BIVŠI brazilski nogometaš Mario Jardel (53), jedan od najboljih svjetskih napadača krajem devedesetih i početkom 2000-ih, u velikom intervjuu za talijansku La Gazzettu dello Sport otvoreno je progovorio o najtežem razdoblju svojeg života. Dvostruki osvajač europske Zlatne kopačke priznao je da se nakon velikog razočaranja u reprezentaciji borio s depresijom, alkoholom i ovisnošću o kokainu. Zbog predoziranja je, kako kaže, bio na rubu smrti.

Jardel je godinama bio jedan od najubojitijih napadača Europe, a posebno se isticao u portugalskom nogometu. Ipak, nikada nije nastupio na Svjetskom prvenstvu. Upravo je izostanak s Mundijala 2002. godine, na kojem je Brazil osvojio naslov svjetskog prvaka, označio kao trenutak nakon kojeg mu je život krenuo nizbrdo.

Izostanak sa Svjetskog prvenstva potpuno ga je slomio

"Još danas ne mogu shvatiti zašto me Scolari nije pozvao u reprezentaciju 2002. godine. Bio sam među pet najboljih centarfora na svijetu. Od tog trenutka moj je život završio. Alkohol, depresija, kokain. Bio sam na rubu smrti zbog predoziranja", rekao je Jardel.

Brazilac je uoči Svjetskog prvenstva bio u nevjerojatnoj golgeterskoj formi. U sezoni 2001./02. postigao je 42 prvenstvena pogotka za lisabonski Sporting i osvojio drugu europsku Zlatnu kopačku. Unatoč tome, izbornik Luiz Felipe Scolari nije ga uvrstio među putnike za Južnu Koreju i Japan.

"Pao sam u depresiju i počeo pretjerano piti. Igranje na Svjetskom prvenstvu bilo je moj životni san. Prva supruga me napustila i pojavili su se problemi oko skrbništva nad djecom. Osjećao sam da mi sve izmiče iz ruku, ali najgore je tek dolazilo", prisjetio se.

Zbog predoziranja je zamalo umro

Jardel je otkrio da je u ljeto 2003. godine prvi put probao kokain, nakon čega su se njegovi problemi dodatno produbili.

"U ljeto 2003. probao sam kokain. Bio sam na odmoru i znao sam da ga tada mogu uzimati jer nije bilo dopinških kontrola. Svidio mi se, zbog njega sam se osjećao živim i nisam bio depresivan. Jednom sam ostao budan cijeli tjedan. Zatim sam se predozirao, zamalo sam umro, a život mi je spasio prijatelj koji je bio sa mnom. Tada sam dotaknuo dno", ispričao je Brazilac.

Nakon toga potražio je stručnu pomoć i mjesecima odlazio na razgovore s psihijatrima. Veliku ulogu u njegovu oporavku imala je druga supruga Sandra. "Mjesecima sam razgovarao s psihijatrima. Iz svega sam se konačno izvukao kada sam upoznao svoju drugu suprugu Sandru. Pomogla mi je shvatiti smisao života i danas sam sretan", rekao je Jardel.

U Italiji su ga vrijeđali zbog viška kilograma

Posebno neugodne uspomene vežu ga uz Anconu, u koju je stigao početkom 2004. godine nakon neuspješne epizode u engleskom Boltonu. U talijanskom klubu proveo je šest mjeseci, a nastupio je samo tri puta.

"Imam samo loše uspomene. Šest mjeseci nisam dobio plaću, a odigrao sam samo tri utakmice. Momčad je bila prepuna igrača, klub je bio loše vođen i na kraju godine je bankrotirao. Dobro sam se slagao sa Sonettijem i Galeoneom, ali puno manje s navijačima", rekao je Jardel. Otkrio je i zašto nije imao dobar odnos s navijačima talijanskog kluba.

"Imao sam 31 godinu, višak kilograma i netko me prozvao Lardel. Vjerojatno zato što sam, kada su me predstavili protiv Perugie, pozdravio pogrešnu tribinu. Imali smo iste boje pa sam se zbunio. Neki su se navijači uvrijedili zbog te geste", objasnio je.

U Anconu je stigao zahvaljujući poznatom nogometnom agentu Jorgeu Mendesu, koji mu tada nije bio službeni zastupnik. "Jorge Mendes bio mi je blizak prijatelj, iako nije bio moj agent. Imao je kontakte u Italiji, spomenuo je moje ime nekim agentima i tako sam nekako završio u Anconi. Tražio sam klub u kojem ću redovito igrati i oporaviti se nakon noćne more zbog propuštenog Svjetskog prvenstva, ali psihički se nikada nisam oporavio", priznao je.

Jardel danas živi u brazilskom gradu Fortalezi, gdje se bavi ulaganjima u nekretnine. Kaže da je zadovoljan životom te da slobodno vrijeme najradije provodi na plaži, iako mu nedostaje Italija.

Tko je Mario Jardel?

Mario Jardel (53) bivši je brazilski napadač i jedan od najboljih golgetera svoje generacije. Proslavio se u Portu, za koji je igrao od 1996. do 2000. godine, a posebno se isticao igrom glavom i nevjerojatnom efikasnošću. Dvaput je osvojio europsku Zlatnu kopačku, 1999. i 2002. godine.

S Portom je četiri puta bio prvak Portugala, a s Galatasarayem je 2000. osvojio europski Superkup, postigavši oba pogotka u pobjedi 2:1 protiv Real Madrida. U sezoni 2001./02. zabio je 42 prvenstvena gola za Sporting i predvodio ga do naslova prvaka. Unatoč sjajnim brojkama, nije pozvan na Svjetsko prvenstvo 2002., što je označilo početak njegova životnog i karijernog pada.