MVP NBA lige je ne toliko davno preživljavao na atenskim ulicama
DOK ON SJEDI na klupi uz teren košarkaškog kluba Filathiltikos, sudbina kao da se smiješi Giannisu Antetokounmpu. Kad je bio tinejdžer, uz ovo je atensko igralište morao čekati da njegov brat Thanasis izađe iz igre i preda mu par tenisica koje su dijelili, kako bi mogao zaigrati. Sada je teren prepun lokalnih klinaca u vrhunskim košarkaškim tenisicama s njegovim imenom. U ovom gradu nekad je radio kao ulični prodavač, nudeći ručne torbice i sunčane naočale. I danas je na ulicama, ali u obliku golemih postera na kojima nosi razne globalne i domaće brendove, za BBC Sport piše Mike Henson.
Za prvih 18 godina života Antetokounmpo nije nikad napustio svoju zemlju, ali ipak nije bio Grk. Sada, nakon šest godina boravka u SAD-u, kući se vraća kao možda i najpoznatiji živući Grk, multimilijunaš i najbolji košarkaš svijeta.
"To je ludo. Gdje smo bili tada i gdje smo sada, to je nevjerojatno putovanje. Sasvim izvan moje mašte", kaže 24-godišnjak.
Antetokounmpo je rođen u Ateni u prosincu 1994. godine, kao drugi sin Veronice i Charlesa, koji su nigerijski Lagos napustili u potrazi za boljim životom. Pronašli su željeni mir, ali samo u limbu bez državljanstva i bez dokumenata. Iako su rođeni u Grčkoj, ni Giannis, ni stariji brat Thanasis, ni mlađa braća Kostas i Alexis nisu mogli dobiti grčko državljanstvo. Kao ilegalni imigranti, nisu mogli ni Charles i Veronica.
Politika grčke vlade nije im omogućavala da ostanu, ali obitelj nije željela otići. Umjesto toga, njih šestero noći su provodili ugurani u dvosobni stan u Sepoliji, jednoličnom predgrađu na sjeveru Atene, dok su danju tražili posao koji se može raditi bez dokumenata. Charles je radio neobične poslove, dok je Veronica čuvala djecu ili pratila Thanasisa i Giannisa dok su pokušavali nagovoriti prolaznike da kupe njihove jeftine naočale i ostalo.
"Prodavali smo svašta, satove, ručne torbice, sunčane naočale, privjeske, CD-ove, DVD-ove. Sve do čega smo mogli doći. Bio sam sjajan. Moja braća mogu to potvrditi. Bio sam jedan od najboljih u prodaji i preživljavanju zato što sam volio to i zato što sam volio provoditi vrijeme s mamom", prisjeća se Giannis te nastavlja: "Odatle dolazi i moja radna etika. Svakog dana gledao sam svoje roditelje kako naporno rade da bi nam osigurali sve što je potrebno. To je bilo nevjerojatno i nosit ću to cijelog života. Jednostavno sam tako odgojen, sve to dolazi od mojih roditelja i njihovog preživljavanja."
U ono malo slobodnog vremena koje je imao, Giannisov san nisu bili koševi, već golovi. Njegov otac Charles bio je gorljiv nogometaš, ali njegove nade da će igrati profesionalno i promijeniti sudbinu svoje obitelji su propale pa je baklju predao svojim sinovima. Olympiakos je bio Giannisov klub. Obožavao je brazilskog napadača Giovannija i Arsenalova napadača Thierryja Henryja. Njegovi i Thanasisovi razgovori na terenu kretali su se oko nastupa u finalu Lige prvaka, a ne u NBA doigravanju.
To se promijenilo tijekom jednog slučajnog susreta. Spiros Velliniatis, skaut za košarkaške talente i trener, prepoznao je neiskorišten potencijal atenskih migrantskih zajednica. Jednog dana dok je lutao Sepolijom ugledao je 12-godišnjeg Giannisa i njegovu braću.
"U Sepoliji postoje dva terena, jedan do drugoga. Na jednom se igrala košarka, no na drugom su se Giannis i njegova braća samo igrali. Ne samo da sam vidio osobu s vrhunskom percepcijom i promjenama smjera nego i sa strašću za pobjedom. Ako imate otvorene oči, možete u nekome vidjeti talent i bez nogometne lopte u njegovim nogama ili košarkaške u rukama", kaže Velliniatis.
U tim trenucima svojih života, njegovi budući vršnjaci u NBA ligi već su skupili tisuće sati iskustva i umijeća, a Giannis je tek počinjao od nule, učeći kako se dribla i kako se izvodi polaganje. Velliniatis se borio na dva fronta kako bi otključao Giannisov latentni potencijal. Morao je uvjeriti obitelj Antetokounmpo da vrijedi slijediti košarkašku karijeru te uvjeriti klub da je Giannis projekt vrijedan rizika.
"Bila je to dvosmjerna igra. Kad su u pitanju djeca iz Afrike, obitelj često ne poštuje košarku. Nogomet ili atletika jedine su mogućnosti za karijeru u kojoj se zarađuje. S druge strane, veliki klubovi u Grčkoj znaju da iz dovođenja djece iz tih marginaliziranih zajednica mogu proizaći kulturalne poteškoće. Oni smatraju da dvoje ili troje afričke djece može značiti stvaranje klana unutar momčadi. Oni znaju da društveni problemi u njihovom okruženju, potreba da djeca rade, mogu značiti da neće dolaziti na treninge. To nije nužno posljedica njihova rasizma, nego karaktera društva", objašnjava Velliniatis.
Filathiltikos je tada bio u trećem razredu grčke košarke i očajnički je tražio mlade talente, bez obzira na podrijetlo. Klub je ponudio pronaći stalne poslove za Charlesa i Veronicu ako Giannis i Thanasis budu redoviti na treninzima. I braća su bila predana treniranju. Bilo je noći koje bi proveli na strunjačama u dvorani jer su bili previše umorni da bi se vraćali u stan u Sepoliji, koji je za njih bio sve tjesniji.
Suparništvo između braće vodilo je obostranom napretku. U internetskim kafićima na YouTubeu su gledali sažetke NBA velikana. Allen Iverson, Philadelphijin bek, bio je Giannisov favorit, nadahnuvši ga da nosi sličnu frizuru i da vježba ekstravagantne driblinge. Kad mu je bilo 17 godina, Giannis i njegova braća još uvijek su pomagali skromne obiteljske financije prodajući jeftinu odjeću strancima. No u jednom je trenutku Giannis je shvatio da postoji i realna alternativa.
"Imao sam 15 godina i bili smo na ljetnim pripremama, a Thanasis je u to vrijeme bio zvijezda momčadi. Trenirali smo i on je krenuo prema košu, a ja sam mu izbio loptu iz ruke. Trčao je za mnom, ali uspio sam ga izbjeći i zakucati preko njega. Kad sam došao kući, odmah sam s vrata ispričao tati što se dogodilo. Shvatio sam da ako to mogu učiniti protiv svoga starijeg brata, koji najbolje poznaje moje prednosti i slabosti, onda mogu protiv bilo koga", kaže Giannis.
Prizor Giannisa kako juri, skače i zakucava postao je uobičajen ove sezone, u kojoj je proglašen MVP-jem NBA lige. Tada to još nije bilo tako. Njegove duge ruke i pojava slična pterodaktilu već su dobivale konture, ali bio je mršav. U gužvi pod koševima bio bi izguran, nadvladan i zadržan. Zato ga je Filathiltikosov trener Takis Zivas koristio kao beka organizatora, poput Iversona, sa zadatkom da momčad brzo izvede iz obrane u napad. Ta je uloga razvila njegov tempo, vještinu i sposobnost donošenja odluka pa se njegovo tijelo počelo popunjavati i rasti. Zasluge imaju i pravilna prehrana i dizanje utega.
Tako se pojavio visok i atletski građen košarkaš koji može zablistati na svih pet pozicija u momčadi. U jednoj od posljednjih utakmica za juniore Filathiltikosa svojom je dominacijom ubacio 50 poena. No bez putovnice i državljanstva, Giannisu nisu bili dostupni vrhunci. Bilo mu je zabranjeno igrati u najvišem razredu grčke klupske košarke i za grčku reprezentaciju.
Ali priča o njemu nije se mogla suzbiti. Video s njegovim nastupima privukao je NBA skaute, naviknute na putovanje u grad Athens u američkog saveznoj državi Georgiji, a ne na 10-satne transatlantske letove. Ukupno je 29 od 30 NBA klubova poslalo svoje skaute do male Filathiltikosove dvorane kako bi procijenili Giannisa uoči drafta 2013. To nisu učinili samo New York Knicks.
Upitnik koji je u svim izvještajima bio najveći odnosio se na njegovo državljanstvo. Nije imao putovnicu, što znači da nije mogao putovati u SAD. Naposljetku, 9. svibnja 2013. godine, dvije godine nakon podnošenja zahtjeva i dva mjeseca prije drafta, grčka vlada odobrila je Giannisu državljanstvo. Pritom je anglizirano i njegovo ime Adetokunbo te u dokumentima pretvoreno u današnji oblik.
Odluka Milwaukee Bucksa da odaberu Giannisa kao 15. na draftu doimala se mnogima kao pretjerana za igrača koji se razvijao izvan radara.
Iako se kasno posvetio košarci, Giannis se nastavio razvijati uzlaznom putanjom Taktički je bio pametniji. Tjelesno je bio jači. Mentalno je bio iznimno kompetitivan, neosjetljiv na svoje okruženje i bogatstvo. Ove sezone vodio je Buckse do doigravanja prvi put u posljednjih 18 godina kluba. Na kraju su u finalu Istočne konferencije izgubili od prvaka Toronto Raptorsa.
Individualno je postao jedna od superzvijezda NBA lige s nadimkom Greek Freak. Statistika pokazuje njegove sposobnosti, ali brojevi nisu neophodni, dovoljne su samo oči. Njegova rijetko viđena mješavina raspona, brzine, agilnosti i moći ostavlja obrambene linije nemoćne tijekom njegova prodora prema košu. S druge strane, on je najbolji obrambeni igrač u najboljoj obrani lige te niže skokove svojim rukama sličnim pipcima.
U međuvremenu, on pokriva središte terena u samo nekoliko koraka te svojom zlokobnom pojavom straši suparnike i dodaje loptu najbolje postavljenom suigraču. Uspije li svome arsenalu dodati i šut za tricu, što je plan tijekom ljetne stanke, tada će njegovo ime ući u konkurenciju za najkompletnijeg igrača u NBA povijesti.
U svakom slučaju, sljedeće sezone, prema složenim ligaškim pravilima o visini plaće, njegova mu je izvrsnost omogućila novi petogodišnji ugovor vrijedan rekordnih 195 milijuna funti, odnosno 750.000 funti tjedno.
Dok je stajao pred publikom tijekom govora zahvale nakon primanja MVP nagrade prije tjedan dana, njegove su misli bile u njegovoj prošlosti, a ne u budućnosti. U suzama je zahvalio ekipi koja je najdulje bila uz njega te članu koji nedostaje. Zahvalio je braći, majci heroini i svome pokojnom ocu Charlesu, koji je u rujnu 2017. iznenada umro od srčanog udara.
"Prigrlio sam taj trenutak, ali ne mogu se vratiti i pogledati taj govor. Još sam dosta emocionalan. Kad sam pogledao u ljude, vidio sam cijeli svoj dotadašnji život i pomislio: Kako sam, dovraga, došao ovdje?", objasnio je Giannis.
Njegova nesalomljiva volja glavni je i očit odgovor, ali i njegov grčki odgoj ima određenu ulogu: Velliniatisova vizija, Zivasova taktika, besplatni sendviči koje mu je prije treninga pripremao vlasnik kafića u Sepoliji i košarkaški zaljubljenik Giannis Tzikas, te ponajviše neprestano kretanje koje je bilo neophodno da bi imigrantska obitelj preživjela u Ateni.
Međutim, ako je Grčka oblikovala Giannisa, Giannis također mijenja Grčku.
Barclays Center u Brooklynu bio je prazan, osim jednog dijela tribina na kojem je nekoliko stotina ljudi ostalo sve dok igrači nisu napustili poprište Milwaukeejeve pobjede protiv Brooklyn Netsa. Dok se jedan član gostujuće momčadi vraćao iz svlačionice, domaći navijači su ga pozdravljali. Zašutjeli su kad je mlada djevojka, nervozno držeći mikrofon, započela svoj govor.
"Svaki put kad čujemo kako pjevaš našu nacionalnu himnu, preplavljeni smo radošću i emocijama. Ti si All-Star kao košarkaška zvijezda, ali za nas si i All-Star kao ljudsko biće", rekla je djevojka.
Giannis je rukama dodirnuo svoje srce i zahvalio publici, također na grčkom. Isto se događalo i u drugim sjevernoameričkim gradovima, Torontu, Clevelandu i New Yorku, a pritom se pjevalo i tradicionalne grčke pjesme. Kad god Bucksi idu na gostovanja, američki Grci dolaze vidjeti svoga nacionalnog heroja. No upravo taj živopisni nacionalni identitet razlog je zašto je Giannisov rani život bio tako težak.
Stoljećima je grčka nacionalnost bila priznavana po načelu "jus sanguinis", prema krvi, a ne prema "jus soli", odnosno prema tlu. Zato ni činjenica da su rođeni i odrasli u Grčkoj Giannisu, njegovoj braći i drugima poput njih nije omogućavala da dobiju državljanstvo. Međutim, dijete rođeno bilo gdje u svijetu s barem jednim grčkim roditeljem automatski je dobivalo putovnicu i svoj udio u tradiciji temeljenoj na podrijetlu, povijesti, religiji i jeziku.
Globalni gospodarski problemi potkraj prvog desetljeća 21. stoljeća doveli su grčku ekonomiju na rub propasti, a isplivale su frustracije i tenzije. Giannis, koji se u mladosti morao skrivati na ulici kako bi izbjegao čopor desničarskih napadača, sada je postao svojevrsni simbol u političkim diskusijama.
Nikolaos Michaloliakos, vođa ekstremno desne stranke Zlatna zora, koja će na sljedećim europskim izborima privući gotovo 10 posto glasova, 2013. godine usporedio je Giannisa s čimpanzom i pozvao na njegovo uhićenje i deportaciju. Jedan je sveučilišni profesor 2017. godine na internetu za Giannisa napisao da je "crnac koji se pretvara da je Grk" te izazvao bijesne reakcije na društvenim mrežama. Druga je stranka od Grka tražila da budu "prijatelji ne samo s Giannisom nego sa svim Giannisima u zemlji".
Giannisovo je stajalište jednostavno i kratko: "Nije važno jeste li crnac ili bijelac. Ako ste rođeni u ovoj zemlji, vi ste Grk. Što biste drugo mogli biti? Mnogi me ljudi pitaju jesam li Nigerijac. Naravno, moji su korijeni nigerijski, moji su roditelji Nigerijci, ali ja znam da sam Grk. Zašto bih bio manji Grk nego vi? Zašto? Zato što sam crn? Hoćete li mi uzeti nacionalnost zbog boje kože? Ma dajte!"
Dok je Giannis u subotu navečer zbog nekog promocijskog događaja išao prema igralištu iz svoga djetinjstva u Sepoliji, osiguranje se borilo da zadrži navijače, uglavnom bijele, koji su pokušavali dotaknuti stasitog košarkaša. Obližnji balkoni bili su prepuni ljudi. Ista tri slova koja su navijači prošle sezone izvikivali u Fiserv Forumu u Milwaukeeju odjekivala su i atenskim betonom: "MVP! MVP! MVP!"
Giannis ne vjeruje u to. U srpnju 2015., dvije godine nakon što je dobio putovnicu, grčka vlada donijela je zakon 4332, koji olakšava put do državljanstva za djecu stranih roditelja koja su rođena i obrazovana u Grčkoj.
"Stvari se poboljšavaju, to sam uvidio. Ljudi su sve više otvoreni. Promijenili su i taj zakon i mislim da to ima malo veze sa mnom. Mnoga djeca imigrantskih roditelja dobio će svoju priliku, kao što sam je dobio i ja. Ima puno djece koja će biti posebna. Samo im treba dati priliku", zaključio je Giannis
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati