DIEGO MARADONA nije želio sjediti pored njega na konferenciji za medije, Danijel Pranjić je rekao da će se ostaviti nogometa ako on postane igrač, a Joachim Löw ga je prekrižio u najboljim igračkim godinama. Svi su pogriješili.

Thomas Müller je svoju veličinu pokazao puno puta, a posljednji primjer njegovih izvrsnih kvaliteta vidjeli smo na najvećoj sceni, protiv jednog od najtežih mogućih protivnika. U 2. kolu skupine F Europskog prvenstva, u kojem je Njemačka uz eventualni poraz mogla biti na rubu ispadanja, 31-godišnji ofenzivac Bayerna odigrao je vrhunsku utakmicu i pomogao svojoj reprezentaciji da pobijedi aktualnog prvaka Europe Portugal 4:2 i znatno se približi plasmanu u osminu finala.

Müller za Njemačku nije igrao od studenog 2018. godine jer je izbornik Löw od sljedećeg okupljanja odlučio podmladiti momčad. Tada je poručio da više neće pozivati ni Jeromea Boatenga ni Matsa Hummelsa. Ipak, nakon što je u studenom prošle godine izgubio od Španjolske 6:0 u Ligi nacija pa onda prije tri mjeseca od Makedonije kod kuće 2:1 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, Löw je shvatio da Njemačkoj nedostaju kvaliteta i iskustvo igrača koje je prekrižio. Znajući da će nakon Eura napustiti izborničku klupu, želio je povećati svoje šanse da ode sa što boljim rezultatom. Zato je vratio Hummelsa i Müllera.

Protiv Portugala dobio je potvrdu da je učinio pravi potez, a posebno se to odnosi na povratak Bayernove zvijezde.

Dojam vara, u to se uvjerio i Maradona

Dok su Ilkay Gündogan i Toni Kroos podsjećali na svoje maestralne pasove, Serge Gnabry na izrazitu eksplozivnost, Kai Havertz na kreativnost, a Robin Gosens na neumorna pluća i pravovremena utrčavanja, Müller je ponovno radio ono po čemu ga svi znaju - tumačio je prostor. Otuda i dolazi njegov nadimak Raumdeuter, Tumač Prostora.

Ni ovaj put nije očarao izuzetnom tehnikom, magičnim driblinzima ili brzinom. Ponovno su neki njegovi potezi djelovali nezgrapno, svojim govorom tijela pri vođenju lopte ostavljao je dojam da je samo pitanje trenutka kada će ju izgubiti, ali sve to nas obično i vara kad je u pitanju Müller. 

Zato je valjda njegovu veličinu uvijek lakše shvatiti tek kad akcija završi nego dok ona traje.

Dojam koji ostavlja Müller prevario je i legendarnog Maradonu koji je kao izbornik Argentine odbio sjediti pored njega na presici nakon pobjede njegove zemlje nad Njemačkom u prijateljskoj utakmici 2010. godine. Maradona je ustao sa stolice i napustio salu, a vratio se tek nakon što su ga uvjerili da je Müller reprezentativac Njemačke koji je protiv njegove Argentine na terenu proveo čak 67 minuta. No, pokojni Armando ga nije prepoznao.

Tri mjeseca kasnije Njemačka je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva pregazila Argentinu 4:0, a Müller je zabio prvi gol.

"Nakon tri mjeseca sam ga podsjetio tko sam", kazao je Müller godinama kasnije.

Sličan gaf dogodio se i bivšem hrvatskom reprezentativcu Danijelu Pranjiću kad ga je prvi put vidio u svlačionici.

"Čovjek ne izgleda kao nogometaš. Kad je ušao u svlačionicu, rekao sam Oliću: 'Ako ovaj bude nogometaš, ja ostavljam kopačke'", prepričavao je Pranjić prilikom gostovanja u Podcast Inkubatoru.

Mülleru podcjenjivanja nikada nisu stvarala problem. Uvijek je vjerovao u sebe, a protiv Portugala je još jednom potvrdio da je fenomenalan igrač.

On je svojim kretnjama narušavao sklad portugalske obrane koja je u svojoj povijesti na velikim natjecanjima tek drugi put primila četiri gola. Prvi put to joj se desilo 2014. godine u skupini na Svjetskom prvenstvu. Opet protiv Njemačke. Opet protiv Müllera, koji je tad postigao i hat-trick.

Podsjetio je zašto ga zovu Raumdeuter

Ovaj put utakmicu je završio bez gola i asistencije, ali skoro nijedna njemačka šansa i zgoditak nisu mogli proći bez njegovog potpisa. Čak i onda kada nije direktno sudjelovao u akcijama, on je svojim gestikulacijama usmjeravao suigrače gdje da odigraju pas ili gdje da se pomaknu. U nekim bi situacijama oni to učinili i bez njegovih usmjeravanja, ali Müller im je ukazivao i na opcije koje zasigurno sami ne bi vidjeli. Vjerojatno ne postoji nogometaš koji u tolikoj mjeri koristi ruke u sportu u kojem njima ne smije dotaknuti loptu. Poput dirigenta, koji palicom određuje kad na scenu stupa violončelo, a kad trombon, pokazivao je suigračima kad i gdje da se pomaknu kako bi njemačka simfonija dobila savršeni zvuk. Njegove radnje nije lako uočiti obazirući se na širu sliku tijekom utakmice. Za to je potrebno pratiti samo njega.

Portugalci su ovaj put pronašli način da ga zaustave u završnici, ali ponovno nisu imali lijek za rupe koje je otvarao svojom kretnjom.

Njemačka je u petoj minuti zabila gol koji je opravdano poništen zbog zaleđa, a već tada se moglo naslutiti kakve će probleme raditi Müller. To je možda jedna od onih akcija u kojima je najlakše opisati njegovu igru.

Desetak sekundi prije poništenog gola, u perfektnom trenutku se spustio niže u prazan prostor, uzeo loptu i odmah je proslijedio Ginteru, koji je centaršutom pronašao Gosensa na drugoj stativi, a ovaj zabio gol. 

Kod ove Müllerove radnje ključne su bile tri stvari. Prva je fantastičan tajming jer je točno na vrijeme pobjegao zadnjoj liniji i ponudio se na suradnju veznim igračima. Druga je loš prvi dodir nakon kojeg je morao ući u duel s Guerreirom koji ga je napucao u ruku, ali budući da je Müller bio u padu, sudac opravdano nije svirao igranje rukom, već je pustio da se akcija nastavi. Treća stvar je pravovremeno odigravanje lopte na bok, odakle je stigao centaršut za gol.

Zašto ova akcija toliko opisuje Müllera? Zbog osjećaja za prostor, ali i tehnike kojom neće nikog oduševiti. 

On je svojim spuštanjem u vezni red, a onda i odigravanjem lopte na stranu, natjerao zadnju liniju Portugala da ostane na 20 metara od gola, što je bio ključni razlog zbog kojeg je Ginterova lopta uspjela proći dužinom kaznenog prostora između portugalskih braniča i golmana pa sve do Gosensa na drugoj stativi.

Istovremeno je lošim prijemom lopte podsjetio da nije nogometni velemajstor. Takva greška može se dogoditi svakom, ali za Müllera nije neobična. No, poanta je u tome da on slične kretnje radi u skoro svakom napadu, a tehnički je dovoljno dobar da u većini slučajeva loptu zadrži i preda na pravi način. Nekada ga posluži i sreća, kao ovaj put u petoj minuti, ali on tu sreću neprestano izaziva.

Prije njemačkoga gola za 1:1 spustio se točno na centar terena, ali na desnoj strani jer je primijetio da će desni bek Kimmich svojim izlaskom u napad odvući suparničkog beka Guerreira. 

Kod svakog njemačkog gola ostavio je dubok trag, a najviše je pomagao Havertzu

Müller je dobio loptu od stopera Hummelsa i povukao ju dobrih 20 metara. Tada je do izražaja došla njegova osobina da i drugima pokaže gdje trebaju stajati - vodeći loptu mahao je rukom Havertzu da mu ne prilazi na razigravanje, nego da uđe u srce kaznenog prostora. Potom je dodao loptu Kimmichu koji je centaršutom pronašao Gosensa na drugoj stativi, a ovaj je, tražeći Havertza, natjerao Diasa da zabije autogol.

