LUKA MODRIĆ sljedeće će srijede napuniti 41 godinu, ali i dalje zadržava entuzijazam poput mladića. U Milanu počinje svoju drugu sezonu bez određivanja datuma isteka karijere. Nije odbacio mogućnost igranja i sljedeće godine, a osvrnuo se i na mogući nastavak karijere u dresu hrvatske reprezentacije. O svemu je razgovarao s Tomasom Roncerom u intervjuu za As.

Modrić je govorio o prijelazu iz Reala, kluba s rekordnih 15 europskih titula, u Milan, koji ih ima sedam. Osvrnuo se na vrijeme provedeno u Madridu, novi početak u Italiji, ali i na Svjetsko prvenstvo i svoj status u hrvatskoj reprezentaciji. Još nije donio odluku o tome ostaje li njen dio.

"Osjećam se dobro. Jako, jako sam zadovoljan životom u Milanu. Od prvog dana jako su me dobro primili u klubu, navijači također, i zato sam sretan. Grad je lijep, drugačiji je od Madrida, ali i on mi se sviđa. Stvarno uživam i zadovoljan sam i sretan ovdje."

Ne znam jesi li to primijetio, ali zanimljivo je jer iz Madrida, kralja Lige prvaka s 15 europskih kupova, prelaziš u Milan, koji je drugi po broju trofeja sa sedam. Iako ga gotovo 20 godina nije osvojio, i dalje je drugi. Možeš reći da si bio u dvije momčadi s najviše europskih kupova.

Da.

22 ukupno.

Da, da, da. To puno govori o Madridu i Milanu. Madrid je najveća momčad u povijesti, a Milan je velika momčad, ona s najviše europskih trofeja nakon Madrida, što puno govori o ovom klubu. Iako ga dugo nije osvojio, i dalje je povijesni klub s nevjerojatnom poviješću i samo se treba vratiti na razinu koju je imao 90-ih, 2000-ih i poslije. Ali dobro, mislim da je bez obzira na to Milan i dalje povijesni i veliki klub, jedan od najvećih na svijetu.

Kada si bio dijete, onaj Milan s Gullitom, Rijkaardom, Van Bastenom, Baresijem, legendama, Ancelottijem... ta je momčad bila gotovo nepobjediva. Real nas je frustrirao jer je to bila momčad koju je bilo nemoguće srušiti. Milan također ima puno legendi, ne znam ima li ih toliko kao Real, ali ima ih puno.

Da, da, naravno. Odrastao sam gledajući puno talijanskog nogometa jer je Italija blizu Hrvatske i odrastao sam gledajući puno tog nogometa. U svoje vrijeme to je možda bila najjača liga na svijetu, kao što je sada Premier liga, a tamo su igrali nevjerojatni igrači. Milan je bio moj klub kada sam bio dijete, klub kojem sam se divio. Na kraju nikada nisam mislio da će me moj put dovesti ovamo, ali život piše nevjerojatne stvari i na kraju sam ovdje.

A što ti je rekao Ancelotti? On jako dobro poznaje klub, proveo je ovdje mnogo godina i pretpostavljam da ste razgovarali prije nego što si donio odluku.

Čak i u vrijeme kada smo bili u Madridu, ponekad smo razgovarali o Milanu i ispričao mi je svoje iskustvo, svoju priču s Milanom. Nazvao me kada se znalo da neću nastaviti u Madridu, a ni on. Nazvao me nekoliko dana poslije jer je znao za Milan, budući da su ga odavde pitali za mene i...

Ah, obavijestili su ga?

Da, da, da, rekli su mu. I govorio mi je samo najbolje, znaš, iako sam već znao da je to veliki klub. To osjetiš po načinu na koji ljudi govore o Milanu. Kao kada ljudi govore o Madridu, govori se na drugačiji način. Tako se govori i o Milanu kada razgovaraš s ljudima, a posebno o prošlosti...

O njegovoj povijesti...

O njegovoj povijesti. Zato nisam imao puno dvojbi što ću napraviti kada se pojavio Milan.

Promijenimo temu. Prije mjesec i pol donio si odluku koja nas je, na naše zadovoljstvo, sve iznenadila, nas "modrićevce". Mislili smo da nakon Svjetskog prvenstva Luka završava, a onda si nas sve iznenadio. Čak i kada Milan nije igrao Ligu prvaka, već sam mislio da vjerojatno nećeš htjeti ostati, a onda nam kažeš: "Ne, još jednu godinu, želim pomoći Milanu, želim nastaviti uživati u nogometu."

