NOVOGODIŠNJE kupanje u moru iznova izaziva čuđenje. "Kako mogu uroniti u hladnu vodu, srce će im stati", vrište upozorenja u komentarima po internetu. Dok je svrha toga održati tradiciju, Sara Puklavec (19) pliva ledenim vodama s ciljem da prva dođe do cilja.

Djevojka iz Preloga proteklog tjedna sudjelovala je na 2. Europskom prvenstvu u plivanju ledenim vodama održanom u talijanskom Molvenu. Iako joj je to bilo tek drugo natjecanje u ovom ekstremnom sportu, za koji se pripremala kod kuće u kadi, ostvarila je sjajne rezultate.

Nastupila je u disciplinama 50 metara slobodno i 50 metara leđno, a u potonjoj je osvojila treće mjesto svoje dobne kategorije. O tome je govorila u intervjuu za Index. Objasnila je pravila ledenog plivanja, opisala što osjeća kada uđe u vodu temperature 0.7 stupnjeva Celzijevih i kako se zamota u ručnik te tresući se otrči u topliju prostoriju.

Govorila je i o preplivavanju Bospora, natjecanju dužine 6.5 kilometara u kojem je sudjelovala kao jedina Hrvatica, i otkrila što želi raditi nakon srednje škole.

Osvojili ste treće mjesto u dobnoj kategoriji utrke 50 metara leđno na 2. Europskom prvenstvu u plivanju ledenim vodama u talijanskom Molvenu. Opišite nam kakvo je bilo natjecanje.

Zadovoljna sam jer nisam očekivala da bih ove godine uopće mogla ići na Europsko prvenstvo. Iznenadila sam se što sam isplivala zadano vrijeme potrebno za plasman. Bilo mi je super što sam uopće mogla plivati rame uz rame uz najbolje europske plivače. Kada sam shvatila da sam izborila finale, bila je to dodatna motivacija.

Plivanje ledenim vodama još je uvijek mladi sport, a planira ga se uvrstiti u Olimpijske igre. Voda je bila hladna jer mora biti ispod 5 stupnjeva. Točnije, prvi dan je bila oko 0.7 stupnjeva, to je bio najgori i najhladniji dan. Tri dana kasnije, u drugoj disciplini, bila je oko 2 stupnja, što je puno bolje. Sport je ekstreman i sve je u glavi. Fokus nije na plivanju, već je najgori dio ući u hladnu vodu.

Mladi ste, a bavite se ekstremnim sportom. Kako roditelji gledaju na to?

Odlučila sam se na to jer treniram plivanje 13, 14 godina. Bilo mi je fora isprobati nešto novo. Prije četiri, pet godina započela sam s daljinskim plivanjem. To je plivanje po morima, jezerima i oceanima duže od dva kilometra.

Kako imam prijatelja koji se bavi daljinskim i ledenim plivanje, probala sam i ledeno. Pitala sam ga mogu li ja to, a odgovorio mi je: "Plivati znaš, ostalo je u glavi." Roditelji me podržavaju. Nemaju ništa protiv dok je sve u granicama normale i dok je zdravlje na mjestu.

Opišite svoj prvi ulazak u bazen s ledenom vodom.

Tijelo doživi cold šok koji traje 10-15 sekundi i na to se ne možete priviknuti koliko god trenirali. Nisam ni imala uvjete za treniranje. Pripremala sam se dva mjeseca, što je banalno i kratko za ovaj sport. A i to kad sam se pripremala bilo je doma u kadi, gdje je najhladnija voda bila 3 stupnja, što nije ni blizu 0.7.

Starta se iz bazena, bez skoka, dozvoljen je običan kupaći kostim, ne profesionalni plivački, nema okreta u bazenu i odgurivanja od zida niti smijete ostati pod vodom duže od pet metara.

Pravila su drugačija jer bi tijelo doživjelo preveliki šok kada bismo skočili. Najbitnije je pravilno disati pri ulasku u vodu. Kao što sam rekla, uopće se ne bazira na plivanju, već na disanju. Sudac ne daje naredbu "na mjesto", već se prvo skine jakna. Kada svi skinu jakne, ulazi se u vodu malim ljestvama i odmah nakon toga je start. Ne čeka se nikoga jer bi se pothladili čekajući.

Dozvoljeni su običan kupaći kostim, kapica i naočale. Puno je sporije, rub se mora dotaknuti jednom rukom. Primjerice, u leđnom dotakneš jednom rukom i okreneš se kako se snađeš. Kolut se ne smije napraviti jer je prerizično.

Gledao sam video u kojem se bazen provjerava zbog mogućih nakupina leda prije utrke. Jeste li se ikad zabili u "santu"?

Kako sam trenirala doma u kadi, nisam imala problem s time. Na natjecanju su discipline krenule u 9 sati, a bazen se čistio već od 6 sati jer je bio zaleđen.

Pogledao sam snimke s jednog plivačkog natjecanja u ledenim vodama i čini mi se da je dobra atmosfera među sudionicima.

Da, posebno je zbog atmosfere. Jedni druge podržavamo jer smo svi koji sudjelujemo, bez obzira na tip natjecanja, pobjednici jer smo ušli u vodu. Ne može puno ljudi izdržati takvu hladnoću, iako je sve u glavi.

Natjecatelji se nekontrolirano tresu po izlasku iz bazena. Opišite nam taj osjećaj.

Osjećaj je kao u bazenu, osim prvih par sekundi cold šoka. Tijelo se ne privikne, nego se bori za zrak, zato treba smireno disati. Kada cirkulacija bude normalna, onda to postane obično plivanje, s time da u vodi temperature 0.7 stupnjeva ne smije trajati dulje od 12 minuta.

