malu navijačku bazu uglavnom prijatelja i poznanika i imao je solidne rezultate u drugoj ligi. Embelton je zbog privatnih obaveza otišao nakon dvije godine te je novi trener Dave Wilson u sezoni 2016./2017. s Magpiesima igrao play-off za ulazak u drugu ligu, ali nije uspio. 

"Shvatio sam da, ako želimo nešto više, ne možemo biti doslovno klub iz kafića. Znao sam da nam treba neki sponzor jer poneko besplatno pivo i blagonaklonost djeda i bake više nisu bili dovoljni", rekao je Perry.

Slučajno našao investitora

On je u to vrijeme radio kao zaposlenik u agenciji za prodaju nekretnina. Igrom slučaja klijent mu je bio Haig Oundjian, bivši potpredsjednik i predsjednik Watforda, što je funkcija koju je dijelio s Eltonom Johnom.

"Znao sam da voli nogomet i jednom prilikom sam mu rekao da imam klub i pitao ga želi li možda biti dio te priče. Jako mu se svidjela pa je pristao biti mali dioničar, potpredsjednik i sponzor", prisjetio se Perry.

Ostali klubovi željeli su uspjeh i stotine tisuća UEFA-inih eura preko noći. Dovlačili su investitore koji su se povlačili kad rezultata nije bilo i jako puno klubova je u vrlo kratkom roku propalo. Savez je iz tog razloga ukinuo drugu ligu i klubove koji su preživjeli gurnuo u prvu, a među njima su bili i Magpiesi.

Ulaskom u prvu ligu i činjenicom da se mogu boriti za igranje u Europi Perry je shvatio da sve skupa mora dići na viši nivo. Zahvaljujući sponzoru, uspio je nabaviti i sportskog direktora, Jansena Dallija, kojeg je doveo iz kluba rivala. Zaposlio je i pravnog savjetnika i tajnika te klub iz birtije danas funkcionira kao pravi nogometni klub.

"Jansen radi strašno puno posla. Najlakše je bilo složiti momčad isključivo od domaćih igrača, ali mi smo željeli korak više. Danas u prvoj ekipi imamo devet lokalaca koji usput i rade, a ostalo su sve profesionalci iz inozemstva koje smo doveli. Tu su Brazilci, Meksikanci, Argentinci, Kanađani i, jasno, Englezi. Imamo i U-23 momčad i omladinsku školu", kaže Perry, koji je prošle sezone završio igračku karijeru i posvetio se administrativnim obavezama.

Rooney na klupi

Ključan potez klub je povukao u siječnju kad je za trenera doveo 32-godišnjeg Nathana Rooneyja, koji je radio u nižim engleskim ligama. Pod njegovim vodstvom momčad je potpuno proigrala i s dna tablice ušla je u borbu za Europu.

Niz sjajnih rezultata donio im je četvrto mjesto i finale gibraltarskoga kupa, u kojemu su do 88. minute vodili 1:0 protiv prvaka Lincolna i onda u nadoknadi primili dva gola te ostali bez velikog trofeja. No ostvareno je ono što je za Perryja bio samo san kad je 2013. osnovao klub.

Kao četvrti na tablici, Bruno's Magpiesi osigurali su kvalifikacije za Konferencijsku ligu. No duša kluba nije se promijenila. Igrači i navijači se i dalje nakon utakmice druže u birtiji Perryjevih bake i djeda i nije se izgubio duh prijateljskoga kluba.

"Rekao bih da je to fantastična slučajna priča. Ja i dalje ne vjerujem da se sve ovo događa. Prije devet godina sam za šankom smišljao kako bih želio osnovati klub, a sad taj klub igra u Europi. Dogodilo se toliko gluposti putem, ali tu smo gdje jesmo. Presretan sam", rekao je Perry.

Iako je ždrijeb bio naklonjen njegovu klubu, sjevernoirski Crusadersi su ipak veliki favoriti. No Bruno's Magpiesima je bilo puno teže doći do ovoga gdje su danas nego što će im biti ove dvije utakmice. A nagrada za eventualni prolazak zvuči još nevjerojatnije. Pobjednik ovog susreta će u 2. pretkolu igrati protiv velikog Basela.