NIKO KOVAČ ovaj je tjedan napravio ključnu stvar za dortmundsku Borussiju kada su nakon pobjede 2:1 nad francuskim Lilleom ostvarili plasman u četvrtfinale Lige prvaka. Tako je prošlosezonski finalist dodao barem malo melema na ranu ligaške situacije koja je, malo je reći, alarmantna.

Zadovoljni Kovač odmah je poslije utakmice izjavio: "Bila je to odlična utakmica moje momčadi, više smo nego zaslužili pobjedu. Svih 90 minuta bilo je izvanredno. Čak i nakon rano primljenog gola uspjeli smo srediti situaciju i kontrolirati utakmicu 90 minuta. To je ono što želim i što volim. To je ono što očekujem od svoje momčadi."

Takva izjava i raspoloženje sušta su suprotnost u odnosu na ono što se moglo vidjeti nakon subotnjeg poraza 0:1 kod kuće protiv Augsburga, kada je Kovač rigao vatru po igračima.

Međutim, koliko god plasman u četvrtfinale Lige prvaka bio rezultatski i reputacijski uspjeh, sve okolnosti i ambijent oko kluba zapravo daju naslutiti da Kovač neće, a i ne može uspjeti u Dortmundu. A vjerojatno u ovom trenutku ne bi mogao uspjeti ni bilo tko drugi.

Katastrofa u Bundesligi

Niko Kovač prvu je utakmicu s klupe BVB-a vodio prije nešto više od mjesec dana kada je Borussia ugostila Stuttgart. Malo je reći da je došao u situaciju koja je sve samo ne zavidna.

Prethodno je prvu momčad - sve do poraza protiv Bologne - od samog početka sezone vodio Nuri Sahin, koji je jako lutao u punom smislu tog pojma. Bilo da je riječ o kadrovskim ili taktičkim rješenjima, činilo se kako Sahin želi isprobati što je više moguće stvari, bez neke prave ideje kako doista igru i postaviti.

Sve to rezultiralo je desetim mjestom u prvenstvu uz dva doista nevjerojatna podatka - Borussia je na gostujućem terenu bila jedna od najlošijih momčadi cijele lige te sve do nedavno nije upisala dvije pobjede u nizu. Pravog odgovora za takvo stanje nije bilo te je Sahin - nakon poraza u Bologni - morao otići.

Kada je momčad preuzeo Kovač, na nekoliko je početnih press-konferencija u kontinuitetu naglašavao dvije stvari - potrebu da ekipa vrati samopouzdanje, kao i igračko veselje na terenu. Bivši je hrvatski izbornik tako dobro primijetio da dobar dio igrača igra u grču pa je bio svjestan kako je to prva stvar koja se mora promijeniti. Iako su prvu utakmicu izgubili od Stuttgarta kod kuće, neke promjene bile su vidljive.

Iako je, pogotovo u Ligi prvaka, bilo dobrih partija, nakon mjesec dana na kormilu kluba situacija na ljestvici nažalost ostaje ista - momčad je i dalje na desetom mjestu.

Hijerarhijske borbe nisu pomogle

Ako treba tražiti još poneku ispriku u korist Nike Kovača, ona se svakako odnosi na upravljačku situaciju u klubu. S jedne strane situacija izgleda idilično; nakon što je momčad prošle sezone igrala finale Lige prvaka, klub je narastao kako reputacijski tako i financijski.

Pogleda li se posljednja Deloitteova Money League, Borussia upisuje proračun od zavidnih 513 milijuna eura te se nalazi na visokom 11. mjestu u svjetskom poretku. Relativno govoreći, njihov je zaostatak za Bayernom zapravo financijski manji nego zaostatak klubova kakvi su Leipzig ili Eintracht u odnosu na njih.

Međutim, koliko god se u klubu hvalili uspjesima na poslovnom i financijskom planu, situacija unutar samih struktura daleko je od idealne. Već je neko vrijeme bilo poznato kako je ovo posljednja sezona u kojoj će veću ulogu imati Hans-Joachim Watzke, koji je u protekla dva desetljeća bio prvo lice kluba, slično kao Rummenigge ili Hoeness u Bayernu.

Plan je bio da upravljačke stvari preuzme Lars Ricken, koji je trebao zajedno sa Sebastianom Kehlom i Svenom Mislintatom - a u koordinaciji s Nurijem Sahinom - voditi sportsku politiku kluba.

Puklo je već na prvim preprekama. Zajedno sa Sahinom, na kojeg se prebacilo breme odgovornosti, morao je otići Mislintat, koji je i od početka djelovao kao figura koja se ne uklapa u cijeli kolektiv. Cijeli plan oko nove garniture koja je trebala voditi Dortmund brzo je pao u vodu, a nesigurnosti koje momčad pokazuje na terenu slične su onima koje se vide i po uredskim prostorima kluba.

U tom smislu, Ricken i Kehl tražili su trenera do kraja sezone, s obzirom na to da su svi njemački mediji prenijeli kako je velika ljetna želja trener Stuttgarta Sebastian Hoeness. Kada je Ralf Rangnick odbio doći kao privremena opcija do ljeta, kocka je pala na Kovača koji je uspio ispregovarati ugovor koji vrijedi do ljeta 2026., uz velike bonuse ako momčad ove sezone izbori Ligu prvaka. Kako sada stvari stoje, to je skoro pa nemoguća misija.

