SANDRO KULENOVIĆ se još jednom prometnuo u heroja Rijeke.

Nakon što je ljetos odigrao sjajno u pobjedi Rijeke protiv Kopenhagena za ulazak u skupine Europa lige, za vikend je 21-godišnji napadač u drugoj minuti sudačke nadoknade pogodio za veliki preokret i pobjedu protiv Lokomotive (2:3) u Kranjčevićevoj, nakon što su domaćini imali 2:0 do zadnjih minuta utakmice.

> LOKOMOTIVA - RIJEKA 2:3 Nevjerojatan preokret. Rijeka za pobjedu u 90. i 93. minuti

Mladi napadač za Index je prokomentirao ludu utakmicu u Zagrebu, ali i svoja dosadašnja iskustva otkako je iz Dinama stigao na posudbu na Rujevicu. Govorio je i o razlikama HNL-a i inozemnih liga u kojima je igrao, o interesu engleskog drugoligaša u koji nije otišao te objasnio zašto mu je, kako kaže, dolazak u Rijeku najbolji potez karijere.

"Emocionalna pobjeda, vrlo važna. Lijepo se spavalo. Jutros smo odradili trening, dobili smo slobodan vikend. Trebamo odmora, paklen je ritam. Trener nam svako malo daje slobodno vrijeme u krugu obitelji da napunimo baterije", rekao nam je Kulenović koji je, kao i ostatak ekipe, dobio slobodan vikend za odmor nakon velika tri boda u Kranjčevićevoj.

Rijeka već neko vrijeme ima iste probleme. Što se dogodilo u prvom poluvremenu? 

Nije krenulo po planu. Već zadnjih nekoliko utakmica krećemo s 0:2, imamo neke šanse, igramo dobro, ali ne uspijevamo realizirati svoje. Iz prve šanse ili polušanse nas onda protivnik kazni, a kasnije je teško jer se protivnik brani sa svih 11 u svojih 16 metara.

Dolazi li do toga zbog gustog rasporeda koji, osim na fizičku, utječe i na psihičku spremnost igrača?

I u realizaciji i u obrani smo psihički umorni, uz to što smo i fizički. Ljudi smo, nismo roboti. Nakon prve polusezone gdje smo igrali svaka tri dana, sad opet nastavljamo istim ritmom. Jako je teška sezona, ali bilo je i očekivano da ćemo imati neke loše rezultate. Dajemo sve od sebe, ali ne može uvijek ići onako kako bismo mi htjeli. Zato je pobjeda u Kranjčevićevoj došla u najboljem trenutku, pogotovo pred Hajduk, a onda i kasnije - slijede nam teške utakmice, Dinamo, Osijek, Gorica...

Kakav je bio osjećaj zabiti gol u zadnjoj minuti, pogotovo tako lude utakmice?

Nisam puno razmišljao ni dvojio, odmah sam pucao. Nekad kad razmišljaš što bi, je l' bi dodao, je l' bi pucao i gdje bi pucao - ne ispadne najbolje. Inače, na treningu uvijek uđe kad pucam bez razmišljanja, a Tomečak mi je prije utakmice rekao - samo je pukni, ne brini, ući će.

Odmah mi je poslije utakmice poslao poruku "jesam ti rekao". Osjećaj je bio fantastičan, mislim da to najbolje opisuje moja reakcija i reakcija klupe. Samo pogledajte to slavlje, sve će vam biti jasno. Vidjela se ta emocija, sve je izašlo iz nas jer u zadnje vrijeme su nas dosta kritizirali. Sad je baš sve izašlo iz nas. Pogoditi u 92. minuti za pobjedu, za zadržavanje priključka za vrhom, pomoći ekipi. Neopisiv osjećaj.

Kulenovića često kritiziraju zbog malo golova. U Dinamu nije zabio više od godinu dana, a u Rijeci je u 17 utakmica ubilježio četiri pogotka i tri asistencije.

Zafrkavali su ga da više golova od njega u HNL-u ima Stipe Pletikosa.

Ako me netko kritizira, pogotovo novine, on ima pravo na to. Ja to shvaćam kao zafrkanciju, nikad to ne uzimam za zlo nego pretvaram u gorivo da budem bolji. Naljutit ću se, ali na onaj pozitivan način, da više trčim, grizem, radim za momčad. Bitno mi je da ljudi koji trebaju vidjeti vide, to mi je najbitnije. Mediji uvijek kritiziraju, takav je život napadača. Kad zabijaš si odličan, kad ne ide si loš. Drago mi je što sam s 19, 20 godina naučio da to ne uzimam k srcu. Prije bi me to pojelo, ali sad me to samo tjera da budem bolji.

Koliko je odlazak u inozemstvo u tako ranoj dobi pomogao bržem sazrijevanju Kulenovića, kao igrača, ali kao i mlade osobe?

