PLAN JE bio jasan. Dolaskom Xabija Alonsa, Real Madrid je želio prestati čekati i početi se nametati. Ideja je bila raditi visoki pritisak, osvajati lopte blizu suparničkog šesnaesterca i tu agresivnost pretvarati u prilike. Tijekom prvih kola, statistika je potvrđivala zamisao: Real je osvajao više lopti na protivničkoj polovici nego u eri Carla Ancelottija i bio je iznimno učinkovit nakon oduzimanja posjeda.

No, zamah je brzo splasnuo. Nakon El Clásica na Bernabéu, trend se preokrenuo, a brojke su počele padati sve dok takav pristup nije gotovo nestao iz igre. Zbog toga je usporedba s europskom elitom neizbježna, a dvoboj PSG-a i Bayerna donio je jasan zaključak: nogomet na najvišoj razini danas se igra kroz organizirani presing, barem ako se želi dominirati, piše Marca.

Dva modela koja su postala uzor

Ne radi se samo o tome da se više trči, nego da se trči bolje. Vodeće momčadi današnjice pretvaraju presing u savršeno usklađen kolektivni sustav. One ne čekaju pogrešku, već je nastoje isprovocirati. Svaki igrač razumije kada treba aktivirati pritisak, kako zatvoriti linije dodavanja i gdje se pozicionirati da bi se održao kompaktni blok.

Rezultat je konstantan ritam bez pauze koji suparnika guši već na početku izgradnje napada, što je bilo vidljivo i u spektakularnoj utakmici na Parku prinčeva.

PSG pod vodstvom Luisa Enriquea savršen je primjer te ideje. Njegova momčad spaja napadačku fleksibilnost sa strogošću u igri bez lopte. Pozicije se mijenjaju, ali struktura ostaje ista. Presing ne trpi iznimke, čak ni za najveće zvijezde. Bez kolektivnog angažmana sustav se raspada, što se svojedobno događalo i s Mbappéom.

Podaci koji otkrivaju razliku

Upravo tu Real Madrid gubi korak. Njihov presing i dalje je selektivan, više reaktivan nego proaktivan. Nema dovoljno kontinuiteta ni sinkronizacije da bi se održao kroz dulje vrijeme. Momčad izmjenjuje trenutke intenziteta s fazama čekanja, što smanjuje njezinu sposobnost da visoko osvaja loptu i uvjetuje igru suparnika.

Podaci iz Lige prvaka odražavaju tu razliku. Real Madrid je u 14 utakmica ostvario 98 akcija visokog presinga, iz čega je proizašlo 26 udaraca i samo dva gola. To je daleko od učinka izravnih konkurenata. PSG u 15 susreta bilježi 144 takve akcije i sedam postignutih golova.

Bayern je u utakmici manje stigao do 131 akcije presinga i šest pogodaka. Međutim, razlika nije samo statistička. Ostale elitne momčadi time stvaraju veliku nesigurnost suparnicima te uspijevaju kontrolirati igru i osvajati prostor. U tom segmentu Real Madrid trenutno zaostaje.