Nije ni Kovač bez grijeha

Iako je, zbog svega prethodno spomenutog, situacija u Dortmundu bila doista vrlo problematična na svim razinama funkcioniranja kluba, nije ni Niko Kovač netko koga se može u potpunosti amnestirati. Razloge za to treba tražiti u njegovih nekoliko prethodnih angažmana, kada je vodio bilo Bayern, Monaco ili Wolfsburg.

Njegova era u Münchenu te pogotovo u Kneževini nije bila potpuno bez uspjeha, ali je pokazivala probleme koji su kasnije eskalirali u Wolfsburgu. To su problemi koji su ostali zapamćeni i iz hrvatske reprezentacije, a odnose se prije svega na međuljudske odnose te čestu nepopustljivost, a zapravo rigidnost vlastitih metoda. Iako to može donijeti kratkoročni profit, Kovač na srednje staze uvijek zapadne u slične probleme, a u BVB-u se čini kako ni kratkoročno stvar neće biti sjajna.

Kovač je nakon posljednje utakmice protiv Augsburga i poraza 1:0 kod kuće izjavio: "Odigrali smo ništa te smo na kraju i dobili ništa. Doista smo bili slabi i s loptom i bez nje te smo potpuno zaslužili izgubiti utakmicu. Nismo imali intenziteta u igri, nimalo agresivnosti te nismo stvarali prilike. Srećom, do srijede se stvari mogu i promijeniti."

U osnovi, nije trebalo dugo kako bi Niko Kovač prozvao na treningu i pojedine igrače (prije svih Brandta i Gittensa), a njemački mediji spominju da su pojedinci morali trčati i kaznene sprinterske krugove.

Te su metode već i ranije viđene te su u principu uvijek davale kratkotrajni profit. Tako i sada, momčad je dobro reagirala te odigrala stvarno dobru utakmicu u Lilleu, ali ostaje problem konstantnosti.

Jer Borussia je pod Kovačem već triput izgubila u Bundesligi - protiv Stuttgarta, Bochuma i Augsburga - a u svakoj je od tih utakmica nedostajalo ono što je Kovač rekao da nedostaje na početku - kreativnosti u igri te radosti na lopti. To su napadački elementi koje nismo vidjeli ni u jednoj utakmici otkad je Kovač na klupi, čak ni u onima koje je Borussia dobila.

Niko Kovač je defenzivno stabilizirao te uozbiljio ekipu, ali napadački gledano - stvari se svode na individualnu inspiraciju Karima Adeyemija te centaršuteve koje s vremena na vrijeme pospremi Serhou Guirassy. Ponekad to bude dovoljno za pobjedu, ali ponekad i ne. Problem je što je vremena sve manje.

Nepremostiv problem za Kovača

Niko Kovač prije svega je doveden kako bi osigurao plasman u Ligu prvaka. Za klub poput Borussije, taj je plasman presudan kako u pogledu reputacije kluba, tako i financija. Bez Lige prvaka Borussia gubi barem petinu proračuna, a možda i više. Taj će cilj, kako sada stvari stoje, biti gotovo pa nemoguće dosegnuti.

Već prošle sezone Borussia je imala sreće da su upravo oni, zajedno s drugim njemačkim klubovima, kvalitetom igara u Europi uspjeli isposlovati dodatno mjesto u Ligi prvaka, što ove sezone gotovo sigurno neće biti slučaj. Peto mjesto, koje su zauzeli prošle sezone, neće biti dovoljno za ulazak među europsku elitu.

Devet kola prije kraja oni se nalaze i dalje na desetom mjestu uz sedam bodova zaostatka za četvrtim mjestom. To samo po sebi ne zvuči beznadno, ali postaje tako jednom kada se objelodani njihov raspored.

Do kraja sezone slijede im gostovanja kod tri vjerojatno najjače momčadi lige - Leipziga, Leverkusena i Bayerna - a uz to moraju igrati protiv Mainza, Freiburga, Gladbacha i Wolfsburga, koji svi djeluju u boljoj formi od njihove. Lakši dio rasporeda zapravo je iza njih te je malo reći da ga nisu iskoristili.

Pritom im neće pomoći ni činjenica da će kadar dodatno iscrpiti utakmicama u Europi ili okupljanjem reprezentacija. S te strane, pričati o tome da bi mogli osvojiti Ligu prvaka još je dalje od realnosti, pogotovo s obzirom na protivnike koji ih čekaju, a prvi je Barcelona. Baš su zato po kladionicama najveći autsajder od svih osam preostalih ekipa.

Koliko god će Kovač imati dobrih isprika oko situacije u klubu i svlačionici, koja je bila sve samo ne idealna, toliko bi mu ovo mogao biti posljednji veliki posao u karijeri. Jer svi problemi koji su i ranije bili evidentni oko njegova stila i upravljanja momčadi pojavljuju se i sada, a još jednom - slično kao i u Wolfsburgu - ekipa djeluje kao da nema nikakve kreativne snage.

Sve u svemu, Niko Kovač prije svega je žrtva izrazito loših okolnosti u koje je uskočio, a klub će ga vjerojatno iskoristiti kao žrtvenog jarca na kraju sezone. Do tada ima marginalnu šansu nevjerojatnom serijom domaćih pobjeda izboriti četvrto mjesto ili čak osvojiti Ligu prvaka.

Na njegovu nesreću, šanse da će uspjeti postići jednu od te dvije stvari mjere se tek u nekoliko postotaka i zapravo su više nada nego realna šansa.