MILE ŠKORIĆ, kapetan i legenda Osijeka te reprezentativac Hrvatske, od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dobio je "potporu za očuvanje radnih mjesta" koja za ožujak iznosi 3250 kuna.

Pomoć je primio na račun obrta "Samostalni sportaš Mile Škorić", a na nju ima pravo jer su mu uslijed ekonomske krize izazvane pandemijom koronavirusa prihodi pali za više od 20 posto. 

Posebne okolnosti i posebne mjere

Do toga je došlo jer je Škorić, kao i njegovi suigrači, prihvatio odluku kluba da im se plaće smanje za 50 posto i to tako da je 25 posto nepovratno smanjenje, a 25 posto će im se isplatiti kada se nastave natjecanja prekinuta zbog korone. 

Osim Škorića, koji je najpoznatije ime, na popisu onih koji su dobili potporu su još neki nogometaši Osijeka: Petar Bočkaj, Mirko Marić, Tomislav Šorša, Marko Barešić, Alen Grgić, Karlo Kamenar, Jerry Mbakog, Luka Marin i Marko Malenica.

Nogometaši su se kasnije odrekli tih sredstava u humanitarne svrhe, a neki od njih potvrdili su nam kako nisu ni znali za tu vrstu potpore. 

Oglasili se iz Osijeka

Vijest je vrlo brzo našla svoje mjesto u medijima pa se po pitanju iste odlučio oglasiti predsjednik Osijeka Ivan Meštrović. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Kao prvi čovjek NK Osijek dužan sam ne ostati nijem na napade, osude i komentare upućene prema nekima od naših igrača, a koje u ovo depresivno, dokono i generalno loše vrijeme lako mogu pasti na plodnije tlo no što realno zaslužuju. O čemu se radi? NK Osijek je uvijek bio i biti će subjekt legalizma pod mojim upravljanjem. U oba smjera. I kada od toga ima financijske koristi, a i kada ima financijske štete, što je učestaliji slučaj. Kriza koja je zadesila nogomet u svijetu nije, dakako, zaobišla ni naš Klub. Kao „dobri gospodari“ među prva dva kluba smo u Europi koja su na krizu odgovorila adekvatnim i konkretnim mjerama. Jedna od njih je, naravno, bila naputak da se iscrpe sva sredstva koja su nam na raspolaganju kako bi stabilnost Kluba ostala neugrožena. U ta sredstva ulaze mnogi potezi uprave, od potencijalnih kreditnih zaduženja prema bankama, preko mjera štednje na mjestima gdje je to moguće, zatim pokušaja naplate nenaplaćenih sredstava vani do iskorištavanja poticaja koja su nam pružena u ovim neočekivanim okolnostima poslovanja. Želim naglasiti i ponos aktivnostima Vlade Republike Hrvatske koje ulijevaju nadu i povjerenje kako nama, tako i našim sponzorima izvana.

Pitanje morala i etike u ovom slučaju kod nas uopće i nije pitanje. Evo i zašto. NK Osijek se financira 95 posto izvan granica Republike Hrvatske. Sponzori koji financiraju Klub u svojim matičnim zemljama iskorištavaju sve mjere koje su im putem njihovih vlada dostupne u ovo vrijeme. Kakvu bi poruku u NK Osijek, osim bahatu i neodgovornu, poslali mi koji na isti način ne bi postupili u svojoj zemlji, a živimo od naših sponzora izvana? Je li moralnije s prvim danom krize poslati na burzu rada sve trenere, sve čistačice, kompletno uredsko osoblje, sve kuharice… od kojih su neki u Klubu tridesetak godina, samo zato što zadnjih mjeseci objektivno nema posla? Za razliku od ostalih sportskih subjekata u Republici Hrvatskoj poticaje koje NK Osijek dobiva od RH nisu niti desetina onoga što na mjesečnoj bazi NK Osijek plaća u taj isti hrvatski proračun samo na ime donacija koje dobiva za izgradnju stadiona i Kampa Pampas. Prevedeno, na svaka četiri eura koja mi dobijemo izvana za gradnju stadiona na ponos ovoj državi, na kojem će igrati hrvatska reprezentacija kao njezin predstavnik, mi na ime PDV-a jedan euro moramo uplatiti u državni budžet. Ti iznosi će u konačnici premašiti 10 milijuna eura koje plaćamo i koje ćemo platiti samo zato da bi našem gradu i državi mogli omogućiti prvi potpuno natkriveni stadion u Lijepoj našoj. Koliko je to kompleksan zadatak govori činjenica da ni 30 godina od osamostaljenja ta ista voljena nam Domovina nije našla način izgraditi jedan novi adekvatni stadion.

Nogometaši koji su prozvani su najplaćeniji igrači u NK Osijek i njima ova potpora vjerojatno ne znači mnogo. No, ne zaboravimo na znatan dio naših profesionalaca koji još nisu zvijezde, ali žive od nogometa, pošteno i odgovorno izvršavajući svoje ugovorne obveze. Nekima od njih je, vjerujte, potpora na koju imaju  pravo trećina ili više njihovih trenutnih mjesečnih primanja. Mogu razumjeti interes javnosti iz činjenice da su naši igrači „laka meta“ jer uvjetno rečeno zarađuju previše, pogotovo kada ih usporedimo sa toliko štovanim, voljenim i potrebitim liječnicima i medicinskim osobljem koji su danas na prvoj crti. Međutim, time otvaramo vječnu temu, za koju teško da ćemo ikada naći usuglašeni odgovor oko toga koliko vrijedi nečiji rad. Vrijedi onoliko, koliko ga tržište i društvo vrednuju, a tu nažalost uvijek ima prostora za pričanje i pronalaženje nepravdi. Sve to ne daje nikomu za pravo da izvlačeći iz konteksta i neobjektivno targetirajući najplaćenije individue u sustavu NK Osijek lažno moralizira te mlade ljude jer su oni dio sustava koji zahvaljujući i njima „puni“ državni proračun ništa manje nego desetorostruko više na mjesečnoj bazi.

Uvjeravam vas da dobročiniteljske, donatorske aktivnosti naših igrača i našeg Kluba (kojima se mi na dnevnoj bazi javno ne hvalimo) višestruko premašuju iznose potpora na koje oni ostvaruju apsolutna prava. I za kraj moj osobni stav o svemu ovome. Dokle god je omjer onoga što "nepravedno" dajemo i onoga što "nepravedno" dobijamo kao klub 10:1, mislim da smo apsolutno pogrešna meta napada, osuda i komentara."