NA DANAŠNJI dan 2008. godine preminuo je Mate Parlov, europski, svjetski i olimpijski boksački prvak te po mnogima ne samo najbolji hrvatski nego i jugoslavenski sportaš svih vremena. Tim povodom, u suradnji s Yugo Papirom, prenosimo intervju Miroljuba S. Nikolića za časopis Reporter 1980. godine, nedugo nakon njegova zadnjeg meča, u kojem boksačka legenda govori o razlozima ranog prekida karijere, objašnjava dobru stranu poraza i zašto ne bi prihvatio borbu s Cassiusom Clayem, odnosno Muhammadom Alijem.

Najbolji jugoslavenski sportaš svih vremena Mate Parlov, bivši svjetski prvak u poluteškoj kategoriji, bez nostalgije govori o rukavicama okačenim o klin. "Lavlje srce" velikog borca, koji je dobar dio života posvetio boksu i jugoslavenski sport proslavio širom svijeta, ipak zatreperi kad se o boksu govori. Iako tvrdi da više nikad neće izaći u ring, sigurno je da je boks bio i ostao njegova najveća ljubav...

Slučajan susret donio je namjeran razgovor. Riječ po riječ, prijateljski i spontano...

Sad, kad više niste prvak svijeta, zaustavljaju li vas još uvijek prolaznici, tapšu po ramenu, traže autograme ili su, kao možda čak i neki vaši prijatelji, prestali vam se javljati?

Sve je isto. Ništa se nije promijenilo ili bar ja ne osjećam razliku. Uostalom, oduvijek sam imao malo prijatelja i bezbroj poznanika...

Što je najviše utjecalo na to da okačite rukavice o klin? Postoje tvrdnje da je umor bio presudan?

Ne radi se ni o kakvom umoru i siguran sam da bih mogao boksati još dvadeset godina. Razlog je daleko jednostavniji. Kad-tad morao bih reći "dosta je bilo boksa". Prekinuo sam onda kad mi se učinilo da je došlo vrijeme...

Imali ste dovoljno vremena da sredite dojmove i proanalizirate cjelokupnu karijeru. Jeste li možda uočili neke svoje greške?

Siguran sam da nije bilo grešaka. Što se sporta tiče, ne priznajem takvu mogućnost. Sve što sam učinio bilo je najbolje. Bilo je dio plana...

Čak i porazi?

Čak i oni! Porazi uče, jačaju, kažnjavaju čak i minimalno opuštanje i zato su u sportu poželjni. Ne valja stalno pobjeđivati. Čovjek se tad uspava!

Biste li još jednom prošli cijeli ovaj put? Sve napore, pobjede, poraze...?

Vrlo rado! Mislim da sam proživio lijepu sportsku karijeru! Iako uvijek nije bilo lako, sve u svemu, bilo je lijepo! Da nekim slučajem postoji penzionerska liga, liga za boksače starije od trideset godina, potrudio bih se da postanem šampion i pored svega što sam preživio u vrhunskom sportu. Šalu na stranu, možda je ova ideja i zanimljiva...

Biste li se, možda, ipak profesionalno vratili u ring u nekom ekshibicijskom meču za pozamašnu svotu novca?

Tako nešto ne dolazi u obzir. Istina, nikad ne treba reći nikad, ali, bar kako sad osjećam i razmišljam, od toga nema ništa.

Čak i kada bi Vam omogućili meč s Clayom?

To je bezvezna ideja. Zašto praviti lakrdiju od divnog sporta. Tako nešto me ne zanima.

Zaželite li se ipak neki put dobrog meča?

Na boks sam stavio točku, iako mi mnogi ljudi ne vjeruju. Tim gore po njih. Znao sam što radim i da se neću kajati. Odlučio sam trezveno i svjesno. Nisam bio pijan ni pod utjecajem sunčanice. Dogovorio sam se s menadžerom i krenuo novim putem.

Jeste li kao profesionalac dovoljno zaradili da do kraja života ne možete ništa ne raditi?

