PROŠLA su tri mjeseca otkad je Dinamo dao otkaz Igoru Jovićeviću, treneru koji je dobio nezahvalan zadatak da zamijeni Nenadu Bjelicu.

Danas trener Osijeka, Bjelica je tijekom dvije sezone postao idol navijača, razbio je prokletstvo Dinamovog proljeća u Europi i bio je izvor kohezije između tribina i momčadi zbog koje je Dinamo nakon više od deset godina djelovao, barem izvana i barem nakratko, kao normalan klub.

Momčad je nakon Jovićevića preuzeo sportski direktor, bivši trener i kapetan Zoran Mamić, koji je s bratom i gazdom Dinama nepravomoćno osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog teške pljačke tog kluba. Nakon tri mjeseca njegovog vođenja ekipe Dinamu nije ostalo skoro ništa. Nema ni igru ni ekipu ni odnos s navijačima koji je imao nedavno u Europi.

Zoran Mamić je, dakle, uspio. Dinamom ponovno upravljaju trgovački interesi. Izbili su iz kluba optimizam i vratili se na tvorničke postavke iz Međugorja. 

Plaću Bjelice su javno plasirali, a crne račune krili

Prvi korak prema starom Dinamu, onom koji pripada isključivo braći Mamić, bilo je uklanjanje Nenada Bjelice. On je tijekom cijelog mandata uporno ponavljao kako većina zasluga za Dinamove uspjehe mora ići Zdravku Mamiću, ali je u jednom trenutku postao prebitna figura.

Dinamo još od Vahida Halilhodžića nije imao trenera koji je rezultatom i pojavom mogao donijeti sinergiju između navijača i igrača, a to je u suradnji s Mamićima jako prevrtljiva karakteristika. U Maksimiru je kult ličnosti već 15 godina rezerviran za samo jednog čovjeka.

Dinamo je smanjivanje Bjeličinog ugovora pravdao rezanjem troškova usred koronakrize. U kampanjama preko prijateljski nastrojenih medija i medijskih partnera klub je plasirao plaće svojih zaposlenika ne bi li iskoristio ranjivu financijsku situaciju, izazvao emociju kod navijača i prikazao Bjelicu i njegov stožer pohlepnima jer se nisu spremni odreći se dijela svojih primanja u vremenima teške krize. Igrači su bili nezadovoljni jer im je klub prijetio kaznama ako izađu u medije bez autorizacije. Kasnije je kapetan Arijan Ademi kazao kako igračima nitko iz kluba nije pristupio kako bi našli zajedničko rješenje povodom rezanja troškova, već ih se dovelo pred gotov čin. Takav pristup je doveo do dramatične situacije i zategnutih odnosa između svlačionice i uprave.

Istovremeno su čelnici Dinama, kako se moglo čuti u sudnici na suđenju za aferu SMS, neke druge troškove moguće krili. U aferi SMS  spominje se da je Dinamo preko službene kartice kupovao laptop, jacuzzi i mobitele Franji Vargi, a prvi operativac kluba Krešimir Antolić je iz nerazjašnjenih razloga uplaćivao novac na Dinamov račun, iako je takve tvrdnje pobio u gostovanju na N1 emisiji nekoliko mjeseci ranije.

Sažvakali su Jovićevića, a onda je Mamić još jednom izigrao navijače

Dinamo je sažvakao Bjelicu i na poziciju glavnog trenera instalirao Igora Jovićevića, mladog i nedokazanog trenera koji je dobio momčad u najgorem mogućem trenutku. Ekipa je morala nastaviti najčudniju sezonu ikad, a u svlačionici je i dalje bio vidljiv revolt prema gorkom epilogu s Bjelicom. Mnogi igrači u svlačionici bili su njegovi.

Jovićevićev Dinamo bio je slab, neuvjerljiv i loš na terenu i braća Mamić su prepoznala da postoji realna opasnost da propuste Ligu prvaka iduće godine. Jovićević je brzo maknut s pozicije, a momčad je preuzeo Zoran Mamić.

Takav potez uprave generirao je val prosvjeda i nezadovoljstva među navijačima koji su još jednom osjetili kako im klub klizi iz ruku. Iako je Mamić dao obećanje kako će biti tu samo do kraja prošle sezone i pronalaska stalnog rješenja, pokazalo se da je još jednom izigrao navijače.

Potpisao je ugovor s Dinamom na tri godine i nastavio ga voditi i u novoj sezoni. Odjednom se prestalo pričati o mogućim rješenjima za trenera. 

Nastavak misije 

Mamić u tri mjeseca na Dinamovoj klupi nije podigao momčad koja i dalje igra loše i muči se, a većinu svojih pobjeda ostvaruje na veliku razliku u individualnoj klasi u odnosu na suparnika.

U prvoj utakmici na Dinamovoj klupi upisao je poraz kod kuće od Hajduka, a u idućem kolu je odigrao nulu u Puli. Već tada su se pokazivale naznake da Mamić neće biti bolje rješenje u odnosu na Jovićevića, a to se vrlo brzo pokazalo u Europi.

Prošao je Cluj na penale, a onda je u trećem pretkolu postao prvi trener u Dinamovoj povijesti koji je ispao od mađarskog kluba. U želji da preuzme klub od Jovićevića kako ne bi doživio europsko razočaranje, Mamić je bio taj koji je sjedio na klupi kad je Dinamo izgubio najbitniju utakmicu sezone.

U kakvom je stanju momčad vidjelo se i protiv Flore. Momčad koja je godinu dana prije toga razbila Atalantu s 4:0 drhtala je u drugom dijelu protiv anonimnih Estonaca i dovela u pitanje plasman u grupnu fazu Europa lige.

Momčad na terenu često preslikava stanje svijesti i atmosferu u ostalim klupskim sferama. A Dinamova igra u posljednjih šest mjeseci savršeno utjelovljuje očaj i frustraciju koji vladaju u klubu i oko njega.

Bilo koji drugi trener odavno bi dobio otkaz s ovakvim igrama i rezultatima. Za tog trenera ne bi bilo razumijevanja kako je vođenje i izgradnja momčadi proces koji ne dolazi preko noći i ne bi bilo moguće opravdanje kako se na jednu utakmicu može ispasti od bilo koga.

Mandat za rasprodaju 

Mamić je umjesto otkaza dobio mandat da rasproda pola momčadi, posebno one koji su bili Bjeličini miljenici. Izuzmemo li transfer Joška Gvardiola koji je prodan za 16 milijuna eura, Amer Gojak, Nikola Moro, Damian Kadzior i Emir Dilaver prodani su ispod realne cijene i ispred sportskih interesa kluba.

Rezultat u Europa ligi ionako nije bitan, jer rezultat pripada navijačima. Puno bitniji je novac od transfera, jer on pripada samo Mamićima.

Maksimir se vratio osam godina unazad, u vrijeme kad je izgledao kao radni logor

U vrijeme kada većina svjetskih klubova traži način da u uvjetima koronakrize omogući svojim navijačima da dođu na utakmice i povežu se s klubom čak i kada ne mogu na tribine, na Maksimiru čine sve suprotno od toga.

Nakon guranja Zorana Mamića na poziciju trenera dio navijača se stoti put u svojem životu zakleo da se ne vraća na Maksimir dok god je "ovako". Drugi su iz prve ruke mogli vidjeti kakva je atmosfera na Maksimiru. Najglasniju oporbu, onu koja nikad ne odustaje, još jednom se pokušava fizički maknuti s tribina.

Bad Blue Boysi nisu bili prisutni na prvoj ovosezonskoj domaćoj utakmici na kojoj su bile otvorene tribine, onoj protiv Slaven Belupa. Uzrok je bila strahovita policijska represija. Navijači pred sjevernom tribinom su skidani do gaća, a policija ih je nasumično postrojavala, snimala i maltretirala.

Sve je to bio logični nastavak priče o suludom Zakonu za navijače o kojem je Index već pisao. Represija na Maksimiru podsjetila je na 2012. godinu kada su ljudi završavali u pritvorima za božićne blagdane jer su sjedili na krivom mjestu, a na ulazu u stadion su imali šator u kojem ih se skidalo i pregledavalo kao pripadnike Al-Qaede, a ne navijačke skupine. Bad Blue Boyse se s tribine želi maknuti na isti način na koji službena Dinamova stranica briše nepoćudne komentare na društvenim mrežama. Navijači su na Maksimiru ionako višak i teret dok god ne kliču prezime najpoznatijeg bjegunca od hrvatskog zakona.

U tih osam godina otkad smo zadnji put svjedočili tako mučnim scenama braća Mamić su jako napredovala. Prije im je bilo potrebno nekoliko godina da unište klub i rastjeraju navijače. Ovog puta im je bilo dovoljno samo nekoliko mjeseci.