ZORAN VULIĆ, legenda Hajduka, nekadašnji reprezentativac i član stožera Otta Barića, piše za Index nakon velike pobjede Hrvatske nad Argentinom i najavljuje nastavak turnira. 

Hrvatska je protiv Argentine odigrala najbolju i najzreliju utakmicu u svojoj povijesti.

Zaista se ne mogu sjetiti kada smo djelovali tako moćno, zrelo, pametno. Od prve do zadnje minute smo imali plan, momci su me impresionirali. Taktički, tehnički, kako god, ova utakmica bila je nogometno savršenstvo i sve da hoću tražiti neku manu, ne mogu je naći. Vidio sam da je Cesc Fabregas kazao da 3:0 nije plod neke velike naše igre, već isključivo rezultat argentinskog užasa. Fabregasa cijenim kao igrača i moram respektirati njegov stav, no složiti se s njim ne mogu. Ono što su momci pokazali protiv, po imenima, super moćne Argentine ne smije se banalizirati. Što bi bilo da kod 0:0 onaj Argentinac nije promašio prazan gol? Utakmica je tada mogla otići u posve drugom smjeru. Bi li Fabregas i onda pričao da je Argentina očajna i da je svatko može pobijediti?

Mnogi trebaju shvatiti da su čak četiri naša igrača igrala u finalima europskih kupova. Luka i Mateo su uzeli Ligu prvaka, Lovren je igrao finale, a Vrsaljko je osvojio Europa ligu. Istina, Argentina možda nije u top formi, očito imaju nekih problema, ali to je njihov problem. Neka se sami nose s njim. Hrvatska je kvalitetna, imamo vrhunske igrače i Argentinci su igrali onoliko koliko smo im mi dopustili. Za mene je to jedina istina.

Ponavljam, nešto ozbiljno nije u redu s Argentinom. Imaju strašne igrače i ne mogu vjerovati da Higuain, Dybala, Di Maria sjede na klupi. Čini mi se da je jača bila klupa Argentine nego prva postava. Nejasno mi je da Sampaoli nije uspio uklopiti takve znalce da igraju zajedno. Za mene je glupost da Messi i Dybala ne mogu biti skupa na terenu. Zašto ne bi mogli? Klasa je uvijek klasa, samo očito tamo nešto ozbiljno ne štima. Vidim da argentinski mediji tvrde da će nakon SP-a na klupu reprezentacije sjesti moj bivši suigrač iz Nantesa Jorge Burruchaga. Njemu želim od srca puno sreće i mogu reći samo da mi je drago da priliku nije dobio prije Mundijala. Važno da smo mi njih razbili, ostalo me nije ni briga.

Messi je posebna priča. Protiv nas je odigrao jako loše. Nije ga bilo nigdje i bio je tek sjena onog genijalca na kojeg smo navikli. Međutim, treba nešto jednom za svagda razjasniti. Igranje za klub i za reprezentaciju nije ista stvar. Nije ni približno ista stvar. Messi u Barceloni igra otkako je bio klinac i njega su dobrim dijelom stvorili Iniesta, Xavi, Suarez… U Barceloni igra na jedan sasvim drugi način nego u reprezentaciji i iz vlastitog iskustva reći ću da se jako teško prilagoditi s jednog sustava na drugi. Za mene je Messi najbolji igrač na svijetu, ali jednostavno ne može sve sam. Ne postoji nogometaš koji može sam.

Vratimo se mi na Hrvatsku. Otvara nam se sjajna prilika. Puno toga nam se sad nudi, vjerojatno ćemo u nokaut fazu s pozicije broj 1, ždrijeb nam se otvara, a kvalitetu imamo da možemo jako daleko. Međutim, volio bih da spustimo loptu na zemlju. Koliko nas je samo puta koštala euforija? Budimo kao što smo bili do sada. Čvrsto na zemlji i ponizni. Bude li to tako, mislim da bismo ovaj put mogli ponoviti, a možda čak i nadmašiti, ono što se dogodilo 1998.