Uvijek sam želio nastaviti. Čak sam mogao potpisati još prošlog studenoga, nakon tri ili četiri mjeseca ovdje.

Još jednu godinu...

Da, tako je. Ali rekao sam klubu da želim pričekati kako bih vidio kako ću se osjećati, hoću li i dalje imati istu želju, istu strast, istu motivaciju. Na kraju, kada je sve završilo na Svjetskom prvenstvu, u mom su tijelu ostale ta želja, motivacija i strast. Zato sam želio nastaviti jer se još uvijek osjećam dobro i snažno.

Ne radim stvari samo da bih ih radio, da bih bio ovdje samo zato da budem ovdje i da ne budem važan. To su stvari koje su me motivirale da ostanem još jednu godinu. I dobro, sezona je završila kako je završila, ne na najbolji način, ali bez obzira na to, nakon razgovora s novim trenerom, Rúbenom Amorimom, ljudima iz kluba, vlasnikom... pokazali su mi novi projekt, što žele i rekli mi da sam njegov dio, da me žele ondje kao vrlo važan dio tog novog projekta.

To je također plus kada donosiš odluku. Onda razgovaraš s obitelji, sa svojim ljudima, cijenim njihovo mišljenje i stav, ali na kraju je to bila moja odluka, znaš? Morao sam u sebi osjetiti da želim nastaviti natjecati se i trenirati svaki dan i sve su me te stvari ponovno dovele ovamo.

To je za divljenje jer sljedeći tjedan puniš 41 godinu. Donedavno se podrazumijevalo da nogometaš kada dođe u te godine ne samo da prestaje igrati nogomet, nego kaže: "Dobro, sada želim zaboraviti i loptu i nogomet."

Ti voliš nogomet i pretpostavljam da misliš da bi dan nakon prestanka postojala prevelika praznina. Ali stvarno, ne znam kako to radiš, fizički izgledaš jednako, s istim talentom koji ne zastarijeva i istim pokretima. Pretpostavljam da kažeš: "Zašto bih otišao?" Jer izgleda kao da postoji obveza da se nakon određene dobi moraš umiroviti iz nogometa.

Da, čini se da je prisutna ta priča da je, kada dođeš do određene dobi, bolje umiroviti se i napraviti korak u stranu, ali ja to ne vidim tako ako se osjećaš dobro jer ovo je moj život. Volim ono što radim, stvarno volim nogomet i sretan sam i uživam. Ovo radim više od 30 godina, počeo sam kao dijete sa šest godina i znam da to ne može trajati koliko neki drugi poslovi.

Ali za mene ovo nije posao, ovo je nešto što volim. A kada radiš nešto što voliš, ne smatraš to poslom. To je nešto u čemu uživam iz dana u dan i dok god se osjećam dobro i vidim da mogu ispuniti ono što se od mene traži ili što moram napraviti, želim nastaviti. Koliko će to biti? Znam da se kraj sve više približava, ali ne znam hoće li to biti ove ili sljedeće godine.

Ili još jednu?

Ili jednu... Nikad se ne zna.

Dakle, nisi sebi rekao: "Ovo mi je posljednja godina." To ti nije u glavi.

Ne znam, stvarno. Može biti, iskreno i stvarno može biti, ali ne želim to sada govoriti kada smo tek u rujnu. Prvo želim...

Vidjeti kako će sezona ići.

Da, vidjeti kako će sezona ići i kako ću se osjećati. Kao što sam ti ranije rekao, kada donosim odluke, slušam svoje tijelo, zato živim iz dana u dan i ne gledam previše unaprijed. Pokušavam biti u sadašnjosti, živjeti sada, uživati, a onda ću vidjeti što će mi tijelo reći.

Ali zasad i dalje mislim da mogu biti na ovoj razini i mislim da to pokazujem na utakmicama i svime ostalim. Zato želim nastaviti. Vidjet ćemo koliko će to trajati, ne želim si postavljati rokove zato što drugi kažu: "Ah, imaš 41 godinu, zašto još igraš?"

