NAJBOLJI nogometaš svijeta i najbolji igrač Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji bio je u Hrvatskoj. Odradio je obveze u hrvatskoj reprezentaciji, dvoboj Lige nacija s Engleskom, i pojavio se u Bjelovaru na proslavi 110. rođendana istoimenog kluba. Isti raspored proteklih dana imao je i poreznik prijestupnik i nogometaš koji je Zdravku Mamiću, prema nepravomoćnoj presudi, pomogao da Dinamo i državni proračun ošteti za desetke milijuna kuna. Radi se, naravno, o istom nogometašu, o Luki Modriću, ali javnost je podijeljena u reakcijama nakon što ga je FIFA nedavno proglasila za nogometaša godine.

Navijači ne podržavaju unisono nogometaša najzaslužnijeg što je Hrvatska prije tri mjeseca osvojila svjetsko srebro. Mnogi mu nisu mogli oprostiti što je u lipnju prošle godine tijekom svjedočenja na osječkom sudu izjavio kako se ne sjeća kad je debitirao za reprezentaciju i što je godinama Zdravku Mamiću služio kao bankomat. Modrić zaista nema razloga biti ponosan na neke svoje odluke izvan nogometnog travnjaka, no treba sagledati zašto očekujemo da najbolji nogometaš svijeta nužno bude karakteran čovjek uzorna ponašanja. Je li Hrvatska možda zemlja u kojoj se cijene poštenje, odvažnost, odricanje u korist slabijih, solidarnost, preispitivanje autoriteta, kritičnost prema vladajućima, plaćanje poreza, vladavina prava i poštivanje zakona?

Hrvatska je, podsjetit ću, zemlja čiji su građani na najodgovornije funkcije izabrali Sanadera, Karamarka, Njonju, Bandića i Vasu Brkića. Ti isti ljudi godinama su mirno gledali kako Zdravko Mamić od hrvatskog nogometa stvara vlastitu tvornicu novca, kako kadrovira i promovira, kako gradi i uništava karijere ovisno o poslušnosti i suradljivosti igrača i njihovih roditelja. U takvim je okolnostima i u takvoj zemlji Luka Modrić stasao i kako da postane sve ono što njegovi sunarodnjaci uglavnom nisu - moralna vertikala, junak, uzor, heroj, karakterna stijena, borac za pošten nogomet - odgurne Mamića i zakomplicira karijeru i prije nego je zapravo započela? 

Pamtit ću Argentinu i Osijek 

Modrić je, naravno, postupio oportunistički, sklopio je ugovor s vragom i uzeo milijune ne opterećujući se time jesu li ukradeni Dinamu i Hrvatskoj. Siguran sam da je Luka i tada znao koja je jedina ispravna i etička odluka, ali je ipak krenuo sasvim suprotnim putem. I u tome nije usamljen. Tijekom 25 godina novinarskog staža nagledao sam se hrvatskih sportskih ikona kako varaju žene, lažu trenerima, prodaju utakmice i mečeve i skrivaju stvarnu zaradu od poreznika. A u javnosti su izigravali uzorne sportaše, ugledne građane, domoljube i obiteljske ljude. Možemo potražiti i druge primjere. Slavni poduzetnik i inovator Steve Jobs zanijekao je vlastitu kćer i godinama nije htio čuti za nju, najbolji boksač svih vremena Mike Tyson zapravo je obiteljski nasilnik i silovatelj, a veliki njemački pisac i nobelovac Günther Grass je 60 godina skrivao da je bio esesovac.

Problem je velikih sportaša (i ne samo od njih) očekujemo da budu bolji ljudi nego što je većina nas. Zbog njihovih vještina u određenim sportskim igrama lijepimo im karakteristike i vrline koje oni niti imaju, niti žele imati. Pomalo naivno tražimo i očekujemo od njih da budu uzori i izvan sportskih borilišta. U stvari nisu ni bolji, ni pametniji, ni pošteniji od svakog drugog prolaznika na ulici.

Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker, još jedan poznati sportaš s pravomoćnom presudom protiv sebe, nedavno je dao dobar primjer kako treba tretirati posrnule sportske zvijezde. Braneći Mamića, spomenuo je Ulija Hoeneßa, slavnog njemačkog nogometaša i Bayernova predsjednika, koji je zbog utaje poreza završio u zatvoru na 20 mjeseci i potom se vratio na čelnu poziciju u slavnom bavarskom klubu. Šuker je, naravno, „zaboravio“ da se Hoeneß odrekao prava na žalbu, ispričao javnosti i odradio zatvorsku kaznu, a da je njegov patron pobjegao u susjednu državu.

Modrić očito ne smatra da se bilo kome za bilo što u Hrvatskoj treba ispričati, ali zato je vrlo pomirljivo reagirao na sudski postupak u svojoj sadašnjoj poreznoj domovini Španjolskoj. Baš kao i mnogi njegovi slavni kolege, na sudu je prisiljen priznati poreznu utaju, platiti globu i prihvatiti uvjetnu zatvorsku kaznu. Već legendarni hrvatski nogometaš tako je postao i sasvim obični i svakodnevni porezni prijestupnik. Nisam siguran da bih u istim okolnostima učinio drukčije. Što onda zaslužuje Modrić, čestitke ili prezir za svoja djela? Što se mene tiče, istodobno oboje. Dugo ću pamtiti Modrićevo zbunjeno ponašanje, izgubljeni pogled, nemušte rečenice i ono već čuveno ruganje hrvatskoj reprezentaciji na osječkom sudu, ali još duže ću se sjećati njegova gola Argentini u Nižnjem Novgorodu.

*** Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.