OBOŽAVAM Argentinu. Kad god bi Hrvatska ispala sa Svjetskog prvenstva, navijao sam za Gaučose. Energija i strast s kojima njezini navijači pristupaju nogometu mogu posramiti sve nacije na svijetu koje se kunu da je nogomet više od života. Kod njih je to uistinu tako. Na argentinskim utakmicama čovjek se osjeća življe nego igdje drugdje, upravo zato što njihova atmosfera uvijek lebdi na rubu između zanosa, nereda i smrti.

Argentina je oduvijek imala i specifičnu moć da objedini naizgled potpuno nespojive nogometne ideale. Uvijek je u svojim redovima imala hrpu kostolomaca koji su odrađivali prljave zadatke. Na drugom dijelu terena uvijek je imala nekoga tko je drukčije udarao loptu. Bilo je za svakoga ponešto, i za pragmatiste, i za one koji ljube nasilje na terenu, i za estete, i za romantike.

Jučerašnja predstava Argentine bila je najveća sramota jedne momčadi u povijesti svjetskih prvenstava. Od ponašanja i igre do reakcija na događaje, sve je bilo ispod razine dostojne svjetskog prvaka. U prvom "pravom" finalu u povijesti, onom u kojem su igrali aktualni prvaci Europe i Južne Amerike, pobijedio je onaj koji je igrao nogomet.

Jedan jedini cilj

Jedini cilj Argentine bio je uništiti utakmicu. Udarci laktom u leđa, zakašnjeli startovi i ostali kolorit bili su previše čak i za njihove standarde. Plan da isprovociraju Španjolce i izbace ih iz utakmice bio je jasan od početka.

Scalonijeve zamjene tijekom susreta nisu djelovale toliko kao pokušaji promjene odnosa snaga na terenu ili koncepcije vlastite igre koliko kao balansiranje među plaćenim ubojicama kako nijedan od njih ne bi pretjerao u svojim ispadima. Taj plan pokvarila je naivnost Enza Fernándeza u sudačkoj nadoknadi, iako su brojni njegovi suigrači i ranije debelo testirali strpljenje i kriterij Slavka Vinčića.

Da se ne lažemo, Argentinci nikad nisu bili pioniri džentlmenskog ponašanja ili fair-playa. Ima nas koji smo im uvijek dijelom spremni progledati kroz prste dok god su agresivnost i bezobrazluk sredstva za dolazak do nekog cilja u igri. To ovdje nije bio slučaj. Nije postojalo apsolutno ništa nogometno ni u igri ni u ponašanju Argentine.

Najgori finalist svih vremena

Konačna statistika je sramotna. Albiceleste je postala prvi finalist u povijesti koji unutar 90 minuta nije uputio nijedan udarac prema suparničkom golu. Na kraju su uspjeli uputiti dva udarca, ali to su bili pokušaji tipa Hail Mary u posljednjim minutama, kada više nisu imali što izgubiti.

Utakmica je praktički prelomljena crvenim kartonom Fernándeza. Dotad je Španjolska bila nesumnjivo bolja momčad, ali bio je vrlo zamisliv scenarij u kojem će se Argentinci nekako dotegliti do jedanaesteraca.

Isključenjem Fernándeza Argentina se praktički branila s osam igrača u polju jer Messi ne igra obranu. Protiv momčadi koja najbolje drži loptu na svijetu bilo je samo pitanje trenutka kada će privid argentinske konkurentnosti puknuti.

Španjolska dominacija

Španjolski sustav odavno je opjevan. Ne postoji reprezentativna momčad, a možda ni klupska, u kojoj se igrači toliko savršeno razumiju, toliko dosljedno i uporno prate plan te unutar istog okvira traže zajednička rješenja.

Njihova igra uvijek je spremna i za sitne prilagodbe, ovisno o suparniku. U finalu su znali da će se Argentina braniti vrlo nisko u dvije linije po četiri igrača. Ta je formacija u sredini vrlo uska, pa je Cucurella imao mnogo više prostora za izlazak naprijed te je služio kao dodatni razigravač i opcija za osiguranje posjeda. Za razliku od utakmice protiv Francuske, ovdje se nije morao bojati da će mu netko pobjeći u kontru iza leđa.

Nešto drukčiju ulogu imao je i Olmo. On je češće tražio loptu ispred suparničkih veznjaka, a ne iza njihovih leđa, gdje nije bilo prostora. To je Španjolskoj omogućilo brojčanu prednost u sredini terena čak i protiv četvorice suparničkih veznjaka.

Kada bi produljila napad i odigrala povratnu loptu prema stoperima, a Argentina nasjela i izašla iz bloka, Cubarsí i Laporte sjajnim su loptama rezali suparničke linije te dovodili Olma i Oyarzabala u situacije u kojima su licem bili okrenuti prema suparničkim stoperima.

Protiv Španjolske ni ne znaš kada si mrtav. Naknadno ti jave

Osim Yamalove prilike u petoj minuti i jedne Oyarzabalove krajem prvog dijela, obje su nastale kao inačice prethodno opisanog scenarija, ni Španjolska nije stvorila mnogo prilika sve do završnice utakmice, a zatim i produžetaka.

No upravo je u tome španjolska snaga. Druge momčadi igraju na zamah i energiju, pronađu svojih 10 ili 20 minuta u kojima je sve na njihovoj strani. Argentinci su do finala stigli briljantnim završnicama utakmica, a Englezi su i protiv Hrvatske i protiv Meksika imali 15 minuta u kojima su prelomili utakmicu. Španjolci stalno melju.

I kada ti se čini da protiv njih dobro stojiš na terenu, uglavnom si već mrtav, samo ti to još nisu rekli. Njihove tranzicije i reakcije nakon izgubljene lopte stalno su gušile suparnika i frustrirale ga. A kada igraju protiv momčadi kojoj je 39-godišnji Messi i dalje ključan igrač u tranziciji, još je jasnije zašto su tako lako sačuvali svoj gol.

Pobjeda nogometa

Nakon utakmice protiv Francuske u polufinalu detaljno smo pisali o španjolskom sustavu i njegovoj nadmoći, koja je sposobna ne samo pobijediti vrhunski talent nego ga i učiniti nevidljivim. Nakon naslova svjetskog prvaka takva im etiketa stoji još bolje.

Španjolska na bekovima ima ofenzivne Cucurellu i Pedra Porra, a na stoperskim pozicijama Laportea i Cubarsíja. Da vam je netko prije 40 dana rekao da će odigrati osam utakmica, u tom nizu pobijediti Urugvaj, Saudijsku Arabiju, Austriju, Portugal, Belgiju, Francusku i Argentinu te na tom putu primiti samo jedan gol, s pravom biste pomislili da je lud.

No Španjolska obranu igra u napadu, kada vam posjedom ubija i ritam i priliku da dođete do lopte. Ako im se i zalomi pogreška, razmaci među igračima mali su i uvijek su barem dvojica u blizini kako bi pritisnuli suparnika s loptom i brzo je vratili u svoj posjed.

Sve faze njihove igre povezane su i svaki igrač točno zna što mora raditi s obzirom na to gdje se nalaze lopta, protivnik i suigrači. Važnije od svega, uvijek pokušavaju igrati nogomet, poštuju loptu, igru i njezine zakonitosti. Argentina je bila potpuna suprotnost tomu.

Jučer nije pobijedila samo Španjolska. Jučer je pobijedio nogomet.