DUGO SE u Maksimiru nije igrala utakmica koja sa sobom ne nosi prizvuk sudbinske. Iako je Dinamovo vodstvo uoči sezone proklamiralo cilj - ući barem u skupinu Kupa UEFA, uz naravno, obranu dvostruke hrvatske krune, susreti s Werderom u Ligi prvaka, prvi nakon dugo vremena u kojima se Modri nisu osramotili, dali su kredit Ivankoviću i njegovim momcima čiji se ovogodišnji posao ipak ne bi trebao vrednovati prema ishodu ogleda s Kopljanicima.

Iako je zima u Europi stalno na usnama, Modri su umorni od povijesnih ogleda. Spustili su se na zemlju i (s pravom) iščekuju bolju budućnost, u kojoj Uefini koeficijenti više neće biti toliko nemilosrdni prema hrvatskom prvaku.

Dinamo u ovom trenutku može ravnopravno igrati protiv 80 posto europskih momčadi, ali problem je što nas uvijek dopadaju klubovi iz onih 20 posto, objašnjava Dinamov trener. Iz nekog, nama neshvatljivog razloga, mnogi su naši nogometni kroničari i djelatnici trofejni nizozemski klub, čiji je godišnji budžet 55 milijuna eura, proglasili baukom i gurnuli Dinamo u ulogu favorita. Današnji Ajax možda nema Van der Saara, braću Da Boer, Babangidu McCharthyja, ali suludo je razmišljanje da će Dinamo, čija obrana pušta na sve strane, bez pola muke zaustaviti Huntelaara i društvo, koji nakon dva uzastopna izgona iz Lige prvaka, nemaju pravo na ništa manje od prolaza u Kupu UEFA.

Dinamo ispred sebe nema takvog imperativa i to može biti velika Ivankovićeva prednost, ali dakako i kazna, ako svi njegovi igrači na pruže maksimum svojih mogućnosti.

Zajedno napadati i zajedno se braniti

Sve kreće od 35-godišnjeg Georga Kocha na Dinamovim vratima koji nema prava na najmanji kiks, poglavito u prvoj, domaćoj utakmici. On mora biti najčvršća karika modre obrane koja će isijavati najveću moguću dozu sigurnosti. Najužem krugu defanzivaca koji čine Schildenfeld i Drpić, osim vlastite trezvenosti trebat će i maksimalna podrška iz veznog reda, jer dobre se ekipe zajedno brane i - zajedno napadaju. Dinamovi trkači Vukojević i Pokrivač, stoga, ne bi smjeli olako gubiti bitke na sredini. No, to je tvrdi Ivanković, najmanja briga. Dapače, trener Dinamovu prednost vidi upravo u sredini terena, gdje spomenuti dvojac uz pravog Modrića i discipliniranog Sammira mogu parirati Ajaxovi kreativnim mozgovima.

Etto na desnom i Čale na lijevom boku savršeno dobro znaju što se (i u kojem trenutku) od njih očekuje. Brzonogi Brazilac tvrdi da longeta na desnoj ruci ne stvara opterećenje, ali šteta je što Ivanković na toj poziciji ipak nema alternativu u vidu ozlijeđenog Mihaela Mikića.

Nadati se da je Čale naučio lekciju iz meča s Werderom bilo bi pretenciozno, ali svakako očekujemo da sve ono dobro što zna napraviti, napravi i večeras. I da, po mogućnosti, ne uzima sudbinu u svoje ruke.

Strogo su zabranjene kadetske pogreške dok je više no poželjno konačno saznanje da pravi igrači zabijaju i za 30 metara udaljenosti. A rasprava o tome da napadači ne smiju raspucati ni najmanju polu-priliku bila bi stupidnija od sipanja fraza koje spominju uobičajeni oblik nogometne lopte i upozoravaju na uvijek neugodne nogometne nacije iz zemalja trećeg svijeta.

Ziheraš Ten Cate

Ajax, naravno, ni približno ne spada u taj rang, to je momčad sa četiri titule prvaka Europe koja u Zagreb stiže ranjena neuspjehom u mnogo bogatijoj Ligi prvaka.

Iako je trener Ten Cate, nekadašnji Rijkaardov pomoćnik na klupi Blau grane, za večeras navodno pripremio defanzivnu verziju svoje ekipe, u njoj je mnogo pojedinaca koji potezom rješavaju pitanje pobjednika. Obrana u kojoj dominira iskustvo nekad najplaćenijeg difensorea svijeta Japa Stama, sredina koju drže manje atraktivni, a više učinkoviti igrači poput Heitinge i Gabrija, te Huntelaar i Suarez u napadu, dovoljni su razlozi za stalan oprez.

Ten Cate je u minutama dok ovo pišemo vjerojatno prelomio odluku o igraču koji će u srednjoj četvorci stajati između krajnjeg lijevog Vertonghena i Heitinge, a možemo očekivati da će to ipak biti Luque, za kojeg je Newcastle svojedobno izdvojio 14 milijuna eura i koji tek treba proigrati u Ajaxovom sustavu. Nadamo se da će još malo strpjeti.

Dea Redžić