Zadovoljan sam svotom koju sam zaradio. Zaista imam dovoljno da jako dugo ne bih morao ništa raditi. Ipak, nešto ću sigurno raditi. Ne bih mogao sjediti skrštenih ruku i da mi dani prolaze tek tako. Ja sam čovjek od akcije i nijedan mi posao nije težak.

Vrlo ste mjerodavni da potvrdite ili negirate tvrdnje da u profesionalnom sportu postoji mnogo zakulisnih i nečistih radnji?

O tome znam koliko i Vi. Čuo sam mnoge priče, ali sam, na sreću, bio pošteđen svih mogućih prevara. Sve me to čak nije ni okrznulo. Surađivao sam s poštenim i iskrenim ljudima.

Mnogi Vaši protivnici osjetili su ubojitost Vaših šaka. Je li Vam žao nekog od onih koje ste nokautirali?

Nikog ne žalim. Boks je sport! Muški sport! Zar je nekom golgeteru žao kad postigne pogodak?

Što mislite o jugoslavenskom boksu?

Imamo, zaista, nekoliko talentiranih boksača. Ne želim nikog izdvajati, jer sam sad samo običan gledatelj boksačkih mečeva, ali tvrdim da u našoj reprezentaciji postoji nekoliko mladića koji imaju sve šanse da postanu boksači svjetskog renomea...

Osjetili ste i "drugu stranu" boksa. Ozljede i nokaute. Biste li, i pored toga, dopustili, recimo, svom sinu (kad ga budete imali) da se bavi boksom?

Naravno! Ako se sam ne bi opredijelio za ovaj sport, našao bih načina da ga zavoli. Boks nije nikakav bauk ili strašni zmaj, to je sport kao i svaki drugi.

Čuli smo za priče po kojima više niste prijatelj sa, sad već bivšim, menadžerom Kramaršićem?

Naprotiv, ostali smo vrlo bliski prijatelji! On je za mene mnogo učinio. Ne vjerujem da bi netko drugi učinio više. Dijelili smo svaki uspjeh i svaki neuspjeh. Dobar i odan menadžer u profesionalnom boksu može biti skoro isto kao i otac.

Uskoro ćete magistrirati na Ekonomskom fakultetu, iako ste izjavili da nikad ne biste mogli obavljati uredski posao?

Ekonomski fakultet upisao sam još dok nisam znao da ću postati šampion. Nisam, dakle, želio zapostaviti obrazovanje. Mislio sam i na budućnost. Iako ću uskoro magistrirati, sigurno je da od ekonomije nikad neću živjeti. Što reče Mika Antić: "Ja sam za teatre s mnogo vina i vatre." Ali, kad se nečeg latim, to želim istjerati do kraja bez obzira na to hoće li mi u budućnosti zatrebati ili ne.

Malo je poznato da ste na drugoj godini više trenerske škole. Znači li to da jednog dana želite postati trener nekog kluba?

Ozbiljno sam se latio učenja i uskoro ću diplomirati na višoj trenerskoj školi. Zlu ne trebalo! Ako se jednog dana odlučim raditi kao trener, prihvatio bih jedino rad s reprezentacijom, a ni u jednom slučaju s nekim klubom. Mogao bih, eventualno, biti i izbornik. Ali, zasad o tome ne razmišljam...

Je li točno da ste ljubitelj dobrog vina i da je vino donekle utjecalo na to da izgubite titulu?

Volim sve što je dobro. Loše vino nitko ne voli. Na naklapanje ne želim odgovoriti ni sad ni bilo koji drugi put...

Iskoristili smo prisustvo Zorana Ćirkovića, asistenta na Fakultetu za fizički odgoj na katedri za borilačke vještine i iz prve ruke saznali kakav je student Mate Parlov.

- Mate je staložen i vrijedan student. Marljivo se priprema za ispite i uvijek je spreman, kao što je bio i dok je izlazio na ring. On je kompletna ličnost i mnogima može poslužiti za primjer.