Nije teško pogoditi da su Havertz i Dias stajali na pet metara od gola, točno tamo gdje je Müller pri izgradnji akcije pokazivao rukom. Uostalom, to je Bayernov ofenzivac čak i prilikom proslave gola ponovno gestikulacijama napominjao mladom igraču Chelseaja.

Prije drugoga gola Njemačke Rudiger je dobio loptu na centru terena, a Müller je mahnuo rukom da krene naprijed. Iako bi stoper Chelseaja skoro sigurno i sam to učinio, zanimljiva je ta Müllerova liderska crta da usmjerava suigrače. 

Dok je pokazivao braniču Njemačke da krene prema naprijed, Müller je stajao između portugalskog desnog beka Semeda i desnog stopera Pepea. Tako je vezao Semeda uz sebe i usput otvarao prostor Gosensu. 

Rudiger je to primijetio i proigrao je Gosensa, čije je utrčavanje natjeralo portugalsku obranu na povlačenje prema svom golu. Tada se Müller ponovno u savršenom trenutku zaustavio na rubu kaznenog prostora kako bi se odvojio od protivnika i usamljen dobio loptu od Gosensa. Čim je uzeo loptu, poslao je pas za Havertza koji nije uspio uputiti udarac, ali je, na njegovu sreću, Kimmich stigao do lopte i, tražeći Gnabryja, natjerao Guerreira da postigne autogol.

Müllerov utjecaj vidio se i kod trećeg gola, kada je pokazao Gündoganu da loptu doda Havertzu. Potom je Havertz loptu proslijedio Mülleru koji je odmah krenuo unutra i odigrao dupli pas s Kimmichom pa proigrao Gosensa na drugoj strani. Ovaj je ubacio loptu, a Havertz je pogodio praznu mrežu.

Prije četvrtog gola Müller je pozvao Havertza da mu se približi kako bi mu mogao odigrati pas čim dobije loptu od Hummelsa. Havertz je zatim uposlio Kimmicha koji je pronašao strijelca četvrtog pogotka Gosensa usamljenog na drugoj stativi.

Nigdje ne piše da je zabio gol ili asistirao, ali Löw je na poluvremenu znao da je povukao pravi potez

Nijedan statistički podatak neće Müllerove kretnje i četiri pasa prilikom akcija za četiri njemačka gola tretirati kao asistencije jer oni to i nisu. U suštini, samo njegov pas za Havertza prije drugog gola računa se kao ključni pas i stvorena velika šansa.

Nitko se za par dana neće sjećati čak ni igrača koji su uputili centaršuteve kod golova, već vjerojatno samo dvojice nesretnika koji su zabili autogolove i dvojice sretnika koji su zabili po gol. Ali, Joachim Löw je već na poluvremenu utakmice protiv Portugala znao da su on, njemački savez i njegov stručni stožer uradili pravu stvar kada su vratili Müllera u reprezentaciju.

Znao je da u ekipi ima igrača koji se perfektno uklapa u njegov složeni taktički sustav 3-4-3 i težnju da dominira kroz posjed. Igrača koji u toj formaciji može igrati polulijevo ili poludesno iza napadača kao u prvom, odnosno na mjestu napadača kao u drugom poluvremenu. Igrača koji neće lako pobjeći zadnjoj liniji ni onog od kojeg očekuje da radi višak driblingom, ali koji će svojim razumijevanjem igre pomoći da svi ostali suigrači iskoriste svoj maksimalni potencijal. 

Njemačkoj, koja je puna talentiranih igrača poput Havertza, Gnabryja, Sanea i Wernera, upravo je potreban jedan takav. Müller uza sve to ima i mentalnu snagu s kojom se vjerojatno ne može usporediti nijedan drugi njemački reprezentativac. Uostalom, nije on bez razloga najtrofejniji igrač u momčadi. To iskustvo je dodatni plus za njega, ali i neophodan dio u ekipi, onaj koji je nedostajao od jeseni 2018. godine, kada je Löw pomislio da Njemačka može bez njega.