U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Hank Gathers oduševljavao je Ameriku kao najspektakularniji sveučilišni košarkaš, koji se nije bojao ni Shaquillea O'Neala. Trebao je biti NBA zvijezda, ali nije dočekao ni izlazak na draft. Suigrači su u njegovu čast ispisali povijest.

LOPTA je prema njemu poletjela negdje s centra igrališta. Kao i toliko puta ranije, Hank Gathers bez pretjeranog napora visoko se odrazio, uhvatio loptu u letu i snažno zakucao. Potrčao je natrag u obranu i u prolazu pljusnuo po ruci suigrača koji mu je dodao, u znak zahvale. Okrenuo se prema lopti, napravio dva koraka u stranu i srušio se.

Na tribinama je bilo 4000 ljudi, a i oni koji nisu gledali u njegovom smjeru, jasno su čuli kada je dva metra visoko i 100 kila teško tijelo bez otpora udarilo o parket. Sve je stalo, nastao je muk, dotrčali su liječnici i pokušavali ga oživjeti na licu mjesta, na nosilima su ga izveli iz dvorane i prevezli u obližnju bolnicu. Dva sata kasnije objavljeno je da je Hank Gathers preminuo.

Gathers je 1989. postao tek drugi igrač u povijesti američke sveučilišne košarke koji je iste godine bio najbolji strijelac i najbolji skakač NCAA lige. "Nije me previše briga za koševe, oni su često posljedica skokova. Lako je zabijati ako se fokusiraš samo na to, ali skokovi su posebni jer dolaze od srca", rekao je tada.

Srce mu je bilo najveća snaga. Srce ga je na kraju koštalo života

Predviđali su mu da će biti vrlo visoko izabran na draftu 1990. iako se s razlogom postavljalo pitanje kako će se kao krilni centar od 201 cm snaći među divovima koji su tada vladali NBA parketima. "Razmišljam o tome, ali znam da srcem mogu sve nadoknaditi", komentirao je.

Srcu je mogao zahvaliti većinu toga što je postigao u košarci, srce ga je dovelo do toga da ga se prepoznaje kao jednog od najboljih i najatraktivnijih mladih košarkaša Amerike i buduću NBA zvijezdu, ali srce ga je izdalo prije nego što je uspio ostvariti svoj san i prekinulo mu život nedugo nakon 23. rođendana.

Od zakucavanja do kolapsa prošlo je nekih desetak sekundi. Bo Kimble, njegov nekadašnji rival, a zatim suigrač i najbolji prijatelj, pokušavajući pronaći utjehu nakon tragedije, rekao je: "Da je Hank znao da mu je ostalo još deset sekundi života, tako bi ih želio provesti. Na parketu."

Suigrači iz Lionsa, košarkaške momčadi Loyola Marymounta, njemu u čast u nastavku sezone ostvarili su najveći uspjeh u povijesti tog malog sveučilišta iz Los Angelesa, usput rušeći rekorde. Danima nakon tragedije nisu mogli doći sebi, pitajući se kako je moguće da tako mlad i snažan čovjek jednostavno - umre.

No objašnjenje je bilo jednostavno i užas s parketa tog 4. ožujka 1990. mogao se izbjeći, ali ta opcija za Gathersa nije dolazila u obzir. Vjerojatno bi je razmotrio da su ga liječnici upozorili na najgore što mu se može dogoditi, ali on je svakako želio slijediti svoj san i postati NBA zvijezda.

Foto: Wikipedia/PhillyPartTwo

Eric Wilson Gathers Jr., zvani Hank, rođen je 11. veljače 1967. u Philadelphiji i odrastao u sjevernom dijelu grada, u jednoj od najopasnijih četvrti, Raymond Rosen Projects. Kao i mnogi tamošnji klinci, pokušavao je kroz košarku pronaći put iz bijede i okruženja kojim su vladali droga i nasilje. Brzo je postalo jasno da on u tome zaista može uspjeti.

S najboljim prijateljem upoznao se šakama

Srednjoškolsku košarku igrao je u lokalnoj tehničkoj školi Dobbins, gdje je upoznao Boa Kimblea, koji će mu s vremenom postati najbolji prijatelj, ali na početku su imali vrlo zategnute odnose. Štoviše, na prvom zajedničkom treningu su se potukli.

"Nismo se dobro poznavali, morali smo se nekako upoznati, a to je bio najbolji način", šalio se Gathers godinama kasnije, a ozbiljniji i pribraniji Kimble, potpuna suprotnost neumornom zabavljaču, pojasnio je da su obojica bila kompetitivna i borila su se za mjesto u momčadi.

Obojica su upala u momčad i s vremenom stvorila spektakularni napadački tandem u kojem je Kimble mogao pogoditi s bilo kojeg dijela terena, a Gathers je letio zrakom, lovio dodavanja i ofenzivne skokove te uglavnom sve rješavao unutar tri metra od obruča. Na trećoj godini došli su do finala gradske lige, a na četvrtoj je i osvojili.

Na toj četvrtoj godini su se zbližili, posebno kad su ih obojicu počeli regrutirati sa sveučilišta USC. Zajedno su otišli u posjet i, iako su im se tamo ispričavali zbog neugledne okoline kampusa, njima je to sve djelovalo kao lijepo uređeno predgrađe u odnosu na ono u čemu su odrasli.

"Ne možeš dopustiti Indijancima da vode rezervat"

Trener Stan Morrison i njegov pomoćnik David Spencer brzo su uvjerili Gathersa, ali Kimble se još nećkao i prihvatio ponudu tek nakon što je odbio Temple. Pridružila su im se još dva vrhunska srednjoškolca, Tom Lewis i Rich Grande, a svi zajedno trebali su činiti spektakularnu momčad brucoša koja će zajedno odrasti i pokoriti NCAA.

No nakon loše prve sezone i omjera 11-17, Morrison i Spencer su otpušteni. Igrači se s tom odlukom nisu slagali te su željeli i sami otići ne ispune li se neki njihovi uvjeti, poput glasa u izboru novog trenera. Unatoč tome, USC je angažirao kontroverznog Georgea Ravellinga, koji je igračima dao rok da odluče hoće li ostati.

Nakon što je rok prošao, a Gathers, Kimble i Lewis nisu se oglasili, oduzeo im je stipendije i poručio: "Ne možeš dopustiti Indijancima do vode rezervat. Moraš biti jak i ponekad im reći da moraju otići."

I sva trojica su otišla iako je to značilo da, prema pravilima koja vrijede i danas, moraju pauzirati godinu dana prije nego što zaigraju za novo sveučilište. Lewis je prešao na Pepperdine, a Gathers i Kimble nastavili su svoj zajednički put na Loyola Marymount Universityju. Nisu se selili, ostali su u južnoj Kaliforniji, ali ta ih je promjena lansirala u NCAA zvijezde.

Trener Westhead želio je obuzdati Magica, ali naučio je lekciju

Paul Westhead sedamdesete godine prošlog stoljeća proveo je kao trener sveučilišta LaSalle, a 1979. je dobio priliku u LA Lakersima, u sezoni kada su na draftu odabrali Magica Johnsona, koji ih je odmah odveo do naslova prvaka. No Westhead i Magic nisu se slagali i nakon neuspjeha u idućoj sezoni, mladi superstar je orkestrirao trenersku smjenu.

Magic je bio sklon brzoj igri, showtimeu u kojem sva petorica igrača trče u napad, dok je Westhead inzistirao na izolaciji, igri jedan na jedan pri postavljenoj obrani. Nakon slabe sezone na klupi Chicago Bullsa, koji su još bili dvije godine udaljeni od dolaska Michaela Jordana, vratio se sveučilišnoj košarci.

Iako je Magica i Lakerse želio okovati u trenerske šablone, na LMU-u je prigrlio slobodniji pristup i tijekom pet godina stvorio jednu od najatraktivnijih sveučilišnih momčadi u povijesti. U obrani su igrali presing po cijelom terenu, a napad bazirali na kontrama i šutevima unutar deset sekundi. 

Foto: Paul Westhead (Profimedia)

"Nikad nije teško uvjeriti igrače da prihvate koncept brze igre i napadanja iz svih kutova. Ključ je bio u tome da svi budu u izvrsnoj formi i spremni maksimalno se fizički trošiti. Kad sam razgovarao s Boom i Hankom, rekao sam im: 'Hej, dođite k nama i moći ćete igrati potpuno slobodno i otvoreno.'

To je bila glazba za njihove uši. I kada smo se zahuktali, svi su se toliko zabavljali da je krenula lavina", prisjetio se Westhead, koji je inzistirao na presingu po cijelom terenu, brzim kontrama i šutevima unutar deset sekundi napada.

"Uz njih je košarka izgledala kao atletika. Sjećam se da nam je filozofija bila da dvojica idu na napadački skok, a trojica sprintaju u obranu, a protiv njih se činilo da ni to nije bilo dovoljno", prisjetio se Erik Spoelstra, današnji trener Miami Heata, koji je igrao za sveučilište Portland protiv Loyola Marymounta one kobne večeri 4. ožujka. 

"Imali su zeleno svjetlo u napadu, pa je obrana obruča gubila na važnosti. Najavili su stil košarke kakav gledamo danas, kad momčadi na parketu imaju po četiri ili pet igrača koji su u stanju pogađati iz daljine."

U sezoni 1988./1989., svojoj drugoj na LMU-u, Gathers je briljirao te završio kao najbolji strijelac (32.7 koševa) i skakač (13.7) NCAA-a i postao tek drugi igrač u povijesti koji je to uspio. Proglašen je najboljim igračem konferencije, uz brojna druga priznanja. Mogao je odmah u NBA, što mu je i bio san, da novcem od profesionalne košarke uzdržava obitelj, ali odlučio je ostati na koledžu.

Želio je zaslužiti diplomu, a nakon igračke karijere želio je postati sportski reporter. Iduće sezone prosjek mu je pao na 29.0 koševa i 10.7 skokova, ali Kimble je s 35.3 poena po susretu preuzeo ulogu najboljeg strijelca lige.

Prvi put je kolabirao u prosincu. Lijekovi su ga sputavali

Idilu je prekinuo incident u prosincu koji je nagovijestio ono što će se dogoditi tri mjeseca kasnije. Na utakmici protiv UC Santa Barbare Gathers je kolabirao, ali brzo je došao k sebi. Na pregledima su mu otkrili srčanu aritmiju i dali mu lijekove uz koje je mogao nastaviti karijeru.

U tjednu nakon Gathersove smrti u javnost je procurilo izvješće anonimnog kardiologa u kojem je pisalo: "Rekli smo Hanku da bi trebao prestati vježbati ako želi živjeti na najbolji mogući način, ali on je namjeravao igrati košarku bez obzira na to što mu bilo koji doktor kaže." No na sveučilištu su imali spremno pismo internista iz Los Angelesa datirano 21. prosinca 1989. u kojem se tvrdi da Gathers može nastaviti s normalnim treninzima za sedam do deset dana.

Tako je i bilo, Gathers se vratio nakon samo dvije propuštene utakmice, ali nije bio ni približno na staroj razini. Za to je okrivio lijekove te je postupno počeo smanjivati dozu s 240 na samo 40 miligrama dnevno. I zaista, u formu se vratio u idealnom trenutku, na utakmici u nacionalnom prijenosu protiv Louisiana Statea predvođenog strašnim Shaquilleom O'Nealom.

Shaq mu je blokirao prvih pet pokušaja. Gathers je završio s 48 poena

Utakmica je na početku za Gathersa bila poput noćne more jer je Shaq blokirao njegovih prvih pet pokušaja. Netko drugi bi pokunjeno odustao, ali Gathers je bio sve agresivniji i konačno proigrao, završivši susret s čak 48 koševa u tijesnom porazu 148:141 nakon produžetka.

Na krilima takve izvedbe protiv moćnog suparnika, Lionsi su dobili sedam od sljedećih osam utakmica i izborili završni turnir konferencije, kojem su bili i domaćini. Uoči turnira liječnici su pristali smanjiti Gathersovu dozu na 40 mg dnevno, uz uvjet da za nekoliko dana dođe na nova testiranja, ali nije se pojavio ni javljao na telefon.

Liječnik ga je 2. ožujka uvjerio da dođe na testiranje nakon što turnir završi. No Gathers to nije dočekao. Nakon što je dan poslije zabio 28 koševa uz 11 skokova u visokoj pobjedi 121:84 protiv Gonzage, slijedilo je polufinale protiv Portlanda. Gathers je bio posebno uzbuđen jer ga je na turnir iz Philadelphije na drugu stranu zemlje došla gledati majka Lucille.

"Ja sam valjda najtestiraniji čovjek na planetu. Osjećam se sjajno, u najboljoj sam formi života", govorio je Gathers prije turnira. "Mama mi je došla pa se baš veselim domaćoj kuhinji." Naposljetku, mama je mogla samo u očaju s tribina gledati kako se gasi život njena sina.

Kada se srušio, Gathers nije odmah izgubio svijest, nego je pokušao ustati, ali nije mogao. Kimble i drugi igrači obiju momčadi pohitali su mu u pomoć, a tada su već stigli i liječnici, koji su ga uvjerili da ostane na podu. Poslušao ih je, legao na leđa i zatvorio oči.

Majka Lucille također je dotrčala s tribine. Gluhu tišinu u dvorani parali su samo njeni jauci dok su joj sina stavljali na nosila i iznosili iz dvorane. Igrači su se povukli u svlačionicu na 10 minuta, no 10 je postalo 30, a onda je stigla objava da se utakmica prekida, a drugo polufinale, koje je trebalo uslijediti, otkazuje.

Sat i pol nakon što se srušio, u bolnici Daniel Freeman objavljeno je da je Hank Gathers preminuo.

