OPASNOST je, barem se zasad tako čini, prošla. Luka Stojković ostaje igrač Dinama. Odbijeni su unosni emiratski milijuni i nule na računu koje bi mladom nogometašu osigurale budućnost te ostaje na svetoj misiji Plavih vraćanja titule koja život znači na Maksimir.

Bio bi to loš transfer za Dinamo iz više razloga. Maknemo li po strani špekulacije o tome koliko neki igrač vrijedi jer se to nepogrešivo može utvrditi samo potražnjom na tržištu, njegov odlazak bi bespotrebno oslabio Dinamovu rotaciju. Riječ je o igraču kojem vrijednost itekako može porasti. Najvažniji razlog zašto je njegov ostanak važna vijest je - Dinamo itekako treba Stojkovića, svojeg Divljaka.

Lani je vukao Dinamo na korak do čuda

Priča o "divljaku" odavno je poznata. Prema riječima Brune Petkovića tako ga je nazvao Zvonimir Boban, a taj termin se, prije svega odmilja, već uvriježio među Dinamovim igračima. Tko god ga je smislio, nije dao nimalo pogrešnu dijagnozu jer Stojković je uistinu divlji igrač.

Nekad se to odražava na dobar način, kao prošle sezone kad je zapalio već mrtve Cannavarove trupe u drugom dijelu sezone. U tom periodu je bio ključan igrač Dinama, a svojom eksplozijom je vukao Dinamo na korak do čuda i obrane titule prvaka koja se činila nikad dalje.

Njegov dječački karakter zna udariti i na drugu stranu. Ove sezone je imao manju minutažu, ali je tome uvelike i sam kumovao tako što je u dva susreta s Goricom zaradio glupe i naivne crvene kartone i tako ostavio ekipu na cjedilu.

Stojković je daleko od savršenog igrača, ali može biti sjajan

I van tih problema, Stojković nije savršen igrač. S 22 godine i dalje izgleda kao nebrušen dijamant. Čak ni oni najpotkovaniji nogometni učenjaci će na pitanje koja je njegova idealna pozicija slegnuti ramenima bez pravog odgovora na to pitanje.

Lako ispada iz timske šablone u obrani i odlučuje se individualno istrčati u pritisak, a u posjedu lopte često napušta svoju zonu što negativno utječe na geometriju ekipe. I dalje dozvoljava da mu emocije previše upravljaju igrom, a nekoliko loših poteza na početku utakmice uglavnom znači da se iz tog lošeg ritma neće izvući do kraja susreta i da ga je bolje izvaditi iz igre.

No, Stojković ima i veliku vrijednost. Uvijek grize kao da su mu to prve minute u Dinamovom dresu, kreativan je, intuitivno razumije igru u zadnjoj trećini i ima opasan šut i završnicu. Više od svega, njegovo divljaštvo je nešto što Dinamo mora istrpjeti.

Dinamovom valceru treba njegov rock and roll

Igra Marija Kovačevića koja se oslanja na puno igre preko bokova, igre u širinu i vezne linije u kojoj su tri šestice ili "polušestice" često usporava Dinamov posjed i dovodi momčad u stanje letargije iz koje se jako teško izvlači.

Stojkovićeva energija može biti zarazna, a igrači koji su ofenzivne osmice ili desetke u takvoj situaciji od posebne su važnosti. Stojković će često preskakati pasove, gubiti posjede jer previše želi od svakog napada, ali će suparnika držati na zadnjoj nozi i oko njega će se uvijek nešto događati.

Dinamovoj igri, koja često funkcionira na jedan takt, treba doza rock and rolla. Igrači koji su divlji i izlaze iz okvira u kojima funkcionira ostatak momčadi, poput Stojkovića ili Hoxhe, jako su vrijedni.

Nekad netko jednostavno mora ubaciti napad u višu brzinu, pa koliko god to koštalo. Stojković nije savršen igrač, ali je najbolji kojeg Dinamo ima u tom pogledu. Ostanak Divljaka fantastična je vijest za Dinamo, a sve ostalo je na njemu. Mora izaći iz sjene vječitog talenta, preuzeti odgovornost, uozbiljiti se i konačno postati igrač kakvog svi očekujemo. Luka, vrijeme je.