ČETIRI utrke prije kraja sezone Formule 1 Lewis Hamilton je na koračić do petog naslova svjetskog prvaka. Osvoji li ovog vikenda u Austinu osam bodova više od Vettela i matematički će osigurati titulu. No ne uspije li to Britanac na ovoj utrci, a u fantastičnoj je formi, gotovo sigurno će je obraniti do kraja sezone u kojoj je dobio šest od posljednjih sedam utrka.

Ova sezona, osim što je u znaku letećeg Hamiltona, ušla je u povijest kao i najzahtjevnija do sad kad je u pitanju strašno komplicirana logistika transporta F1 cirkusa po svijetu. Nikada momčadi nisu bile pod tolikim stresom kao ove godine, a nivo organizacije koji je potreban da bi sve funkcioniralo je naprosto fascinantan.

Planiranje prijevoza mehaničara, tehničara, kablova, opreme, stolova, stolica i cijelih garaža i paddocka odrađeno je do najsitnijih detalja i apsolutno ništa ne smije biti prepušteno slučaju. Dok će bolidi u nedjelju juriti po teksaškom suncu, prve stvari već će se početi pakirati, a samo 15 minuta nakon što zadnji bolid prođe ciljnom ravninom u paddocku nastaje kontrolirani kaos i svi užurbano spremaju kofere.

Ovogodišnji kalendar Formule 1 službeno je potvrđen u prosincu prošle godine, no prvi planovi počeli su se raditi još u rujnu. Momčadi za većinu utrka znaju točne datume pa su hoteli i rent-a-carovi bukirani mjesecima unaprijed kako momčadi slučajno ne bi došle u situaciju da nečeg - nema.

Osam od deset momčadi stacionirano je u Europi. Force India je iz, kako joj ime kaže, Indije, a Haas je iz SAD-a iako su obje momčadi glavninu tehnike također preselile u europske zemlje. Utrke na europskom tlu, iako pod golemim stresom, odrađuju se uglavnom bez većih problema, no prava noćna mora su staze koje se nalaze na prekooceanskim destinacijama. Za svaku utrku u pokretu je oko 1000 tona opreme od čega pola otpada na momčadi, 150 tona na televizijsku opremu, a ostatak na sve ostalo što nije vezano za samo utrkivanje.

Dio opreme neprestano je na brodu

Svaka momčad na početku sezone zapakira pet puta po tri brodska kontejnera. U njima su uglavnom dijelovi garaže i paddocka, a nema nikakvih mehaničkih dijelova bolida niti bilo čega što se ne bi moglo nadomjestiti ako u transportu slučajno stigne oštećeno. Jedan set kontejnera na počeku sezone brodom ide u Melbourne, jedan u Sakhir, jedan u Šangaj, jedan u Montreal i jedan u Baku. Svaki set ima unaprijed određen plan na koju sljedeću destinaciju ide kako bi došao u pravo vrijeme i ne može se dogoditi da na jednoj utrci nema kuhinje, VIP loungea, noževa ili žlica.

Najluđi tempo momčadi su ove godine imale u travnju. 8. travnja se vozilo u Bahreinu, a samo tjedan dana kasnije na drugom kraju svijeta u Šangaju. Već u četvrtak, kad je sve bilo postavljeno, napravio se detaljan plan za razmontiravanje garaža i pakiranje kontejnera za Kinu, a nakon što je utrka počela u nedjelju prvi kontejneri su već bili spremni, a u njima su bili uglavnom rezervni motori i sve ono što sigurno neće biti potrebno za vrijeme utrke.

A onda, 15 minuta nakon kraja utrke u Bahreinu, krenula je ludnica. Momčadi su počele rasklapati goleme garaže i svu logistiku po ključu prioriteta, odnosno prvo ono što je najpotrebnije da bi što je prije moguće počela funkcionirati garaža u Šangaju. Palete su pakirane u posebne kontejnere koji su dizajnirani tako da iskoriste svaki centimetar prostora u zrakoplovu. Za transport su, jasno, korišteni jumbo jetovi, a svaka momčad u tom slučaju ima pravo na tri prioritetne palete koje se ukrcavaju u prvi zrakoplov. Kad su te palete bile spremne, hitno su ih prevezli u zračnu luku i osam sati nakon završetka utrke već su bile u zraku i na putu za Kinu.

U ponedjeljak navečer, nakon što su prošle carinske kontrole, palete su bile na stazi u Šangaju, a radnici su ih rasporedili na unaprijed određena mjesta gdje će uskoro osvanuti garaže. Kad su palete raspoređene, nijedna momčad ih ne smije raspakirati sve dok zadnji kontejner ne stigne na stazu. To se radi kako bi svi imali jednake uvjete za sastavljanje garaže i kako mehaničari i tehničari ne bi smetali viličarima i kamionima dok iskrcavaju teret. Svaka momčad ima oko 50 tona tereta koji su smješteni u ukupno 13 zrakoplovnih kontejnera. U njima su oba bolida, jedna rezervna šasija, sva elektronika i IT oprema, zamjenska krila i dijelovi bolida te 40 setova guma i kotača.

Sve je gotovo za 58 sati

Do utorka ujutro svaka momčad imala je svoja tri kontejnera koji su stigla morskim putem i prioritetne palete. To je dovoljno za početak sastavljanja garaže, postavljanja videozidova s monitorima, spajanja kablova itd. Nakon što su to odradile, momčadi ponovno moraju napustiti prostor garaža jer u noći na srijedu stižu preostali kontejneri s opremom. U srijedu u 6 sati krenulo je završno postavljanje garaže koja je potpuno operativna bila kasno navečer i potpuno spremna za prva testiranja u četvrtak. U prijevodu, deset momčadi i popratno osoblje Formule 1 spakiralo je, ukrcalo, letjelo 6400 kilometara, iskrcalo i raspakiralo oko 1000 tona tereta u samo 58 sati. Dodajte tome i pet sati vremenske razlike i shvatit ćete koliki je to stres i napor za sve koji su uključeni u taj proces.

Sve to pakiranje i raspakiravanje još nekako funkcionira u okružju koje je zamišljeno kao trkaća staza. Primjerice, staza u Šangaju ima strašno puno mjesta i, iako je zahtjevno, pakiranje prolazi bez ikakvih poteškoća. No utrka u Monte Carlu je horor film za ljude koji se brinu o transportu tereta Formule 1. Budući da je riječ o gradskom središtu, tisuće kamiona (1000 kamiona za Formulu 1 i 2000 kamiona za Formulu 2 i Porsche Super Cup) ni u ludilu ne stanu na ulice oko samih garaža pa su parkirani po svim mogućim okolnim cestama sve do 40 kilometara udaljene Ventimiglije u Italiji. Prostora za postavljanje garaža gotovo da nema, a momčadi za ovu utrku moraju i smanjiti količinu tereta jer sve jednostavno ne stane.

Ilustracije radi, jednom kad je potpuno slože, bolid više ne stane u garažu u Monaku, a ni garaže ne izgledaju kao na drugim utrkama. Ovdje su na dvije etaže pa mehaničari doslovno kroz prozore prebacuju dijelove i alate s gornjeg kata u prizemlje.

''Gledateljima, a i nama mehaničara, to je strašno atraktivna utrka, osim što se mi strašno namučimo. Nemamo uopće prostora za rad, a dio rezervnih guma držimo doslovno preko ceste. Ljudi koji se brinu o motorima su na katu pa je i komunikacija otežana. Nema mjesta za sve kamione pa pakiramo manje jakni i opreme za mehaničare, ali i manje rezervnih dijelova jer jednostavno sve ne stane'', rekao je nedavno član boksa Force Indije za Daily Mail.

Prvi put u povijesti tri utrke u tri tjedna

Ništa manje naporno nije bilo preko ljeta. Ova sezona prva je u povijesti u kojoj su se tri vikenda zaredom održavale utrke. Dana 24. lipnja vozilo se u francuskom Le Castelletu, onda je na red došao austrijski Spielberg, a 8. srpnja na rasporedu je bila utrka u Silverstoneu. Put od Francuske do Austrije odrađen je bez većih problema, no onaj od Austrije do Engleske bio je prava noćna mora.

Kompletna oprema prevozila se prepoznatljivim šarenim kamionima koje vozači doslovno nisu gasili tijekom svih 1600 kilometara puta. U svakom od oko 1000 kamiona bila su tri vozača koji su se izmjenjivali za volanom i na ležaju kako bi teret što prije došao do Engleske. Pritom je golemi konvoj morao proći i kaotičnu kontrolu u Calaisu prije ukrcaja na trajekte za Otok. Koliko je jurcanje s jednog kraja Europe na drugi bilo naporno za vozače, mehaničare i cijelu ekipu dovoljno govori odluka menadžmenta F1 da sljedeće godine trostrukog vikenda neće biti.

''Činilo se kao dobra ideja, ali mislim da smo malo podcijenili napore koje takav suludi raspored iziskuje. Na licima ljudi se vidi da su premoreni. Radili su tri tjedna u komadu bez prestanka. Imaju i oni obitelji i privatni život i nisu zaslužili ovakav raspored'', rekao je Haasov direktor Guenther Steiner.

Momčadi, koje imaju oko 70 članova, godišnje proputuju oko 160.000 kilometara diljem svijeta i od obitelji su odvojeni u prosjeku 172 dana. I tako iz godine u godinu.