Najstrijelci SP-a: Kako je Hrvat Dražan Jerković došao uz bok legendarnom Garrinchi

Tekst: Vedran Buble

SERIJAL o najstrijelcima SP-a nastavljamo kratkim pričama o šestorki koja je u Čileu podijelila naslov najboljeg strijelca. Oni su redom Garrincha, Vava, Leonel Sanchez, Florian Albert, Valentin Ivanov te Dražan Jerković.

Valentin Ivanov rođen je 19. studenoga 1934. godine u Moskvi i legenda je moskovskog Torpeda za koji je igrao od samog početka karijere 1952. godine pa do kraja 1966. godine. U 14 godina odigrao je 286 utakmica, a zabio 124 gola. Za reprezentaciju SSSR-a nastupio je 59 puta, zabivši 26 golova, što ga iza Blohina i Protasova stavlja na treće mjesto u povijesti. Otkako je završio karijeru 1967. godine pa do 2003. godine bavio se trenerskim poslom, u kojem je u šest navrata vodio svoj Torpedo, sveukupno deset godina. Zanimljivo, njegov sin, također Valentin Ivanov, bivši je poznati nogometni sudac.

Florian Albert rođen je 15. rujna 1941. godine u mađarskom Hecegszantu i ikona je Ferencvaroša, za koji je nastupao punih 16 godina, od 1958. do 1974. godine. U 339 utakmica zabio je sjajnih 245 golova, postavši najbolji strijelac kluba u povijesti. Za reprezentaciju Mađarske nastupao je od 1959. do 1974. godine, skupivši 75 utakmica i 31 gol. Alberta su opisivali kao najelegantnijeg nogometaša u povijesti nogometa, a od 2007. godine stadion Ferencvaroša dobio je njegovo ime.

Edvaldo Izídio Neto zvani Vava rođen je 12. studenoga 1934. godine, a umro je 19. siječnja 2001. godine u Rio de Janeiru. Vava je također bio poznat pod nadimkom "Peito de Aco", u prijevodu Čelična pluća. U karijeri je igrao za veliki broj brazilskih klubova, a između ostalih i za Sporti Recife, Vasco Da Gamu, Palmeiras. U Europi je igrao tri godine, i to za madridski Atletico, u čijem je dresu u 71 utakmici zabio 31 gol. Za reprezentaciju Brazila odigrao je 20 utakmica, a upisao 15 golova. Vava je u povijest ušao tako što je zabio golove u dva finala svjetskih prvenstava, 1958. i 1962. godine, postavši tako uz Pelea, Breitnera i Zidanea četvrti igrač u povijesti kome je to uspjelo. Vava je također jedan od četiri igrača koji su zabili tri gola u finalima SP-a, uz Hursta, Pelea i spomenutog Francuza Zidanea.

Manuel Francisco dos Santos Garrincha rođen je 28. listopada 1933. godine, a umro je 20. siječnja 1983. godine. Većinu svoje 19-godišnje karijere Garrincha je proveo u Botafogu, za koji je u 581 utakmici zabio 232 gola. Fifa ga smatra najboljim brazilskim nogometašem u povijesti nakon slavnog Pelea, a mnogi ga drugi nogometni stručnjaci stavljaju uz sami bok Peleu. U svakom slučaju, Garrincha je nedvojbeno najbolji dribler kojeg je svijet ikada vidio. Njegov privatni život bio je sušta suprotnost profesionalnom. Naime, bio je teški alkoholičar po uzoru na svog oca, a često je padao u raznorazne probleme i okršaje. U 49. godini Garrincha je umro od ciroze jetre, a ni danas, 27 godina kasnije, Brazil nije zaboravio svog heroja. Još uvijek na njegovu grobu stoji epitaf: "Obrigado, Garrincha, por você ter vivido"... Hvala ti, Garricha, što si živio. U čast Brazilcu snimljena su dva filma, 1962. i 2003. godine, pod nazivom "Garrincha - Usamljena zvijeda".

Leonel Sanchez rođen je 25. travnja 1936. godine u Santiagu, gdje živi i danas. Tijekom 20-godišnje nogometne karijere Sanchez je najveći dio, čak 16 godina, igrao u Universidadu de Chileu, za koji je u 386 utakmica zabio 160 golova. Za reprezentaciju je nastupio 84 puta, a zabio je 23 gola, što ga svrstava među najbolje nogometaše ove južnoameričke države u povijesti. Interesantno je što Sanchez nije bio napadač već lijevo krilo, no to ga nije omelo da stotinama puta u karijeri bude strijelac. Kao svoj najveći uspjeh u karijeri, osim zlatne kopačke na SP-u, Sanchez ističe ponudu Milana, koju je ipak odbio, rekavši da za njega postoji samo jedan klub.

Dražan Jerković rođen je 1936. godine u Šibeniku, a do SP-a u Francuskoj 1998. godine i Davora Šukera bio je jedini Hrvat koji je osvojio naslov najboljeg strijelca SP-a. Jerković je od 1954. do 1965. godine igrao u dresu zagrebačkog Dinama, za koji je u svim natjecanjima skupio 315 utakmica te zabio čak 322 gola. Nakon odlaska iz Zagreba Jerković je muku mučio s leđima. Pokušao je godinu dana igrati u Belgiji, ali je onda ipak odlučio objesiti kopačke o klin. U dresu reprezentacije Jugoslavije odigrao je 21 utakmicu, a zabio 11 golova. S Dinamom je osvojio jedno prvenstvo i dva Kupa, a 1962. godine bio je najbolji strijelac lige. Osim na SP-u, nastupio je i na prvom EP-u, 1960. godine u Francuskoj, na kojem je reprezentacija Jugoslavije osvojila drugo mjesto, a on je postigao dva gola. Dražan Jerković umro je 9. prosinca 2008. godine u 72. godini. Bio je rođeni golgeter i jedan od najboljih nogometaša koje je Hrvatska ikada stvorila.

Sve šestorica velikani su svojih zemalja, a prvenstvo 1962. godine u Čileu ujedinilo je i ispreplelo njihove sudbine u povijesnim knjigama. Da, njihova imena zauvijek će ostati na zlatnom uvezu sedmog izdanja Svjetskog nogometnog prvenstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najjači ikad zabilježeni potres nije "uzdrmao" Čile

Nakon 12 godina u Europi SP se vratio u Južnu Ameriku, preciznije Čile, kojem je još šest godina prije dana ta čast od strane krovne nogometne organizacije. Format natjecanja bio je isti kao i četiri godine ranije. Natjecalo se 16 reprezentacija podijeljenih u četiri grupe, a određeni su i nositelji grupa, Brazil, Engleska, Italija i Urugvaj. Međutim, kada je u svibnju 1960. godine Čile zadesio najjači zabilježeni potres ikad (9,5), država je ostala zatrpana u ruševinama. No to nije pokolebalo Čileance, pogotovo kada je predsjednik organizacijskog odbora Carlos Ditborn izjavio slavnu rečenicu koja je poslije postala moto prvenstva: "Upravo zbog toga što nam nije ostalo ništa, napravit ćemo sve što je u našoj moći da se obnovimo". Nažalost, Ditburn nije doživio početak svog velikog projekta, jer je mjesec dana prije natjecanja umro. U njegovu čast stadion u Arici je nazvan njegovim imenom.

Podbacili Pele i Lev Yashin

Kada je prvenstvo napokon počelo, veliki broj poznatih igrača nije opravdao očekivanja javnosti, između ostalih ni Pele, koji se ozlijedio u drugoj utakmici skupine, te vratar SSSR-a Lev Yashin, po mnogima tada najbolji vratar na svijetu. U prvoj skupini igrali su SSSR, Jugoslavija, Urugvaj i Kolumbija. Na koncu prvo mjesto je osvojio SSSR, koji je golovima Ivanova i Ponedelnika svladao Jugoslaviju u prvoj utakmici. U drugom susretu remizirao je s Kolumbijom 4:4, a opet je glavni zaslužni bio Valentin Ivanov koji je zabio dva gola. I u trećem susretu je Ivan igrao glavnu ulogu, svojim golom u 89. minuti donijevši pobjedu protiv Urugvaja. Drugo mjesto u grupi osvojila je Jugoslavija za koju su igrali Vlatko Marković, Šekularac, Jerković i Skoblar. Nakon poraza od SSSR-a Jugoslavija je golovima Skoblara, Galića i Jerkovića svladala Urugvaj, da bi u posljednjem kolu sa 5:0 pobijedila Kolumbiju. Dvostruki strijelci bili su Galić i Jerković.

Mađari opet uspjeli proći skupinu

U skupini B prošli su Zapadna Njemačka i iznenađenje Čile. Nijemci su prvo remizirali s Italijom, pa svladali Švicarsku, a na koncu i Čile. Domaćini su pak u prvoj utakmici skupine golovima Sancheza svladali Švicarsku. U drugom kolu iznenadili su Italiju, tako već osiguravši četvrtfinale prvenstva, neovisno i o porazu od Z. Njemačke. U skupini C prvo mjesto osvojio je sjajni Brazil koji je golovima Zagalla i Pelea svladao Meksiko u prvoj utakmici. U drugom susretu su remizirali s Meksikom, da bi u posljednjem kolu golovima Amarilda svladali Španjolsku. Drugo mjesto u skupini pripalo je Čehoslovačkoj, koja je svladala Španjolsku, remizirala s Brazilom i na koncu izgubila od Meksika. U posljednjoj skupini dalje su prošli Mađari i Englezi. Mađari su pobijedili Engleze golovima Floriana Alberta i Tichyja. U drugom susretu sa čak 6:1 svladali su Bugarsku, a tri gola zabio je Albert. U posljednjem kolu su pak remizirali s Argentincima. Engleska je pak nakon poraza od Mađara u prvom kolu pobijedila Argentinu i remizirala u posljednjem kolu s Bugarskom.

Garrincha i Vava - dvojac koji nitko nije mogao zaustaviti

U četvrtfinalu domaćin Čile svladao je SSSR golovima Sancheza i Rojasa. Čehoslovačka je s minimalnih 1:0 pobijedila Mađarsku, Brazil je golovima sjajnih Garrinche i Vave svladao Engleze, a Jugoslavija golom Radakovića pet minuta prije kraja utakmice Zapadnu Njemačku. U polufinalu Čehoslovačka je pobijedila Jugoslaviju. Jerković je u 69. minuti privremeno izjednačio rezultat, nakon čega je Sherer dvama golovima zapečatio sudbinu Jugoslavije. U drugom polufinalu Brazil je opet predvođen nezadrživim dvojcem Garrincha - Vava sa 4:2 svladao Čile, za kojeg je pak svoj četvrti gol na prvenstvu postigao Leonel Sanchez.

U borbi za treće mjesto pred 67 tisuća gledatelja na nacionalnom stadionu u Santiagu Čile je iznenadio svijet pobijedivši favoriziranu Jugoslaviju golom Rojasa u 90. minuti. U finalu dan kasnije iznenađenja nije bilo. Magični Brazilci su još jednom pokazali svoju snagu sa 3:1  pobijedivši Čehoslovake. Reprezentacija Čehoslovačke povela je golom Masupusta, a sve ostalo pripalo je Brazilu, koji preko Amarilda, Zita i Vave dolazi do konačnih 3:1. Brazilci su proslavili svoj drugi naslov svjetskog prvaka, a zlatnu kopačku dobila su šestorica igrača. Brazilci Garrincha i Vava, Čileanac Leonel Sanchez, Mađar Florian Albert, Rus Valentin Ivanov i Hrvat Dražan Jerković sa po četiri gola na kontu upisali su se u nogometnu povijest za sva vremena.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara