"SPAVAŠ li s loptom ili sa suprugom?" često je bivši trener lisabonskog Sportinga Jose Peseiro znao pitati Bruna Fernandesa. Prikladno je to pitanje za čovjeka koji je život posvetio nogometu i obitelji. S obzirom na izvanredan dojam koji je 26-godišnjak ostavio nakon što se u siječnju 2020. priključio Manchester Unitedu, neobično je što ga je kao 18-godišnjaka portugalski trećeligaš Boavista prodao talijanskom drugoligašu Novari i prije nego što je odigrao prvu seniorsku utakmicu, piše BBC Sport.

Bio je to nimalo impresivan početak za nogometaša koji je po dolasku na Old Trafford postigao više premierligaških golova nego bilo tko drugi i koji je u tom razdoblju bio uključen u 11 akcija za golove (54) više nego njegov najbliži konkurent Harry Kane. Dok se Fernandes spremao na put prema Novari na sjeverozapadu Italije, majka mu je u prtljagu ugurala 50 eura, da mu se nađe. To je odražavalo činjenicu da će u novom klubu zarađivati minimalnu plaću. Ali, čak i tada, oni koji su poznavali Fernandesa nisu sumnjali u to da će doći veće i bolje stvari.

Bio je jednako dobar na svim pozicijama, vidjelo se da će biti poseban

Fernandesovo je rodno mjesto Maia na periferiji Porta, a Boavista ga je primijetila još kao 10-godišnjaka. Jedan od njegovih ranih suparnika bio je Goncalo Paciencia, danas napadač, s kojim je igrao na zemljanim terenima u Portu.

"Bruno nije bio ovaj današnji Bruno, ali uvijek je bio poseban. Igrao je u sredini obrane, kao krilo, kao veznjak, i na svakoj poziciji je bio toliko dobar da se moglo naslutiti kako će biti poseban. Svi smo očekivali da će Bruno dosegnuti ovu razinu jer kao njegov prijatelj znam njegov mentalitet. Bruno je uvijek mislio da je najbolji i da će uspjeti. Razlika između njega i ostalih igrača je njegov način razmišljanja", rekao je Schalkeov napadač Paciencia za BBC Sport.

Njegov juniorski trener u Boavisti, bivši klupski kapetan Martelinho, prisjeća se tinejdžera koji je bio spreman učiti, ali je već pokazivao liderske sposobnosti koje ga krase danas na Old Traffordu.

U Boavisti nije bilo ni novca ni vizije. Donio je smjelu odluku

"Kad sam mu davao savjete na treninzima i utakmicama, uvijek je s poštovanjem iznosio vlastito mišljenje. U to vrijeme već je bio vođa. Bio je vrlo zahtjevan prema sebi i svojim suigračima. Bio je skromno dijete, uživao je slušati starije i živio je za obitelj", kaže Martelinho koji se rado prisjeća slobodnog udarca iz daljine u 90. minuti iz kojeg je Fernandes postigao gol protiv Feirensea, što je bila nagrada za dodatne sate vježbanja svakog dana nakon treninga.

Budući da je Boavisti manjkalo novca i vizije, Fernandes je donio smjelu odluku i prešao u Novaru. To je značilo propuštanje poziva u juniorsku reprezentaciju, ali nakon prilagodbe na novi klub i novu zemlju ubrzo je pokazao što može i dobio je priliku u prvoj momčadi. Godinu dana kasnije preselio se u Udinese u Serie A. Kad se vratio u Portugal kako bi zaigrao za reprezentaciju, promjena je bila očita. Fernandes je od dječaka izrastao u muškarca.

"Bruna sam poznavao otprije i znao sam da će se razviti u boljeg nogometaša, ali kad se vratio, pomislio sam: O Bože, ovaj je čovjek nevjerojatan. Vratio se jači, nešto se promijenilo kad je imao 18 ili 19 godina. Tada smo osjetili da je Bruno drugačiji", rekao je Paciencia.

Kombinacija sve tri vrste lidera

Fernandes će na Europskom prvenstvu 2017. postati kapetan portugalske U-21 reprezentacije, u kojoj su bili Joao Cancelo i Ruben Neves.

"Postoji više vrsta lidera, neki koji govore, neki koji daju primjer i neki koji ohrabruju. Bruno je bio kombinacija sve tri vrste. Prirodni je vođa zbog svoje kvalitete i može povući momčad naprijed. Obično veznjak, osmica ili desetka, ne čini ono što Fernandes čini. On nije lider poput Johna Terryja ili Paola Maldinija. Bruno je zabavan momak, netko tko se uvijek šali sa svima. Kapetan je zbog svoje kvalitete. Ljudi ga vide na treninzima i na terenu, uvijek razgovara i ima tu kvalitetu. Mislim da je ovo jedna od tajni prošle godine", objašnjava Paciencia za BBC.

Unatoč razvoju, Fernandes je bio daleko od zvijezde. Napustio je Udinese i pošao na posudbu u Sampdoriju, a pet godina nakon odlaska u Italiju vratio se u domovinu. Napokon je 2017. godine prvi put nastupio kao profesionalac u Portugalu, i to u dresu Sportinga.

"U Portugalu Bruno nikad nije imao toliko pažnje ili medijskog prostora dok je bio u Sampdoriji ili Udineseu, ali potom je prešao u Sporting. Sjećam se da su se svi pitali tko je ovaj tip kad je prvi put zaigrao za Sporting protiv Vitorije Guimaraes", prisjeća se Pacienca.

Međutim, 2018. godine su Fernandes i njegovi brojni suigrači raskinuli ugovore s klubom nakon što su ih navijači napali jer nisu izborili plasman u Ligu prvaka. Bivši pomoćni trener Real Madrida Peseiro doveden je kako bi pokrpao slomljenu momčad, a Fernandes je pokazao karakter vrativši se u klub i prihvativši istu plaću kao prije, dok su ostali tražili povišice.

Nakon ručka bi otišao gledati mlade igrače. Nikad mu nije dosta nogometa

"Obično bismo nakon treninga imali zajednički ručak u klubu, a potom bi Bruno pošao gledati utakmice U-19 ili U-23 ekipa. Volio je gledati utakmice više od svega. Želio je vidjeti nove, mlade igrače i razgovarati s njima kako bi spoznao tko su i što rade na terenu. Jako voli gledati nogomet. Živi za nogomet", rekao je Peseiro.

Unatoč tome što je već bio reprezentativac i privlačio pažnju klubova širom Europe, Fernandesova radna etika nikad se nije promijenila. U Sportingu je kao veznjak postigao 39 pogodaka u 83 ligaške utakmice, ali je na treningu provodio više vremena nego bilo koji drugi igrač.

"Previše trenira, želi trenirati više nego što je moguće. Treneri mu moraju govoriti da prestane jer želi trenirati cijele dane. Na kraju treninga želi ostati i pucati na gol. Čim vidi loptu, želi nešto učiniti, bilo prije treninga, tijekom treninga ili nakon treninga. Uživa u tome", objasnio je Peseiro za BBC Sport.

Nakon što je Fernandes prije nešto više od 13 mjeseci za početnu odštetu od 47 milijuna funti prešao u Manchester United, malo je tko mogao predvidjeti što će postići. U prvih 40 nastupa u Premier ligi postigao je 23 gola i imao 17 asistencija, više nego bilo koji drugi nogometaš Manchester Uniteda u povijesti Premier lige u istom vremenskom roku. Njegova 23 pogotka donijela su Unitedu 15 bodova, a više od toga ostvario je samo Mohamed Salah (18).

Samo je pet nogometaša u tom razdoblju postiglo više golova za svoju momčad od Fernandesa (34) u jednom od pet vodećih europskih ligaških natjecanja: Robert Lewandowski (57), Cristiano Ronaldo (43), Romelu Lukaku (40), Erling Haland (38) i Lionel Messi (36). Nije loše za igrača koji nije napadač.

Kad se pogleda učinak, uopće nije skup

"Mislim da je Manchester United napravio sjajan posao. On nije skup igrač. Jeftin je ako novac koji je United platio za njega usporedite s njegovim nastupima, golovima i asistencijama", rekao je Peseiro.

"Čak ni Ronaldo nije bio takav, kad je stigao u United trebalo mu je više vremena. Mislim da svi trebaju biti ponosni i to ne govorim kao njegov prijatelj, nego kao Portugalac i ljubitelj nogometa. Nevjerojatno je doći iz Sportinga, s obzirom na razliku između Portugala i Premier lige, i postići ono što je on postigao. To je ludo", govori Paciencia.

Međutim, ništa od toga nije Fernandesu udarilo u glavu.

"Obiteljski je čovjek. Voli otići na dobru večeru. Ne voli biti zvijezda, odlaziti na modne revije i slično. Sviđaju mu se jednostavne stvari i to ga čini posebnim, uvijek je isti", dodaje Paciencia.

Bez obzira na uspjeh, Paciencia zna da se njegov stari prijatelj nikada neće promijeniti: "I dalje je ista osoba ... Samo s više novca!"