Krešimir Ćosić - najljepše ispričana hrvatska priča

KREŠIMIR ČOSIĆ bio je legenda hrvatske košarke. A svima nam je poznato tko su legende i zašto se takvima nazivaju. Osim što je ostao takvim zabilježen, Ćosić si je tijekom bogate i uspješne karijere priskrbio i status nacionalnog heroja. Legenda ne mora nužno prerasti u heroja, no Kreši je to uspjelo još za života.

Rođen je u Zagrebu daleke 1948. godine, a u košarkaški svijet zakoračao je u Zadru, gradu u kojem je odrastao. 

"Bog je stvorio čovjeka, a Zadar košarku." - parola je kojom se njegovi Zadrani i danas diče. Između redaka transparenata koji ponosno vise u Jazinama mnogi će zauvijek čitati njegovo ime.

Karijera započeta u Zadru 1965. bila je jedna od blistavijih. Kako košarkaških, tako i trenerskih. Odlazak u Cibonu, nakon golemog uspjeha, bio je logičan potez. Zagrebački klub tada je značio prestiž, slavu i što je bilo najvažnije, perspektivu.

Krešo se poslije uspješnih godina "tesanja" na parketu košarkaških dvorana odlučio za osvajanje europskih visina. Igrao je u Sloveniji i Italiji, no Amerika je za njega bila obećana zemlja. Ćosić ju je osvojio možda kao niti jedan Hrvat ikad.

Sveučilište Birigham Young bilo je najvažnija postaja. Tamo je Krešo sticao slavu i dijelio lekcije od 1969. - 1973. godine.

Uspjeha je bilo puno i previše da bismo ih sve nabrajali, a bili su i takvi da i onim najvještijima nije uspjelo predočiti ih na papiru.

Spomenimo državna prvenstva koja je Krešo osvajao 6 puta, kao i košarkaški kup priskrbljen 4 puta. Za europsku reprezentaciju igrao je 6 puta, a proglašen je najboljim igračem europskih prvenstava 1971. i 1975. godine. S Cibonom, za koju se činilo da je njegova koliko i Zadar, osvojio je Kup pobjednika kupova 1982. godine.

Najviše uspjeha donijela mu je državna reprezenatcija, za koju je nastupio čak 303 puta. Pa krenimo redom; na europskom prvenstvu osvojeno prvo (1973., 1975., 1977), drugo (1969., 1971., 1981) i treće mjesto (1979), na svjetskom prvenstvu prvo (1970., 1978) i drugo mjesto (1967., 1974), a na Olimpijskim igrama zlatna (1980) i srebrena medalja (1968., 1976).

Impresivni rezulati, ali i impresivan igrač. Mjesto na parketu zamijenio je onim trenerskim na klupi. Kao po starom dobrom običaju, bio je iznimno uspješan i u tom segmentu. Bio je znalac, bio je svojevrsna košarkaška teorija.

No, ono što je sigurno i neizbrisivo, bio je treći internacionalac ikad koji je uvršten u Kuću slavnih košarkaša. Bilo je to 1996. godine.

Pamtit ćemo ga po neiscrpnom entuzijazmu, zanosu i osebujnoj osobnosti koja mu je tek minimalno poslužila za prezentaciju svoje voljene Hrvatske u dalekoj Americi.

Uvelike je utjecao na razvoj prijateljskih odnosa i veza između velike Amerike i male zemlje iz koje je potekao. Hrvatska je za njega ipak bila nešto najveće, i ta ga misao nikad nije napustila. U njoj je osnovao mormonsku zajednicu, a po stjecanju toliko željene neovisnosti 1992. radio je u diplomatskoj službi.

Nema onoga što je Kreši bilo nedohvativo. Bio je vrhunski košarkaš, trener; bio je uistinu mnogo toga. A najviše od svega bio je čovjek.

Krešo je jako davno živio hrvatski san; zato Hrvati danas žive njega. Umro je u Baltimoreu od specifične vrste raka 1995. godine.

D.R.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara