MARKO LIVAJA (31) je dolaskom u Hajduk prije gotovo četiri godine revitalizirao svoju karijeru, ali i postao legenda kluba i preporoditelj Hajduka. Od tada je u 152 utakmice postigao 83 i namjestio 52 gola. Najbolji je igrač, strijelac, asistent i kapetan Hajduka. "Kako postajem sve stariji, sve više guštam u nogometu. Uvijek jedva čekam vikende i utakmice", objasnio je u intervjuu za Dalmatinski portal zašto je doživio renesansu u Hajduku i kako mu ne smeta da igra sjajno kako godine prolaze.

Izdvajamo neka od pitanja i odgovora:

Misliš li da vam je ovaj kadar dovoljan za naslov?

Smatram da nije, ali poznavajući trenera i njegov pristup prema igračima, mislim da možemo osvojiti naslov. Sve što smo napravili ove polusezone napravili smo zbog našeg zajedništva. Možda nemamo toliko kvalitete koliko bi ljudi očekivali, ali, ponavljam, sve smo napravili zbog našeg zajedništva i jakih treninga. 

Kakav je Gattusov pristup igračima?

On je kao otac. Kada je nešto loše, on će ti to uvijek reći u lice, ništa ne skriva. Imamo dobru zezanciju, a kada se radi, jako je ozbiljan. Prošao je velike klubove, osvojio je puno toga, opušten je lik i s njim se može pričati o svemu. 

Koliko na tebe utječe to vrijeđanje? Događa se gotovo u svakoj sredini u kojoj Hajduk gostuje.

Ne utječe, naviknuo sam. Igrao sam vanka, u Grčkoj, znam kako je to. Svjestan sam bio toga kad sam dolazio, meni je to sve normalno. Rivalstvo i je bit nogometa, neće te uvijek svatko voljeti, ali bitno je da to završi na toj utakmici i da poslije nje svatko ide dalje o svom poslu. Primjerice, ja sam dobar s Petkovićem i nemam ništa protiv da, ako nas dobiju, on pjeva sa svojim navijačima. Meni to nimalo ne smeta. Kad sve završi, mi ćemo i dalje ostati dobri.

Moram spomenuti i ono što se dogodilo u Rijeci na treningu reprezentacije. To nije bilo baš normalno. 

Nemam nikakav problem s tim da dođem u Rijeku, u Maksimir ili bilo gdje drugdje i da me se pljuca i svašta govori. Ipak, ako sam u reprezentaciji, to je onda nešto drugo. To nije bio trenutak za takve stvari, ali nema veze. 

Pletikosa je neki dan rekao da je to tvoja odluka da ne želiš igrati, ali nije ona donesena tek tako. 

On zna kakva je bila situacija, ne želim se više miješati. 

Dalić je isto jednom izjavio da mu se nisi javljao na telefon. Je li to istina?

Istina je, ali je zvao tek tri mjeseca nakon incidenta. Ne želim više o tome, bit će vremena. 

Možeš li povući paralelu između igranja za Hajduk i za hrvatsku reprezentaciju?

Na obje stvari sam jako ponosan. Kada si iz Zagreba, želiš igrati za Dinamo i reprezentaciju, kada si iz Splita za Hajduk i reprezentaciju. Te dvije stvari su najbitnije, a imao sam čast ispuniti obje. Osvojio sam brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu, za Hajduk odigrao preko 150 utakmica. Žao mi je što nisam došao ovdje i prije. Volim biti u ovom klubu, volim ovaj grad i stvarno sam ponosan što sam dio Hajduka koji je dao bezbroj velikih igrača. I čast mi je što sam s reprezentacijom osvojio broncu. I bolji igrači od mene nemaju tu medalju.