Tekst: Vedran Buble

SERIJAL najstrijelaca SP-a nastavljamo ponajboljim napadačem u povijesti Velike Britanije, čuvenim Garyjem Linekerom, najboljim strijelcem u Meksiku 1986. godine.

Gary Lineker rođen je 30. studenog 1960. godine u Leicesteru, gdje je i započeo nogometnu karijeru. U dresu Leicester Cityja Lineker je nastupio 195 puta, a zabio je čak 95 golova. Taman pred svjetsko prvenstvo u Meksiku, Lineker prelazi u Everton, za kojega je u 41 utakmicu zabio 30 golova. Nakon sjajnog nastupa na SP-u Linekera kupuje Barcelona. U tri godine na Nou Campu Linker je u 103 nastupa zabio solidna 43 gola. 1989. godine, kao 29-godišnjak Lineker se vraća na Otok, gdje do 1992. zabija gotovo 70 golova u dresu Tottenhama. Posljednje dvije godine karijere Lineker je proveo u Japanu, preciznije u dresu Nagoye, u kojem je zabio posljednjih devet golova u karijeri.

Jedini nogometaš koji je bio najbolji strijelac Premierlige s tri različita kluba i jedan od rijetkih nogometaša koji nikada nije dobio žuti ili crveni karton

Kažu, Linekerove sposobnosti bile su proizvod njegova razumijevanja igre i stalne težnje k poboljšanju. Uz tehničke sposobnosti, posjedovao je i odlično pozicioniranje, što ga je učinilo jednim od najuspješnijih engleskih napadača i golgetera u povijesti. Možda najbolji dokaz tome jest činjenica da je jedini nogometaš u povijesti koji je osvojio naslov najboljeg strijelca Engleske sa čak tri različita kluba: s matičnim Leicester Cityjem (gdje je proglašen i za najboljeg nogometaša u povijesti kluba), Evertonom i Tottenhamom.

Za izabranu nacionalnu vrstu Lineker je debitirao 1984. godine u susretu sa Škotskom. Nastupao je na dva svjetska i dva europska prvenstva. Ukupno je zabilježio 80 nastupa, uz spomenutih 48 pogodaka. Čuvene su njegove riječi nakon poraza od Z. Njemačke 1990. godine: "Nogomet je igra u kojoj 22 čovjeka trče naokolo, natjeravaju loptu, u kojoj jedan sudac napravi gomilu pogrešaka te u kojoj na kraju uvijek pobjeđuje Njemačka". Naposljetku, Lineker je jedan od rijetkih nogometaša u povijesti koji nikada nije zaradio ni žuti ni crveni karton, bilo da se radi o prijateljskoj ili natjecateljskoj utakmici.

Nakon kolumbijskog povlačenja kandidature, Meksiko prva država koja je dva puta organizirala SP

Trinaesto izdanje svjetskog prvenstva održano je od 31. svibnja do 29. lipnja 1986. godine u Meksiku, inače, prva zemlja u povijesti koja je dvaput organizirala SP. Originalno, domaćin je trebala biti Kolumbija, ali je zbog financijskih problema odustala od domaćinstva 1982. godine. Format natjecanja bio je sličan onome od četiri godine prije. Opet se natjecalo 24 momčadi, međutim sada se nakon prvog kruga igrala osmina finala, a uz dvije prvoplasirane momčadi iz svake grupe, u sljedeću fazu kvalificirale su se i četiri najbolje treće plasirane momčadi. Što se tiče debitanata na SP-u, bilo ih je samo tri, Kanada, Irak i Danska. Engleska je igrala u skupini F zajedno s Marokom, Poljskom i Portugalom, a na koncu je završila kao drugoplasirana momčad iza Maroka. U prvoj utakmici skupine Englezi su poraženi od Portugala golom Carosa Manuela u 76. minuti. Kada su četiri dana kasnije remizirali s Marokom, engleska javnost bila je pod uzbunom, a već se pričalo o debaklu. Ipak, u posljednjem susretu Englezi su sa čak tri gola razlike pregazili Poljake, a junak susreta bio je 26-godišnji Gary Lineker, koji je zabio hat-trick. Kako je Maroko iznenadio Portugal, Englezi su se popeli na drugo mjesto, Poljska se plasirala dalje kao ponajbolja trećeplasirana momčad, dok su Portugalci ispali iz daljnjeg dijela natjecanja.

Maradonina "Božja ruka" kao osveta za Falklande

U osmini finala, uz Maroko i Englesku, plasirali su se Meksiko, Bugarska, SSSR. Belgija, Brazil, Poljska, Argentina, Urugvaj, Francuska, Italija, Zapadna Njemačka, Paragvaj, Danska i Španjolska. Englezi su igrali protiv Paragvaja, a pred 70 tisuća gledatelja u Mexico cityju, pitanje pobjednika riješio je novim dvama pogocima Gary Linker, dok je točku na i stavio Beardsley. U četvrtfinalu Engleze je čekala Maradonina Argentina, koja je u osmini finala s 1:0 svladala Urugvajce. Argentinci su bili nezadrživi, a posebice je to bio "mali zeleni" Diego Armando Maradona, koji je doveo Gaučose u vodstvo u 51. i 55. minuti. Prvi gol povijesna je Božja ruka Dijega Maradone, dok se drugi četiri minute kasnije, kada je predriblao pet Engleza od centra i zabio Shiltonu, smatra najljepšim golom u povijesti svjetskih prvenstava. Ova pobjeda izazvala je veliku satisfakciju u Argentini, jer su je vidjeli kao idealnu osvetu za Falklande. Počasni, šest gol na SP-u Garyja Linekera nije imao potrebnu težinu.

Drugi naslov prvaka svijeta za Argentinu

U polufinalu je Zapadna Njemačka golovima Brehmea i Vollera izbacila Francuze, dok je Argentina sa nova dva gola Diega Maradone bila bolje od Belgijanaca. U borbi za treće mesto Francuska je nakon produžetaka bila bolja od Belgijanaca, samo dan prije velikog finala na stadionu Azteca. Pred 115 tisuća gledatelja poveli su Gaučosi golom Browna, a u 55. minuti Valdano je povećao vodstvo. No, nisu se predavali nepredvidivi Nijemci, koji su jedva prošli grupu, a na koncu stigli do finala. Rummenigge je smanjio na 2:1, da bi potom Rudi Voller u 80. minuti vratio stvari na početak. Ipak, imala je Argentina u momčadi ponajboljeg igrača koji je ikada hodao zemaljskom kuglom. Fantastičnim je dodavanjem Maradona uposlio Burruchagu 11 minuta prije kraja utakmice, a Jorgeu nije bilo teško zabiti za konačnih 3:2 i drugi naslov prvaka svijeta za Argentinu i veliko slavlje 30 milijuna Argentinaca na ulicama.

U sljedećem nastavku pročitajte o Talijanu Salvatoreu Tottu Schillaciju, nogometašu koji je jednu jedinu godinu nastupao za Azzure, a postao ikona reprezentacije.