Glasovi izvana nikada me nisu previše zanimali, uvijek sam imao vlastita razmišljanja i mislim da sam dosad prilično dobro donosio odluke u svojoj karijeri. Naravno da nisam kao prije 12 ili 15 godina, ali mislim da još uvijek mogu puno dati.

Vjeruj meni.

Da.

Imaš šest europskih kupova, kao Carvajal, Nacho, Toni Kroos i Paco Gento, vas petorica ste jedini. Ali ako osvojiš Europa ligu, imat ćeš dodatni trofej, zvjezdicu koju oni nemaju. Znam da je sve tek počelo, ali pretpostavljam da kažeš: "Nismo se uspjeli plasirati u Ligu prvaka u posljednjem kolu, što je šteta, ali postoji druga motivacija, a to je europski trofej."

Štoviše, za Milan bi nakon 19 godina to ipak bio europski trofej. Pretpostavljam da je i to dodatna motivacija uz Scudetto, naravno. Ali ako se osvoji Europa liga, hej, to je još jedan europski trofej, zar ne?

Da, da, naravno. Ali dobro, to je još jako daleko. Milan uvijek mora razmišljati o osvajanju trofeja zbog povijesti kluba i svega što je napravio, ali treba ići korak po korak. Imamo novog trenera, napravljene su mnoge promjene i dobro, vidjet ćemo. Sezona je duga. Dobro smo počeli, što je uvijek važno kada dođe novi trener s novim idejama. To smo napravili i mislim da se stvari rade dobro, ali ovo je tek početak.

Vidjet ćemo kako ćemo završiti sezonu, hoćemo li nešto osvojiti ili ne, ali to je želja cijelog kluba, igrača i novog trenera i vidjet ćemo hoćemo li to ostvariti.

Postoji još jedna osoba koja ima 41 godinu, tvoj je suigrač i prijatelj, zove se Cristiano. Znam da ste vas dvojica s drugog planeta, ali meni se čini da ste dva primjera koliko je ovaj sport velik. Ti, poznavajući Crisa, smatraš li sigurnim da će doći do 1000 golova? Nedostaju mu samo 22 i bio bi jedini u povijesti koji je postigao 1000 službenih golova. Ne vjerujem da bi itko drugi pomislio provesti 25 godina zabijajući golove kako bi došao do 1000.

Ne, ne. Cristiano je nevjerojatan, fenomen je, čudovište i nemam nikakve dvojbe da će doći do tog broja. Sve što je napravio, ono što i dalje radi i natjecanje, dajući sve od sebe iz utakmice u utakmicu, nešto je čemu se treba diviti.

Posebno sam vezan uz njega zbog svega što smo zajedno napravili i osvojili u našem Madridu i zato želim da što prije dođe do tog broja. Ali ima pred sobom barem još jednu godinu i sigurno će to ostvariti. To je nešto nevjerojatno. Ne znam koliko će još dugo željeti igrati, ali nastavit će zabijati čak i ako želi igrati do 50. godine.

Nevjerojatan je dar koji ima za gol, a prije svega njegov karakter, vjera i samopouzdanje, to je nešto nevjerojatno.

Posljednji put kada si ga vidio bilo je na Svjetskom prvenstvu, očito tužan dan za Hrvatsku. Istina je da se toj utakmici puno vraćamo. Znam da je riječ o tehnologiji, ali priznajem da bih, da je Španjolska ispala s tako poništenim golom...

U početku smo svi dobro prihvatili tehnologiju. Ali pretpostavljam da u Hrvatskoj puno razmišljate o tom poništenom golu. Otići sa Svjetskog prvenstva znajući koliko je hrvatska publika vjerna i koliko putuje bilo je teško, zar ne? Ne samo zbog ispadanja, nego zbog načina na koji se dogodilo.

Da, bilo je jako frustrirajuće izgubiti na takav način. Mislim da smo odigrali sjajnu utakmicu, da smo bili bolja momčad od Portugala, posebno u drugom poluvremenu, i da smo puno ranije mogli riješiti utakmicu.

Što se tiče tehnologije, mislim da je dijelom dobra za nogomet, ali mislim da je koriste jako loše i selektivno, da vide tko je veći ili ne znam što. Ne volim govoriti o tim stvarima, ali u toj utakmici nije bio samo posljednji gol, nego i penal.