Koliko vam treba da se ugrijete po izlasku iz bazena?

Plivala sam 50 metara, što traje do 35 sekundi. Trebalo mi je dobrih pet-šest minuta da se normaliziram. Nakon što se na startu svučemo, u cilju nas čekaju sudac i pomoćnik s ručnikom. Odmah te zamota i juriš u toplu prostoriju.

Debi u ledenom plivanju imali ste u siječnju na 2. Mađarskom državnom prvenstvu.

Nisam imala očekivanja, išla sam isprobati. Nisam mislila da ću nastaviti s ovim sportom jer, ono, hladno je. Međutim, svidjelo mi se. Postala sam prvakinja na 50 metara leđno (u svojoj kategoriji i seniorskoj) i u kraulu (u svojoj kategoriji, a u seniorskoj viceprvakinja) te dobila motivaciju za Europsko prvenstvo. Iznenadila sam samu sebe.

U Mađarskoj je ledeno plivanje popularnije nego u Hrvatskoj.

Sport je općenito novi i neistražen u cijelom svijetu. Ljudi su se i prije namakali u ledenoj vodi, ali nisu plivali takve relacije, s time da je u ledenom plivanju najduža dionica od kilometra.

Par dana prije nastupa na Mađarskom državnom prvenstvu u ledenom plivanju, sudjelovali ste u 24-satnom štafetnom plivanju u mađarskom Zalaegerszegu. Pravilo je bilo da u bazenu u svakom trenutku mora biti jedan plivač, a cilj je isplivati što više kilometara u zadanom vremenu. Vi ste tako u vodi proveli šest-sedam sati.

Bilo je to samo dan prije ledenog plivanja. U subotu sam imala 24-satno natjecanje, a u nedjelju sam plivala državno. Bilo mi je žao što nisam mogla ostati i nedjelju plivati s ekipom. To 24-satno natjecanje više se svodi na druženje i team building. Svi smo tamo napeti i želimo pobijediti. Svaka ekipa imala je svoju taktiku, prošle smo godine zaključili koja nam najbolje odgovara.

Koliko je to naporno u odnosu na ledeno i standardno plivanje?

Ne mogu to uspoređivati, svako ima svoje ljepote i mane. 24-satno plivanje dulje traje, dok ledeno plivanje ima cold šok koji kod čovjeka može izazvati strah i strahopoštovanje prema bazenu i vodi.

Bili ste jedina Hrvatica među 2800 natjecatelja koji su prošle godine preplivali tjesnac Bospor. Riječ je o dužini od 6.5 kilometara, a na tom je natjecanju nestao jedan plivač. Recite nam nešto više o tome.

Bospor je bio jedno od mojih prvih većih plivanja, a planiram ih još puno. Bilo je fora. Cilj mi nije bio pobijediti, već dokazati si da to mogu. Godinama sam se pripremala za to, s time da nisam imala gdje trenirati u uvjetima u kojima vode ide prema meni.

Nije mi se posrećilo toga dana. Bilo je valovito, a vrijeme loše. No, preplivala sam i atmosfera je bila super. Na takvim natjecanjima najvažnija je sigurnost.

Jeste li razmišljali o tome da je ispod vas u trenutku plivanja više stotina metara dubine?

Iako je čudno, bilo mi je normalno jer volim plivati u moru i jezerima. Nisam na to gledala kao na opasnost i pitala se "400 metara. Joj, što ću sad?" Rekla sam si: "OK, 400 metara, to je to." Da, nestao je jedan plivač i nedavno su ga našli mrtvog.

Kako na vas utječe takva priča?

Ne znam što se dogodilo. Organizacija je bila OK, ali moglo je biti više brodića uz rutu. Nisu nas pustili sve odjednom, iako je to i dalje bio velik broj ljudi, pa se nije moglo točno znati gdje je tko.

Nakon koje ste utrke bili najumorniji?

Većinom sam napeta nakon utrke, ne umorna. Umor se pojavljuje nakon drugog ili trećeg dana. Najteže je u Bosporu bilo otplivati posljednjih 300-400 metara jer je cilj na desnoj strani, pa je struja išla izravno u mene. Tu najviše ljudi odustane.

Što kažu vaši prijatelji na ekstremna plivačka natjecanja s obzirom na to da su mladi vezani uz tehnologiju, dok ste vi, potpuno suprotno, stalno u prirodi?

Dane provodim u bazenu i na treninzima. Danas sam do 14 sati bila u školi. Sad idem na trening, vratit ću se oko 20 sati i nakon toga me čekaju školske obaveze. Vikendom, ako nemam natjecanje, izlazim i zabavljam se s prijateljima. Nemam osjećaj da nešto propuštam.

Imate li želju profesionalno se baviti plivanjem?

Treniram na profesionalan način, ali ne vidim se u normalnom bazenskom plivanju, već bih se nastavila baviti daljinskim plivanjem, kao što je bio Bospor. Sviđa mi se i ledeno plivanje, kojim bih se htjela više pozabaviti, pogotovo sljedeće godine kada je Svjetsko prvenstvo. Nadam se da ću isplivati normu.

Maturantica ste. Kakve su vam želje u budućnosti?

Maturantica sam Ekonomske škole i plan mi je bio upisati Kineziološki fakultet. Neću zapustiti školu i htjela bih se i dalje baviti plivanjem. Uskladit ću plivačke i školske obaveze, nadam se da ću uspjeti u tome.

Želim mladima približiti plivanje. Naučila sam puno toga i, ako se jednog dana više ne bih njime bavila, znam sam se organizirati. Sport općenito donosi puno dobrih stvari.