Nije bilo lako otići iz kuće sa 16 godina, ali mogu reći da mi je to najbolja odluka karijere. Sazrio sam više nego moji vršnjaci. Kako su godine prolazile, prelazak u seniorski nogomet, Legia, Juventus, pa povratak u Dinamo, neki loši trenuci - to je nešto najbolje što mi se dogodilo u životu, to me psihički najviše ojačalo. Dolazak u Rijeku je možda najveći pogodak u karijeri. Ljudi su me ovdje odmah prihvatili, dali mi povjerenje i šansu, a ja sam uspio vratiti samopouzdanje i vjeru. Krenuo sam igrati bolje, osjećao sam se bolje, nije bilo pritiska koji sam si sam nabio u Dinamu. Nikome ne moram ništa dokazati, oni koji znaju koliko vrijedim, znaju. Što prije se pomiriš s kritikama, postaneš zdraviji u glavi.

Rijeku vodi mladi trener, prepoznaje potencijal mladih igrača i daje im šanse. Što to znači za ekipu?

Za mladu ekipu poput Rijeke veliki je plus mlad i moderan trener koji će nam pomoći i koji zna u kojem trenutku što napraviti s mladim igračem, da ga ne ubije pritiskom, da ga baca u vatru kad ne treba ili da ga stavi na klupu bez veze. U prvoj sezoni smo to pokazali, Europa ligu smo odigrali na vrlo visokoj razini, parirali smo jakim i skupim ekipama. Za mladu ekipu takav trener je veliki plus. 

U Europi se jako dobro vidjelo kakav je Rožman trener. Iako često kritiziran, može se reći da je uspio.

Rožman je protiv Lokomotive opet pokazao koliko je dobar trener. Unatoč umoru i rotacijama, oni igrači koji su ušli s klupe dali su svoj doprinos. I ne samo to, ekipa je poslije toga rasla, a ne padala i mislim da je to slomilo Lokomotivu. Imao sam jako dobar osjećaj da ćemo preokrenut utakmicu, a to se i dogodilo.

U gustom rasporedu idući protivnik Rijeke je Hajduk. Što očekivati u Jadranskom derbiju?

Hajduk je pokazao neki pomak u igri u odnosu na prvi dio sezone. Gledam svaku utakmicu HNL-a, gledao sam i Hajduk. Vidi se dodatni Tramezzanijev touch otkako je preuzeo klub. Ne prate ih rezultati, ali Hajduk se nikad ne smije podcijeniti, to je derbi utakmica, utakmica s više emocija. Vidjeli smo ove godine da u HNL-u nema više slabijih i jačih ekipa. Zadnja Lokomotiva je imala 2:0 protiv nas, Šibenik koji je u donjem dijelu ljestvice je imao 2:0 protiv nas. To je ono što je u ovom HNL-u drukčije nego prijašnjih godina. Ako ne uđeš sa 120 posto u utakmicu, kaznit će te. Protiv Hajduka želimo nastaviti pozitivan niz. 

Kulenović je u inozemstvu igrao za mladu ekipu Juventusa i poljsku Legiju. Koliko se takve sredine razlikuju od HNL-a? I gledamo li ove sezone možda i najbolji HNL dosad?

Ovo je najjači HNL otkad ja znam za HNL. Prijašnjih godina je tu bio samo Dinamo, ili dva kluba - Dinamo i Hajduk, Dinamo i Rijeka. Sad su tu Osijek, Rijeka, Gorica...

Svi su očekivali od Osijeka da će biti u vrhu, ali da će ga ovako dugo držati, nitko nije. To samo potvrđuje kakav je Bjelica trener i autoritet. To je pokazao i u Poljskoj, kad je bio u Lechu, bili su u vrhu, sad ne mogu dalje od petog mjesta. 

I Dinamovi nastupi u Europi prošlih godina, pa i Rijekinih četiri u osam godina... To sve pokazuje koliko je dobar HNL. Gušt je gledati Šibenik i Belupo. Istra igra lijep nogomet, a ne mogu do bodova. Napokon gledamo lijepi HNL i ludilo od utakmica, borbe do zadnjih minuta... HNL je sve, samo ne dosadan.

Koliko za ligu znači kvalitetna infrastruktura, pa tek onda sve ostalo?

Kad u Poljskoj ideš igrati kod protiv zadnjeg u ligi, to je stadion s krovom, sve je sređeno. Nije to nešto posebno, ali što će ti više od stadiona za 10 do 12 tisuća ljudi. Nisam vidio loš stadion u Poljskoj, na derbijima je po 40 tisuća ljudi. Infrastruktura i TV prava im diže ligu i od toga klubovi zarađuju. To nedostaje Hrvatskoj, mi sigurno imamo veću kvalitetu nogometa nego oni, ali nedostaje infrastrukture pojedinim klubovima. Kad bi pet, šest klubova imali kamp poput Rujevice, to bi već bio posao, HNL bi privukao puno više ulagače, više ljudi bi gledalo utakmice, više bi skauta dolazilo i prodaja igrača bi skočila. Najveći problem HNL-a je infrastruktura.