Vijest se brzo proširila po Americi, diljem koje su se igrali slični turniri. Njegovi srednjoškolski suigrači za tragediju su saznali tijekom svojih utakmica. Doug Overton u jednom je trenutku provocirao publiku, a u sljedećem jecajući trčao u svlačionicu. Lionel Simmons bacio se majci u naručje i nezaustavljivo plakao...

Nastavili igrati u Hankovu čast i ispisali povijest

Turnir u Los Angelesu je otkazan, a LMU je kao najbolja momčad regularnog dijela sezone dobio pozivnicu na završnicu, turnir najbolje 64 momčadi, popularni March Madness. Ipak, igrači su dobili na izbor žele li uopće nastaviti sezonu. Odlučili su da hoće "jer bi Hank to želio".

Momčad je bila na zajedničkom putu u Philadelphiju na Gathersov sprovod kad je stigla obavijest da su postavljeni tek kao 11. i da će im prvi protivnik biti New Mexico. Kimble se zakleo da će, u čast prijatelju, ubuduće svako prvo slobodno bacanje izvoditi lijevom rukom. Gathers je bio dešnjak, ali je zbog slabog učinka s linije promijenio šutersku ruku.

Iako je Loyola Marymount brzo stvorila dvoznamenkastu prednost, pet minuta prije kraja upala je u probleme jer je prenabrijani Kimble zaradio četvrti prekršaj. Iako bi mu peti bio isključujući, Westhead ga nije vadio iz igre uz objašnjenje: "Što ti vrijedi najbolji igrač ako nije na parketu?"

Kimble zaista do kraja nije napravio prekršaj, a kad ga je prvi put iznudio, stao je na liniju, šutnuo lijevom rukom i pogodio, a dvorana je eksplodirala. Nije bilo šanse da Lionsi izgube, a Kimble je zabio 45 koševa u pobjedi 111:92.

Idući protivnik im je bio branitelj naslova Michigan State, kojem je Glen Rice otišao u NBA, ali ostala su četiri startera iz šampionske momčadi. Loyola Marymount, koja je cijelu sezonu igrala fantastičnu napadačku košarku i postizala rekordna 122 koša po utakmici, prvacima je zabila čak 149, u odnosu na njihovih 115. Lionsi su srušili stari rekord NCAA turnira za čak 22 poena. Jeff Fryer zabio je 11 trica i ukupno 41 poen, a cijela momčad pogodila je čak 21 šut za tri poena.

Iduća utakmica bila je potpuna suprotnost jer protiv Alabame Lionsi nisu mogli ništa zabiti, ali su agresivnom obranom i napadačkim skokom iščupali tešku pobjedu 62:60 i prvi put u povijesti sveučilišta izborili plasman u Elite Eight, među osam najboljih sveučilišnih momčadi SAD-a, na korak od Final Foura.

Ipak, tu je bio kraj njihova povijesnog pohoda. UNLV je bio prejak i kada bi uspio izbjeći LMU-ov presing, redovito je zabijao i došao je do pobjede 131:101, prije nego što će na Final Fouru otići do kraja i osvojiti naslov prvaka.

Unatoč uvjerljivom porazu, bio je to pohod iznad svih očekivanja jer malo je tko Lionsima davao izglede da na March Madnessu dođu i do jedne pobjede, a oni su ih nanizali tri, više nego bilo koja generacija prije i poslije njih. 

Westhead je postao WNBA prvak, Kimblea je NBA doveo na rub samoubojstva

"Te su tri pobjede dokaz neobjašnjivog, primjer kako ljudski duh može nadići prepreke. Ali mi nismo anđeli i ne možemo se uzdići svaki put", rekao je trener Westhead, koji se nakon sezone vratio u NBA i dvije godine vodio Denver Nuggetse, a 2007. je osvojio WNBA naslov kao trener košarkašica Phoenix Mercuryja.

Kimblea su na draftu kao osmog izabrali LA Clippersi, koji su domaće utakmice igrali u istoj dvorani kao USC kada je tamo bio s Gathersom. No u momčadi, koja se prvi put pokušavala plasirati u doigravanje, nije dobivao puno prilika, što ga je u kombinaciji s ozljedama nekoliko puta dovelo na rub samoubojstva. Nakon dvije sezone trejdan je u New York Knickse, za koje je nastupio samo devet puta. Na kraju sezone su ga otpustili i Kimble je do kraja karijere igrao po nižim američkim ligama.

Njegova je ostavština košarci era na Loyola Marymountu i pobjednički niz koji ju je odveo do najvećeg uspjeha u povijesti. Njegov dres, zajedno s Gathersovim, visi pod krovom dvorane. Gathersu je povodom 30. obljetnice smrti pred dvoranom podignut i spomenik, kao vječni podsjetnik na karijeru koja se nikad nije ostvarila i na život koji je izgorio u želji da bude što je moguće bolji.