Ako dosudiš penal kakav je bio... Sudac nam je na terenu rekao da ništa nije vidio, da se obojica drže. VAR ne može ulaziti ako je riječ o sivoj zoni koja se može protumačiti na dva načina. Trebao bi ulaziti samo ako je pogreška 300 posto. Ako nije, ne ulazi. Zato imamo suce koji donose odluke, inače neka roboti sude.

Mislim da se tehnologija loše koristi i da se stvari moraju promijeniti. Dijelom je dobra jer pomaže kod pogrešaka poput zaleđa ili gol-linije, ali koriste je loše i ne kada bi trebali. Na početku su nam objasnili da će se koristiti samo kod velike pogreške, od 200 posto, ali ako nije tako, odluke su dio nogometa i mora ih donositi sudac.

Potpuno se slažem. Kad smo već kod Hrvatske, 26. rujna na Sánchez-Pizjuánu u Sevilli igraju Španjolska i Hrvatska. Hoćemo li tamo vidjeti Luku?

Dobro, prvo moram odlučiti i razgovarati sa Savezom i novim izbornikom koji je tek počeo.

Ali ptičica mi je rekla da novi trener ima jako dobar odnos s tobom...

Da, da, imamo jako dobar odnos. Moj put u reprezentaciji počeo je s njim u U-21 reprezentaciji. Prvi koji me pozvao u A reprezentaciju bio je Zlatko Kranjčar, ali nakon tog Svjetskog prvenstva došao je Slaven Bilić, koji se sada vratio, i proveli smo šest godina zajedno radeći puno dobrih stvari.

Ne kao zadnjih godina, ali bili smo blizu i mislim da je njegov povratak jako dobra odluka Saveza, bio je najbolja opcija. Kao što sam rekao, prvo moram razgovarati s njim i Savezom i obavijestiti ih, a onda ćemo vidjeti hoćemo li se vidjeti.

Kad već govorimo o trenerima, prelazimo na drugo zlatno razdoblje tvog života, ono u Real Madridu. Vratio se Mourinho, trener koji je inzistirao i rekao Florentinu: "Predsjedniče, moramo dovesti ovog dečka, moramo dovesti ovog dečka." Ti si se u Tottenhamu praktički morao pobuniti jer ti nisu dopuštali da ostvariš san o odlasku u Madrid.

Čini se da je Mourinho ponovno probudio nadu na Bernabéuu i u samoj momčadi i vidi se novi Madrid. Budući da ga poznaješ, prvo mi reci kako je to bilo kada si stigao u Madrid, kako te nazvao, kako te uvjerio svojom osobnošću i vidiš li da Mourinho doista može vratiti onu natjecateljsku nadu koja je navijačima nedostajala.

Da, da, bez ikakve sumnje. Već se po prvim utakmicama vidi da je to drugačiji Madrid, Madrid koji ulijeva strah, koji mi se sviđa. Mislim da je dovođenje Mourinha vrlo dobra odluka kluba, najbolja opcija za tu poziciju s obzirom na momčad i sve ostalo.

On poznaje klub, pobjednik je, ima nevjerojatnu osobnost i posebno mi je drag jer je upravo on mene doveo, što je bilo najvažnije za moj dolazak. Rekao je klubu: "Želim njega ili nikoga drugog."

Pa bio je itekako odlučan!

Zato sam stigao u Madrid. Kako su se odvijali pregovori, možda bi se Madrid povukao iz pregovora zbog tolikih preokreta da nije bilo toga. Zato ga jako volim i poštujem. Jedino mi je žao što nisam duže radio s njim.

Samo jednu godinu.

Da, ali u toj sam godini puno naučio o tome kako još bolje raditi svoj posao, boriti se, dati sve od sebe... Njegov način pripreme utakmica bio je nevjerojatan. Izlazio si na teren znajući točno što će se dogoditi.

Mislim da je najbolja opcija i da će donijeti puno radosti madridistima, a Madrid će biti vrlo opasan u svim natjecanjima. Mourinho je za mene poseban zbog toga koliko se borio za moj transfer, to se ne zaboravlja. Za njega bih napravio što god treba.

Iako ne razgovaramo puno, ponekad razmijenimo poruke, ali uvijek mu želim sve najbolje. Mislim da je na pravom mjestu jer je u najboljem klubu na svijetu, a on je jedan od najboljih trenera u povijesti. Ta je suradnja jako dobra i sigurno ulijeva strah drugima.

