DINAMO je nakon godinu dana pauze vratio titulu u svoje vitrine. Plavi su u drugom dijelu sezone pregazili prvenstvenu konkurenciju i u zadnja četiri kola ulaze s 15 bodova prednosti pred prvom pratnjom, splitskim Hajdukom. Epilog je to turbulentnog ljeta i velike transformacije kluba na terenu i izvan njega.

Dinamo je ljeti napravio preko 30 transfera, a dolazak Zvonimira Bobana značio je i kraj jedne ere kluba i momčadi koja je s klubom napravila velike domaće i inozemne uspjehe. Maksimir su ljeti napustili svi nositelji igre iz prethodnih sezona. Ostao je samo onaj najbitniji - Josip Mišić.

Žila kucavica

Mišić je jedan od onih igrača koji služi kao lakmus-papir nečijeg razumijevanja nogometa. Njegov pregled i čitanje igre, savršeno osjećanje prostora i sposobnost da iz jednog ili dva dodira rastereti momčad suparničkog pritiska već su godinama ključan sastojak Dinamove igre.

Mislav Oršić i Bruno Petković zabijali su golove, Dominik Livaković je spašavao kad je zapinjalo, ali Mišić je oduvijek bio žila kucavica ove momčadi, spojka između obrane i napada koja daje stabilnost ekipi.

Kada europski suparnici analiziraju Dinamo, prva stavka i obveza u igri im je blokirati dotok lopte prema Mišiću. Znaju da, ako u tome uspiju, Dinamo na terenu ne postoji. Koliko se Dinamo muči bez Mišića vidi se i osjeća čak i u SHNL-u. Ove sezone propustio je tri utakmice u prvenstvu, a Dinamo je čak dvije izgubio - od Istre i Vukovara.

I dalje je ključan igrač

Priča o Mišiću ove sezone uvelike se poklapa s Dinamovom. Kada je Mišić bio loš i kada je pao u igri, pao je i Dinamo. Imao je točke pucanja kada se činilo da su najbolje igre za Dinamo daleko iznad njega, poput derbija s Rijekom kad je na pravdi Boga prošao bez crvenog kartona. Iako su u klub došli Marko Soldo i Ismael Bennacer za koje se smatralo da bi ga mogli zamijeniti na šestici, to se nije dogodilo.

Svaki Dinamov napad i dalje kreće od Mišića. Njegovo pozicioniranje u odnosu na ostatak momčadi omogućava momčadi da diše u prvoj fazi napada i da se lopta dovuče do osmica ili krila. Po kontroli ritma i stalnoj uključenosti u igru, Mišić je i dalje najbolji igrač lige. 

Jednako je važna njegova uloga u defenzivi. Dinamo igra sa Zajcem i Stojkovićem kao ofenzivnim osmicama koje ulaze u završnicu, a bekovi se dižu visoko u fazi napada. Mišić daje neophodnu bazu balansa u Dinamovoj igri.

U zadnjem kolu protiv Varaždina nije samo zabio golčinu, nego je u dva navrata u drugom dijelu sjajno pročitao suparnikov okomiti pas. Agresivnim iskakanjem presjekao je loptu i osigurao Dinamu posjed visoko u suparničkom dijelu terena. U jednoj od tih situacija dao je idealnu dubinsku loptu Gabrielu Vidoviću za najbolju šansu dotad na susretu.

Hvali ga i trener i suigrači

Ove sezone Mario Kovačević i igrači su u nekoliko navrata pričali o njegovoj važnosti za ekipu. Pričalo se da nova momčad Dinama nema igrače s pretjeranim šampionskim pedigreom. Odlascima Pjace, Petkovića, Sučića, Ademija, Ristovskog, Baturine i drugih Dinamo je "izgubio" 50-ak titula u nogama i stotine velikih utakmica koje se igraju pod pritiskom pojmljivim samo za velike klubove.

Sve do povratka Livakovića, Mišić je bio jedini igrač iz stare garde koji je to osjetio i proživio, a njegovo iskustvo navodi se u tom pogledu kao ključno. "Mi smo imali potpuno novu ekipu, osim Mišića su tu svi bili novi. Taj dres Dinama nije lagan, ni grb Dinama, ali su možda bili jedan ili dvojica koji znaju što je Dinamo.

To sam im pokušao prenijeti, a najveću ulogu tu je odigrao Josip Mišić. Trebalo nam je vremena", rekao je Kovačević uoči utakmice s Varaždinom. "Mišić? Igra odlično, najbitniji nam je igrač", potvrdio je Beljo poslije utakmice.

Najveća Dalićeva sramota na koju Dinamo mora paziti

Mišić je tako na savršen način zaokružio dosadašnji dio karijere. Osvojio je titulu s Rijekom 2017. godine, igrao je u Sportingu i PAOK-u gdje je bio u idealnoj momčadi lige. Nakon toga stigao je u Dinamo i bio važan kotač jedne od najvećih generacija u povijesti kluba. Ostao je na Maksimiru i do velike, povijesne i proljetne titule doveo još jednu, potpuno novu generaciju.

Jedino što mu u karijeri nedostaje jest poziv u reprezentaciju. Već je godinama očito da Zlatko Dalić ima neki osoban problem s njim. Drugačije se ni ne može objasniti to da u reprezentaciji nije čovjek koji je pet godina najvažniji igrač najbolje momčadi i profil veznjaka kakav nedostaje u momčadi koja osim Brozovića u Dalićevu mandatu nije imala pravu šesticu.

Dinamo mora imati plan kako optimizirati onoliko godina dobrog nogometa koliko Mišić još ima pred sobom. To je jedini igrač Plavih kojeg se od trenutka kad je kročio u klub rauba preko svake mjere, svaku utakmicu i svih devedeset minuta.

Plaćen je ceh ozljede u ključnom dijelu sezone u kojemu je Dinamo izgubio titulu. Tada je Dinamo u devet utakmica bez Mišića pobijedio tek triput. Klub ga mora naučiti odmoriti, ali mu i naći zamjenu. Hoće li to biti zamjenska šestica ili starter koji će Mišića rasteretiti i dozvoliti mu više slobode u igri, pitanje je procjene maksimirske struke. Ali ona mora zaštititi i čuvati svojeg ključnog igrača.