JULIA APOSTOLI, majka 11. tenisača svijeta Stefanosa Tsitsipasa, govorila je o Novaku Đokoviću u intervjuu za ruski YouTube kanal Mr.Tennis | Dičkovski. "Đoković je sve sam napravio, bez PR-a. Došao je u tenis kada su Roger Federer i Rafael Nadal bili na vrhuncu. Đoković nije imao ime, ali je s vremenom pokazao da je sve moguće", rekla je Apostoli, bivša tenisačica Sovjetskog Saveza rođena u Moskvi, kojoj je najbolji plasman bio 194. mjesto u poretku tenisačica.

"Imala sam bogat život. Živjela sam u Beogradu pa govorim srpsko-hrvatski. Iako svi pišu da je Đoković Srbin, zapravo je Bosanac po rođenju. Izabrao je srpsku nacionalnost jer je rođen u Beogradu. Imao je jako teško djetinjstvo. Morao se skrivati u skloništu zbog zračnih napada. Federer je odrastao u sretnoj zemlji - Švicarskoj. O tome treba razmisliti. Federer nije mogao riskirati s jednom stvari da bi ostvario drugu", dodala je Apostoli.

Đoković ima najviše titula na Grand Slamovima

Đokovića, Federera i Nadala smatra se najvećim tenisačima u povijesti. Švicarac i Španjolac su završili karijere s 20 i 22 Grand Slam turnira, dok Đoković s 37 godina još igra, a ima 24 najveće teniske titule. Srpska zvijezda više je puta pričala o djetinjstvu. 

"Nažalost, Jugoslavija se raspala devedesetih, a ja sam rođen 1987., kao i Messi, pa se baš ne sjećam kakva je ta država bila jer sam bio jako mlad. Sjećam se drugog dijela devedesetih, naša je zemlja bila pod sankcijama i embargom, što znači da nismo mogli ništa izvoziti ni uvoziti. Sjećam se kako sam u 5 ujutro stajao u redu s djedom za kruh da prehranimo cijelu obitelj.

Živjeli smo svi zajedno u malenom stanu jer nismo imali drugog izbora, te su situacije postale dio mog karaktera, onoga što sam danas kao osoba. To mi je ojačalo volju za uspjehom i da napravim nešto u životu. Imao sam nevjerojatnu podršku roditelja koji su uložili sve do posljednjeg eura", ispričao je Đoković u listopadu za argentinski La Nacion.

"Ponavljam to jer znam da se to što govorim čuje i u Hrvatskoj, u Bosni, u Makedoniji, u Sloveniji, u Crnoj Gori..."

"Tenis mi je dao priliku za bolji život i da se izvučem iz problema koje smo imali u Srbiji, osobito krajem devedesetih. Spomenuo sam bombardiranja. Jeste li znali da je Beograd europski grad koji je najviše puta srušen i obnavljan?

Ovaj grad ima nevjerojatnu otpornost i duh. Pronalazim taj duh u sebi. Teškoće kroz koje smo prolazili moja obitelj, moj narod i ja… Ponavljam to jer znam da se to što govorim čuje i u Hrvatskoj, u Bosni, u Makedoniji, u Sloveniji, u Crnoj Gori... Uvijek ću to spominjati jer su i oni nastradali u novijoj povijesti i u ratovima, čak i više od Srbije.

Stoga razumijem bol i teškoće. Nažalost, ratne rane su još uvijek otvorene i još uvijek ima napetosti, ali kroz sport i filantropiju otvara se jedna pukotina, prostor da se ljudi zbliže, da imaju više razumijevanja i da oproste.

To je poruka koju uvijek pokušavam prenijeti. Ta iskustva devedesetih su uvijek sa mnom, ne prolaze, ali idem dalje. Ne mrzim nikoga zbog onoga što se dogodilo i nikad neću zaboraviti, ali sam mogao oprostiti i radujem se", dodao je Đoković.