Da, sigurno. Barcelona će, kao i prošli put, sada biti zabrinutija. Kada je Mourinho prvi put došao, to je bila Guardiolina Barcelona koja je izgledala nepobjedivo, a ona poznata finalna utakmica Kupa kralja i La Liga rekorda zaustavile su krvarenje, da tako kažem. A sada, iako ne u Ligi prvaka, Barcelona je osvojila dvije lige zaredom, a treća bi Madridu teško pala. Ali ljudi misle da će im s Mourinhom biti puno teže i da se stvari mijenjaju.

Sigurno. Ali Madrid nikada ne smije gledati što drugi rade, nego sebe. Barcelona je možda njegov najveći rival, ali Madrid mora biti usredotočen na svoje stvari i neka se drugi brinu o Madridu, a ne Madrid o drugima. Uvijek je tako bilo, barem u moje vrijeme, a i puno prije, zato je Madrid tako velik.

U Milanu te obožavaju, na San Siru se vidi da te vole, ali ni navijači Reala te ne zaboravljaju. I dalje vidim puno Modrićevih dresova na Bernabéuu prije svake utakmice. Ona oproštajna utakmica sigurno ti često pada na pamet. Jesi li svjestan da dio tvog srca i dalje pripada tamo i da ćeš za navijače Reala uvijek biti legenda, iako si otišao u Milan? Prate te, slave pobjede Milana zbog tebe i žele da osvojiš trofej.

To je nešto nevjerojatno. Na oproštaju sam rekao onu rečenicu...

Kako je glasila?

"Ne plači zato što je završilo, nasmiješi se zato što se dogodilo."

Tako je.

I nakon te rečenice dodao sam da smatram kako je moj najveći trofej, iako sam osvojio puno naslova, ljubav madridističkih navijača. Teško je pronaći riječi kojima bih zahvalio na tolikoj ljubavi. Osjetio sam je od prvog dana, čak i kada sam prolazio kroz malo teže razdoblje nakon dolaska.

Osjetio sam na tribinama i ulicama da me ljudi vole i ta je ljubav s vremenom rasla. Meni je to važnije od bilo kojeg trofeja.

Osvojio si šest Liga prvaka s Madridom i ukupno 28 trofeja. Igrač si s najviše trofeja u povijesti Madrida, jedan više od Danija Carvajala, ali nedostajalo je više ligaških naslova. Nedavno sam gledao Mourinhov intervju u El Chiringuitu s Pedrerolom, a kada su ga pitali o Negreiri, José je rekao da tada nije znao za to, ali da je "nešto smrdilo".

Ti koji si to doživio, pitao si se kako je moguće osvojiti više Liga prvaka nego liga? Jesi li u sudačkim odlukama primjećivao situacije koje nisu bile normalne, sada kada se zna za Negreiru?

(Afera Negreira naziv je za slučaj koji se odnosi na višegodišnje isplate Barcelone tvrtkama povezanima s Joséom Maríjom Enríquezom Negreirom, bivšim potpredsjednikom španjolskog sudačkog odbora (CTA). Problem je nastao jer je Negreira istodobno bio visoko pozicioniran u španjolskoj sudačkoj strukturi. Zbog toga su španjolske vlasti istraživale je li Barcelona tim plaćanjima pokušavala ostvariti nedopušten utjecaj na suđenje).

Dobro, ne znam. To stvarno nije normalan slučaj. Neću više ulaziti u tu temu jer mi se ne sviđa. U moje vrijeme, zašto smo osvojili više Liga prvaka nego liga? Mislim da nismo bili toliko usredotočeni na svakodnevicu. Mislili smo da imamo vremena ispraviti stvari, dok smo u Ligi prvaka znali da ne smijemo pogriješiti.

U Ligi prvaka napravili smo to što smo napravili jer smo znali da, ako pogriješiš, ideš kući. U ligi smo uvijek mislili da možemo nadoknaditi bodove, ali Barcelona je bila vrlo jaka i nije ti dopuštala da ih nadoknadiš. Zato mislim da smo u tom razdoblju osvojili manje liga nego Liga prvaka, ali ništa ne bih mijenjao.

Bolje osvojiti više Liga prvaka nego liga.

Da, Liga prvaka je ono što svi žele osvojiti i imati šest je nešto impresivno, zato ništa ne bih mijenjao.

Iako si rekao da ovo s Negreirom nije normalno...

Da, naravno da nije normalno, ali ne pratim previše tu temu. Nije normalno, ali mislim da smo i sami krivi što nismo osvojili više liga.

U tom zlatnom razdoblju osvojio si Zlatnu loptu. Posljednji koji ju je osvojio u Milanu bio je Kaká 2007. Od 2008. do 2017. sve su ih podijelili Cristiano i Messi, sve dok se nisi pojavio ti i prekinuo tu dominaciju. Pretpostavljam da je, iako si momčadski igrač, to individualno priznanje san svakog nogometaša i nitko ti ga neće oduzeti, zaslužio si ga.

Da, to je nešto nevjerojatno, najveće individualno priznanje koje postoji, nema ništa veće. A posebno ga je nevjerojatno osvojiti u razdoblju dvojice fenomena poput Cristiana Ronalda, pa čak i uz druge velike igrače koji su se svake godine natjecali, poput Neymara ili Karima Benzeme, koji ga je osvojio nekoliko godina poslije, i mnogih drugih.

Osvojiti ga bilo je nevjerojatno. Jako sam sretan i zadovoljan što imam Zlatnu loptu kada vidim popis igrača koji je posjeduju. Osim toga, budući da dolazim iz male zemlje, nama je uvijek puno teže nego igračima velikih zemalja poput Španjolske, Italije, Njemačke ili Francuske, moramo učiniti dvostruko više.

Taj osjećaj čini me još ponosnijim na nagradu. Ali uvijek kažem da je najvažnije ono kolektivno, to se ne mijenja. To je lijepo priznanje za sjajnu sezonu koju sam imao u Madridu, a prije svega s Hrvatskom. Zato sam jako sretan.

Reci mi nešto o Mbappéu, Bellinghamu i Viníciusu, tom spektakularnom trojcu. Prošla godina bila je neobična, ali riječ je o trojici nevjerojatnih igrača, zar ne?

Oni su fenomeni. Jako mi je drago što je Vinícius produžio ugovor s klubom, ne bi bilo dobro da nije nastavio zbog svega što donosi. Kylian je nevjerojatan: lakoća s kojom zabija golove, njegova brzina i eksplozivnost su spektakularne... Ali najbliži mi je Jude jer je vezni igrač kao i ja.

Od prvog dana vidio sam nešto drugačije kod njega, najprije kao igrača, zbog njegova talenta, ali i zbog njegove osobnosti.

Može biti vođa.

Da, može biti vođa. Ljudi na Bernabéuu cijene to što daje sve od sebe na terenu, potpuno se iscrpi. Ne cijene samo talent, nego i rad. Ono što je napravio na Svjetskom prvenstvu i način na koji je počeo ovu godinu nevjerojatni su, nadam se da će tako i nastaviti.

Mnogi u Madridu sanjaju da se, kada završiš nogometnu karijeru, vratiš na Bernabéu kao sportski direktor ili trener. Pretpostavljam da si zamislio tisuću scenarija, ali jesi li svjestan da ljudi očekuju da se jednog dana vratiš u Real Madrid?

Nadam se da će se to dogoditi. Madrid je moj dom i uvijek će biti. Uvijek ću biti madridist zbog svega što sam tamo doživio. To su bile najbolje godine mog profesionalnog i osobnog života. Nadam se da ću se jednog dana moći vratiti, ali vidjet ćemo u kojoj ulozi.

Ja sam osoba koja želi stvari raditi kako treba i biti korisna. Ne bih se vratio u Madrid samo zbog svojeg imena, da budem tamo, a da zapravo ne znam što radim. Ja takav posao ne bih mogao raditi. Ako se vratim, želim biti koristan, važan i imati glavnu ulogu u onome što budem radio, kao što je Mourinho nedavno rekao: raditi "za" Real Madrid, pomagati koliko god mogu, jer ne znam stvari raditi napola. Ili ih napravim kako treba ili ih ne radim. Vidjet ćemo, ali sigurno bi to bio san.

Zato si, Luka, prvak i primjer koji treba slijediti.

Hvala, hvala.