ROMANTIKA KUPA

Kup u Vukovaru: Dok svira Rocky, Kohorta plaši kokoši, a Mile igra kao Zidane

Kup u Vukovaru: Dok svira Rocky, Kohorta plaši kokoši, a Mile igra kao Zidane
Video/Foto: Dejan Lovrić/Index.hr / Foto: Dubravka Petric/PIXSELL

USRED Vukovara, na Sajmištu, glasno se čula kultna pjesma iz serijala filmova o Rockyju Balboi, Survivorova Eye of Tiger.

Orila se razglasom za vrijeme zagrijavanja nogometaša Vuteks Sloge i Osijeka uoči šesnaestine finala Hrvatskog kupa u kojoj su gosti pobijedili 8:0 i tako kupili barem malo mira usred turbulencija poslije otkaza treneru Dini Skenderu. 

"Risin' up to the challenge of our rival", treslo je glasno kroz zvučnike, no to, kako se i očekivalo, nije moglo pomoći Vukovarcima.

Osijek je ipak na posve drugom nivou, ne samo za njih nego i za veliku većinu hrvatskih klubova.

Novi trećeligaš držao se 15 minuta, načeo ih je Mirko Marić iz penala, no taj gol nije vidjela Kohorta koja je počela stizati na utakmicu taman oko 20. minute.

Kohorta protiv kokodakanja: "Sinko, imam samo mačke"

Skupilo ih se stotinjak najodanijih uz pratnju dvadesetak policajaca, no kako Vuteks nema gostujuću tribinu, navijači Osijeka bili su smješteni 15-ak metara od terena na montažnoj tribini betonskog igrališta, taman ispod dvorišta jedne vukovarske kuće.

Kohorta za vrijeme utakmice u Vukovaru

Kako bi Kohorta bubnjevima i uglavnom domoljubnim pjesama zagrmjela, tako bi se kokoši iz nečijeg domaćinstva uplašile pa počele neartikulirano kokodakati.

"Šta snimaš", duhovito su povikali u jednom trenutku prema nama usred kokodakanja. Sve je ugasila pjesma po običaju.

Čim bi Kohortini stihovi malo zastali, kokoši bi ponovno nastavile svoju simfoniju, što je nasmijavalo sve okupljene.

Dok je to nadmetanje trajalo, Osijek je na mokrom i skliskom terenu podizao tempo, za što mu je nagrada stigla u 44. minuti nakon gola Antonija Mancea.

Tijekom poluvremena uputili smo se, s pitanjima u džepu, u potragu za vlasnicima koka i zvonili od kuće do kuće iznad Vuteksovog terena.

Otvorila nam je tek jedna baka i kazala kako ona ima samo mačke: 

"Prestara sam ti ja sinko za kokoši."

Kohortaši su se zabavljali kao i uvijek. Za spornu situaciju tražili bi prikaz VAR tehnologije, a kad bi domaća publika pozdravljala stanovitog Ostoju, Kohorta bi se uključila pa vikala "Ostojaaaaa". 

Javile su im se tek - kokoši.

Izričita zapovijed s Osijekove klupe i Miletova doktorska igra

Na suprotnoj tribini okupilo se stotinjak domaćih navijača. Tmuran jesenji dan, s kišom koja je padala gotovo cijelo jutro, nadjačao je interes za moćnog prvoligaša pa ni posjet nije bio onakav kakav se očekivao.

Na terenu, pak, nastavak dominacije Osijeka, čija kvaliteta je došla do potpunog izražaja kad je terenom zaplesao Mile Škorić, Dalićev reprezentativac. Bilo ga je svuda po terenu.

Za njega je ovo, bez uvrede ikome, bio tek lakši trening. Igrao je lagano i doktorski zadnjeg u "obrani tri", a čim bi malo udario po gasu, klasa bi zasjala. Kao da se odjednom ukazao Zinedine Zidane - valjda se neće ljutiti - ni frizura mu nije daleko od Zizouve.

Nije za neku demonstraciju nadmoći ni bilo potrebno tih osam golova poslije urednih školskih akcija, razlika u kvaliteti bila je jasna poslije obične kombinacije Osječana početkom drugog poluvremena, na terenu koji je već bio počeo stradavati uslijed kišovitih vukovarskih dana. 

Autor: Mile Škorić. Što se dogodilo?

Brazilac Talys, lijevi bek gostiju, s centra se prema lijevoj strani zatrčao u dubinu i viknuo "Mileee", nakon čega mu je Mile Škorić u sekundi savršenom dugom dijagonalom otvorio prostor.

Talys je u punom sprintu taman stigao u trenutku kad je Škorićeva "pirlovska" lopta mekano pala na travnjak, nekoliko centimetara ispred Brazilca koji je potom lagano prima i nastavlja akciju. 

U teškim uvjetima za tehnički precizne finese, Osijekovi igrači snalazili su se s lakoćom vođeni Kuluševićevim uputama na engleskom. Ticale su se stranaca Kleinheislera i Igora Silve pa se tako često s osječke klupe čulo:

"Press, press! Go, go, go! Go back!"

Mance hat-trickom u 49. i 52. rješava situaciju do kraja pa kapetan Mile Škorić u 59. zabija za 5:0 Osijeka. Već kod trećeg gola Mancea, Osijekov privremeni trener Ivica Kulešević imao je jasnu zapovijed Škoriću, vođi obrane:

"Nemoj da primimo gol."

Dvije minute poslije Škorića zabija i Dmitro Lopa nakon lijepe solo akcije, rezultat je 6:0 za Osijek, a domaćin se dodatno otvara i kreće po počasni gol pred svojom publikom.

"Ne divi se šutu, trči nazad!"

Poslije jedne opasne dubinske lopte Vuteksa, Škorić elegantno klizećim startom odnosi loptu ispred domaćeg napadača, za što zarađuje pljesak svoje Kohorte. 

Kad bi bekovi Talys i Igor Silva otišli previsoko u polovicu Vuteksa, Škorić bi vikao na njih da se vrate nazad kako ni slučajno ne bi ostavili prostora protivniku.

Vuteks je pred kraj imao nekoliko dobrih akcija, dobar udarac Rista morao je braniti Ivušić lijepom paradom, kao i nešto ranije kad je zaprijetio iz slobodnjaka nakon čega mu je trener Berarević viknuo:

"Ne divi se šutu, trči nazad!"

U 65. minuti, prvijenac za Osijek postiže nesuđeno Kloppovo pojačanje Jerry Mbakogu, kojem asistira Antonio Mance, a konačnih 8:0 za Osijek postavlja Dugandžić.

Za Osijek je ovo bilo rutinsko odrađivanje posla, za vukovarski Vuteks lijepa uspomena i iskustvo.

"Nitko od nas nije ni očekivao da nešto možemo. Žao mi je što smo primili dva gola tako naivno, moglo se vidjeti da smo super stajali do prvog gola i da i mi nešto radimo i učimo", rekao je Saša Berarević, trener kluba 3. HNL Istok, pa se osvrnuo na penal u 15. minuti nakon što je Rist srušio Žapera.

Trener Vuteksa nije razočaran ni nakon 0:8: "To je odraz profesionalizma i svaka čast Osijeku"

Berarevićeva reakcija bila je burna na klupi.

"Meni, a i cijeloj mojoj klupi, djelovalo je da se bacio kad je osjetio kontakt... Ma, nebitno, suci su izvanredni, a mi bismo to svakako izgubili, samo možda ne ovako visoko. Nemam se što ljutiti ili kome što prigovoriti."

Osijek je jednostavno s lakoćom dominirao, što se i očekivalo. Na naše pitanje što ga je najviše oduševilo kod snažnog prvoligaša, Berarević je rekao:

"Kad su otišli na 4:0, nisu stajali. Gotovo isti ritam i isti tempo, prihvatili su sve što im je trener govorio i korigirao. Kod 5:0 im je govorio da ne želi primiti gol. To je odraz profesionalizma i svaka im čast. Mogli ste vidjeli da su i moji igrači, u kakvom god da su stanju i manje trkačke kvalitete, htjeli zabiti gol. Svjesno smo im ostavljali prostor za kontru jer to je bila prilika sad i tko zna kad opet da zabiješ prvoligašu."

Za Vuteks je ovo bila osma utakmica u 24 dana, igra u prosjeku svaka tri dana, što mu otežava i pripremu za protivnike. Zanimalo nas je kako se jedan trećeligaš može pripremiti za kudikamo snažnijeg prvoligaša.

"Pa to je tempo kao u Premiershipu koliko mi igramo. Primjerice, gledali smo videosnimke i isječke klubova iz naše lige, što je za nas maksimalan domet. Neki igrači i ja smo gledali Osijek protiv Lokomotive. Nismo vidjeli tu ništa novog i nepoznatog, pripremili smo se koliko smo mogli i učinili sve u ova tri dana da se spremimo. No ovo je sve realnost, takav je odnos snaga", zaključuje Berarević.

 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara