U SAMO četiri dana svibnja 1999. odigrane su dvije najkontroverznije utakmice u povijesti hrvatskog nogometa. Na Kantridi su 26. svibnja Rijeka i Osijek igrali posljednje kolo HNL-a, utakmicu koja je odlučivala o prvaku. Rijeka je trebala pobjedu, a nakon 90 minuta utakmica je okončana rezultatom 1:1. Croatia, miljenik vladajuće elite, postala je prvak, a cijeli Kvarner bio je u suzama.

Igrala se 88. minuta. Ubačaj Barnabasa Sztipanovicsa s desne strane nekako je došao na nogu legendarnog bosanskohercegovačkog nogometaša Admira Hasančića, koji je pogotkom zapalio Kantridu. Ispostavilo se - na samo nekoliko sekundi.

Pomoćni sudac Zoran Krečak dosudio je zaleđe, poništio Hasančićev gol, rasplakao više od 20 tisuća Riječana i donio naslov tadašnjoj Croatiji. Nedavno je HTV 3D analizom objavio da je Krečak pogriješio, a Rijeka bila pokradena.

Dvije lakrdije u samo četiri dana

Četiri dana kasnije na Maksimiru se igralo finale Kupa. Osijek je bio veliki favorit, a Cibalia, koja se u posljednjem kolu protiv Zadra jedva spasila od ispadanja, važila je za totalnog autsajdera.

Vinkovčani su trebali biti statisti koji bi svojom prisutnošću na terenu samo uveličali proslavu Osijeka. Međutim, hrabri Vinkovčani se s tim nisu slagali i poklekli su tek kad je stvari u svoje ruke uzeo glavni sudac utakmice Reno Sinovčić.

I danas se priča kako je Sinovčićeva lakrdija bila usluga Osijeku, koji nije izgubio na Kantridi i tako je donio naslov prvaka Tuđmanovom klubu.

Zoran Krečak, kontroverzni sudac koji je podignuo zastavicu kod gola Admira Hasančića, dugo je bio jedna od najomraženijih osoba u hrvatskom javnom prostoru. Više puta je znao reći da to što je prolazio ne bi poželio nikome. Sad je dao zanimljiv intervju za SK i prisjetio se tih trenutaka.

''Deset godina je moralo proći da bi se ustanovilo da sam napravio pogrešku za 10 centimetara. Moralo je proći toliko godina da 3D tehnologija to dokaže. Mislim da je to dovoljno jasan pokazatelj koliko je ta cijela situacija bila sporna. Neki su me ljudi jako razočarali, ali doista želim staviti pod tepih taj trenutak i taj dio karijere.

Tada su već postojali biperi kao sredstvo komunikacije. No ne znam iz kojeg razloga ih mi na toj utakmici nismo imali. Znali smo ih imati u UEFA-inim utakmicama. Ta komunikacija je najbolja stvar koja se mogla sucima dogoditi. Da smo imali bipere, Šupraha bi dobio signal i već bi istog trena svirao da je zaleđe.

Nažalost, to se nije dogodilo i sve ostalo bih rekao da je dio povijesti na koju me ljudi podsjećaju, a ja već tri desetljeća nosim breme lopova'', rekao je Krečak.

''Zašto nitko ne priča o penalu za Rijeku? To je bilo najspornije na toj utakmici''

''Mene u cijeloj toj utakmici najviše smeta što nitko nije pričao o kaznenom udarcu koji je Šupraha dosudio za Rijeku. To je bila najspornija situacija na toj utakmici. Naravno, taj se detalj vrlo brzo zaboravio, mediji i javnost su našli drugog Pedra. Mi smo prije utakmice u Voloskom ostavili automobil na istom mjestu gdje je Rijeka trebala napraviti feštu.

Bio je običaj tada da suci dođu na jedno piće kod domaćina, a sve je ukazivalo i novog prvaka. Da smo mislili zaustaviti Rijeku, zar bismo to učinili? Puno detalja će otkriti da u tom dvoboju nije postojala ni primisao da bi se zaustavila momčad s Kantride.''

Krečak smatra da je on platio ceh animoziteta javnosti prema vladajućoj stranci i Tuđmanu, koji je krojio pravila u hrvatskom sportu.

"Zbog Croatije su me svi mrzili"

''Sigurno da je to utjecalo. Da ne uvrijedim nikoga, ni medije, ali hajka na mene se digla i iz trenda. Svi su bili protiv zagrebačkog kluba jer su smatrali da ima privilegije. Naravno, najviše je to dolazilo iz kuta suparnika. A Rijeka je bila jedna od tih. Da se to dogodilo Šibeniku ili nekom drugom klubu, ne bi nitko ni riječ rekao.

Nikome ne bih to poželio. Bilo je strašnih pritisaka, no mene je od svega najviše progonila ta nepravda. Jer znam da sam apsolutno čist, da bih to svaki put napravio, a ljudi su me gledali kao lopova. Još jedan primjer. Godinama nakon tog događaja, kada bi me ljudi iz nogometa sreli, ovdje konkretno ću navesti primjer Ivice Perkovića iz Hrvatskog dragovoljca:

Jednom smo se tako sreli u Šibeniku, on je bio sa svojim prijateljem i mene je predstavio - 'to ti je onaj Krečak koji je mahao u Rijeci'. Eto, valjda sam ja jedini kriv što su tada svi bili protiv Croatije'', zaključio je Krečak.