"DOK TITULA putuje prema Učkoj, ti ladiš jaja u Grčkoj. Livaja, ostani." Ova poruka osvanula je jučer u Splitu nakon što je supruga nogometaša Hajduka, koji je u 124 utakmice za klub zabio 72 gola i upisao 44 asistencije, objavila jednu vrlo normalnu fotografiju s putovanja u Grčku. Kasnije se pokazalo da navijačka skupina Hajduka nema veze sa spomenutom porukom, a za par dana svima će biti puno jasnije zašto je Marko Livaja uopće otišao na "sporno mjesto i odmor".

Razlozi njegova odlaska u Grčku zapravo su nebitni. Ma, nebitan je čak i sam Livaja, jer mogao je to biti bilo koji igrač bilo kojeg kluba i poanta bi bila ista. Navijači si previše uzimaju za pravo komentirati privatne živote igrača i određivati im što bi trebali raditi u svoje slobodno vrijeme. Sve dok ne rade nešto što ima utjecaj na njihove performanse na terenu, privatni život bi trebao biti baš to - privatni.

Nogometaš je prvenstveno plaćen da trenira, pazi na svoje tijelo i fizičku pripremu te, na kraju, odigra utakmicu. Rijetka su zanimanja gdje su radnici toliko izloženi kritici javnosti kao što su to nogometaši za ono što pokazuju na terenu. To je najpopularniji sport na svijetu, ali još je važnije da izaziva toliko emocija među navijačima kojima je utakmica bijeg od svakodnevnog života. Zato se rijetko kada uopće stvari realno komentiraju, nego su ovisne o konačnom rezultatu pa ako se utakmica izgubi, automatski se prelazi na floskule o tome da se netko nije trudio. Stvari se promatraju emocionalno, a ne racionalno.

Koga briga što Livaja radi nakon Lokomotive? Licemjere

Stvarno je bilo istovremeno smiješno i tužno gledati poslagane igrače Hajduka ispred tribine gdje im netko na megafon viče da se nisu trudili u porazu od Lokomotive. Igrači su dali svoj maksimum i poraženi su prvenstveno zbog nekoliko čistih pogrešaka i loših procjena. Pristup, trka i zalaganje bili su potpuno neupitni na toj utakmici.

Poraz je teško progutati jer se dogodio u najgorem trenutku sezone, a Hajduk je jednostavno morao pobijediti za održavanje realnih nadanja u naslov prvaka. Najviše se na udaru kritika našao Livaja zbog promašenog penala. On je taj penal izveo očajno i zaslužio je kritiku, ali pljuvačina koja se nastavila nakon toga samo je izljev vlastitih frustracija nad nekim tko klub vuče praktično sam nekoliko sezona.

Nakon utakmice Livaja je stao pred kamere i dao izjavu. Mnogi to ne bi napravili i sakrili bi se od javnosti, ali kapetan Hajduka nije to izbjegao, nego je stao ispred momčadi i preuzeo odgovornost za poraz. Tu priči o tome što Livaja radi nakon Lokomotive treba biti kraj. Igrači su dobili nekoliko dana odmora i, kad se vrate, kreće priprema za nastavak sezone. Neki od njih su se odlučili iskoristiti vrijeme i otputovati negdje, što je potpuno nevino i normalno.

Barem bi tako trebalo biti, ali navijači valjda očekuju da se Livaja zatvori u kuću i plače dva tjedna. Zbog poraza u nogometnoj utakmici trebao bi samo ležati u krevetu, zanemariti da je otac, suprug i prijatelj nekome te lupati glavom u zid jer nije uspio pobijediti. Takve standarde postavljaju ljudi koji su u 90 posto slučajeva radnici u nekoj firmi i nakon što im završi radno vrijeme rade što god žele, bez primisli o poslu, kako bi i trebalo biti. U suštini su samo licemjerni.

Nije Livaja prvi igrač kojem navijači Hajduka zamjeraju putovanja

Slične stvari su ove sezone prolazili već Yassine Benrahou, Fahd Moufi i Vadis Odjidja-Ofoe. Oni su svoje slobodne dane koristili za putovanja, najčešće za posjet svojim obiteljima, ali očito bi im bolje bilo da to nisu pokazali na društvenim mrežama. Svaki put bi se u javnosti pojavili komentari kako ih treba biti sram što negdje putuju u svoje slobodno vrijeme umjesto da dodatno treniraju jer, eto, ne igraju dobro.

To su takve banalne gluposti, i zapravo je nevjerojatno što si ljudi dopuštaju komentirati na društvenim mrežama. Čak i Cristiano Ronaldo, koji je pojam igrača koji brine o svojoj fizičkoj pripremi na ekstremnom nivou, ponekad izabere biti na jahti i uživati u soku od brusnice umjesto da trenira.

Odmor je sastavni dio trenažnog procesa. Vremena kada se na pripremama trčalo do povraćanja daleko su iza nas, jer su treneri shvatili kroz učenje i iskustvo da je tako nešto kontraproduktivno. Još je važnija stavka u priči psihički odmor. Čovjek se ponekad treba malo maknuti od rutine i svakodnevice kako bi bio spreman za napore koji slijede. To bi trebalo biti tako normalno i shvatljivo svima, jer svi to prolaze u svojim životima.

Očito to nije svima jasno i normalno, jer nogometaše ne promatraju kao ljude, nego kao strojeve napravljene za njihovu zabavu i zadovoljstvo. Zato si uzimaju za pravo blatiti ljude koji rade nešto potpuno normalno. Livaja je ekstremni primjer toga jer mu se zamjera što je otišao u Grčku na nekoliko dana, a istovremeno se zaboravlja da je igrao utakmicu dan nakon smrti svog oca. Koliko bi vas tako nešto napravilo na svom poslu? Koliko bi vas dolazilo na posao dok ste bolesni i ozlijeđeni? Vrlo malo. Zato, kada sljedeći put nekoga kritizirate što radi u slobodno vrijeme, pogledajte se u ogledalo i zapitajte koliko ste zapravo nerealni i licemjerni.