Prije dolaska u Rijeku, Kulenović je imao ponudu engleskog drugoligaša Barnsleyja. Zašto je ipak odabrao dolazak na Kvarner od, možda, primamljivije engleske ponude?

> Mladi napadač iz Dinama stigao u Rijeku

Nakon onakve godine dana u Dinamu, znao sam da moram na posudbu gdje ću vratiti samopouzdanje. Htio sam donijeti pravu odluku, nisam htio žuriti da ne pogriješim. Sa svojim roditeljima, bratom i bližnjima sam dugo razmišljao. Ponudu Barnsleyja sam imao jako dugo, svaka čast njima što su me htjeli, u Dinamu su mi govorili da me baš žele, ali ja to nisam osjećao. Rijeka mi je to pružila, s Manceom (op. a. zamjenik sportskog direktora) sam se dogovorio u pet minuta. Znao sam da je to klub koji je dosta napadača vratio iz mrtvih, čak i neke starije koji su bili u lošijoj situaciji nego ja. Nakon Poljske i Italije, nisam htio opet odlaziti od kuće. 

Bilo mi je bitno da budem blizu obitelji, htio sam ih držati blizu sebe. Rijeka ima dobre uvjete, trenera koji voli mlade igrače, prepoznaje njihov potencijal i daje im šanse. Rijeka mi je na kraju ispala uvjerljivo najbolja opcija. Igrali smo Europu, ja sam dao doprinos ulasku u Europu. Najbolja moguća odluka kad se sve zbroji.

Na Rujevicu je prije nekoliko dana stigao Josip Drmić u dosad najatraktivnijem transferu Damira Miškovića. Što je dosad pokazao na treninzima i kakav je to igrač?

> Najzvučniji transfer Miškovića. Doveo igrača koji je potopio Štimca i Hrvatsku

Odradio sam dva treninga s njim, vidi se o kakvom je igraču riječ. Nije bez veze bio u Bundesligi i u Norwichu. To je igrač s dobrim osjećanje, završnicom i tehnikom. Sigurno će nam pomoći, puno je utakmica do kraja, mi svoje ciljeve imamo, a takav iskusni igrač može samo biti plus, pogotovo pomoći nama mladima. Prihvatit ćemo svaki savjet, učiti od njega.

U Legiji sam igrao s fenomenalnim špicevima, Nikolićem, Prijovićem, Eduardom, u Juventusu s Mandžukićem, Higuainom i Dybalom, u Dinamu s Petkovićem i Gavranovićem. Stvarno sam od svih nešto uzeo, a i od Drmića ću nešto. Svaku konkurenciju prihvaćam kao zdravu, to je jedino što te tjera da napreduješ. 

Na društvenim mrežama može se vidjeti sjajna atmosfera u svlačionici Rijeke. Posebno se ističe skupina koju čine Kulenović, Franko, Lončar i Menalo. Koliko to znači za rezultate i općenito za ekipu i pojedince?

Franko, Tomečak i Prskalo koji malo brani u zadnje vrijeme nam dosta pomažu. To nisu oni tipični stariji koji će se derati na mladog igrača ako nešto napravi, nego je sve zafrkancija.

Franko me od prvog dana prihvatio kao da smo zajedno odrasli, a ne kao da je stariji od mene toliko godina. To me kod njega najviše oduševilo, jako puno radi na sebi, pomaže ekipi, kad se šali se šali, ne ljuti se kad mu nešto u zezanciji kažemo. Nekim starijim igračima nekad iz poštovanja ne kažeš neke stvari, ali njemu možeš sve. Mislim da takav odnos s liderom ekipe imati je najvažnije.

Najveći zafrkant je Lončar... To ti puno pomaže, uvijek s guštom idem na treninge i na utakmice. U Rijeci stvarno imam nešto posebno, imam ljude koji pričaju sa mnom i kad je teško i kad je dobro. Jučer su mi nakon gola i pobjede prve poruke poslali obitelj, Franko i Tomečak.

Pitali smo Kulenovića kako provodi dane u kišovitoj Rijeci i što radi kad nije u nogometu, a u Rijeci pada kiša.

Vrlo je kišovito, ali bilo je i sunčanih dana. Prosinac i kasnije, svaki dan kiša. Jedva čekam proljeće i sunčane dane, da malo odmorim glavu s društvom. Obožavam more, bez njega ne mogu jer sam dio djetinjstva proveo u Tribunju odakle mi je majka. Nisam tipični Zagrepčanin iako sam tamo odrastao. More mi je lijek za dušu, pa kad ga i samo gledam s balkona dok je kiša. 

Inače, kad nisam u nogometu, NBA je moja strast. Pratim sve rezultate i utakmice. Osim toga, igram igrice ili čitam knjige. Ovisi kako sam raspoložen.