ODLAZAK Luke Modrića. Tri najstrašnije riječi vezane uz hrvatsku nogometnu reprezentaciju predmet su špekuliranja, prognoziranja i licitiranja još otkad je bivši osvajač Zlatne lopte zakoračio u četvrto desetljeće života. Hrvatska je imala kroz povijest puno velikih igrača koji su postali legende svjetskog nogometa, ali niti jedan utjecajem, kvalitetom i odnosom prema dresu nije toliko dao reprezentaciji.

Iz te perspektive je apsolutno opravdan strah što će biti s Hrvatskom jednom kada desetka Real Madrida odluči da je bilo dosta. Taj dan je danas bliži nego što je ikad bio, a svaki idući će biti malo bliže budućnosti bez Modrića. Iz te perspektive, hrvatski nogomet je u zadnjih pola godine dobio najljepšu moguću vijest. Više nema baš nikakve sumnje da je Mateo Kovačić taj koji može i hoće iskoračiti u lidersku ulogu.

Modrić i Kovačić su zamijenili uloge

Hrvatska javnost, iz sasvim razumljivih razloga, obožava Luku Modrića. Preko granica idealiziranja i vrlo često daleko od granica kritičkog razmišljanja. O svakom drugom igraču i njegovom doprinosu se može govoriti, a Modrićeva uloga i razina igre su teme koje su zabranjene smrtnicima.

O tome možda najbolje svjedoče rezultati Indexove ankete sa sinoćnje utakmice. Tri uvjerljivo najbolje ocijenjena igrača bila su Mateo Kovačić, Dominik Livaković i Josip Stanišić, dok su četvrto mjesto podijelili Luka Modrić i Joško Gvardiol s prosječnom ocjenom od 3.6 (od mogućih 5).

Riječ je o utakmici na kojoj je Modrić dobio samo tri od sedam duela, izgubio je loptu čak 14 puta (uz Barišića najviše od igrača u polju), imao je niži postotak točnih dodavanja čak i od neprepoznatljivog Marcela Brozovića, imao je nula oduzetih lopti i tek jednu presječenu. Čak i kad je objektivno među najgorima na terenu i kada proda tri lopte u opasnoj zoni, za Hrvate je Modrić najbolji.

Jasno je kako je onda blasfemija i nacionalna izdaja svaka percepcija koja Modrića promatra kao igrača, a ne Boga. Međutim, brojke, dojam i trend ne lažu. Kovačić i Modrić su zamijenili uloge. Kovačić je taj koji već pola godine nosi momčad na svojim leđima, a Modrić je njegov izvrsni pomoćnik.

Biologija je tu, uz Kovačićevu kvalitetu, odigrala presudnu ulogu. Modrić više ne može raditi stvari koje je prije radio istim intenzitetom i uz konstantu u svakom susretu. Kovačić sve češće dokazuje da to može.

Kovačićevo prvenstvo života

Generalnu probu za to može li postati vođa reprezentacije Kovačić je imao u Kataru, možda i posljednjem velikom Modrićevom natjecanju za Hrvatsku. Kovačić je spremno uskočio u cipele svojeg dugogodišnjeg suigrača, mentora i idola te je ispit položio s odličnim.

Protiv Kanade, Argentine i u obje utakmice protiv Maroka bio je jedan od najboljih hrvatskih igrača. Konstantno je radio razliku driblingom, probijao je suparničke linije i malobrojnim greškama je sjajno održavao ritam napada.

Modrić je odigrao prvenstvo kakvo ne može odigrati skoro nitko drugi na svijetu s 37 godina s leđima, ali u Kataru smo vidjeli ono što se dalo naslutiti još na posljednjem Euru - postepeno doziranje Modrića unutar same utakmice u skladu s biologijom i guranje Kovačića u prvi plan.

Taj trend nastavljen je i nakon Svjetskog prvenstva. Kovačić sve češće kopira Modrića i u onom što mu je najviše nedostajalo za konkretan učinak - ulascima u šesnaesterac. Dva gola u stilu Pippa Inzaghija, gdje je u gol potrpao odbijance, može značiti da će konačno naći svoju ulogu i u samoj završnici napada.

Javnost prema nikom nije bila toliko nepoštena kao prema Chelseajevom virtuozu

Suigračima u reprezentaciji već dugo su poznate Kovačićeve kvalitete i svi do jednog ga uvijek ističu kao jednog od najvažnijih igrača momčadi i vođu ekipe. Posljednje Svjetsko prvenstvo poslužilo je stoga poboljšanju Kovačićevog imidža pred navijačima i medijima.

Javnost prema nijednom hrvatskom igraču iz ove generacije nije bila nepoštena kao prema Kovačiću. Često smo pisali o tome da zbog sličnih navika u igri na lopti nije lagano uklopiti njega s Modrićem i Rakitićem (kasnije i Brozovićem), a Kovačića se mjerilo isključivo kriterijem koji je vrijedio za Modrića, jednog od najboljih igrača u povijesti.

Tip koji je do 25. godine života u CV-u nanizao Dinamo, Inter, Real Madrid i Chelsea postao je "najveća nogometna prevara", a dobro je poznato koliko se teško riješiti etikete i koliko aktivno javnost radi na pronalaženju i najsitnijih detalja koji bi opravdali činjenicu da su takvu etiketu nekome uopće i stavili.

Utakmica protiv Turske nije nikakva Kovačićeva utakmica života niti "eksplozija" koju smo dugo čekali. Za one koji znaju nečiji doprinos u igri mjeriti nečim drugim osim golovima, Kovačić je odavno svjetska klasa. Ne samo u klubu, kako mu se često spočitavalo, nego i u reprezentaciji.

Modrić će reprezentaciju ostaviti u dobrim rukama

Čak i klubovi poput Real Madrida, koji imaju neograničen budžet, osjete odlazak igrača poput Modrića. Neće biti nimalo čudno ako njegovim odlaskom bude patila i Hrvatska, ali Kovačić je možda najbolje što postoji u ostatku svijeta da ga dostojno zamijeni.

Godinama je učio od najboljeg na svijetu, a sada ga je pretekao po onome što može dati reprezentaciji. Vjerojatno nikad neće biti igrač Modrićeve klase, ali upitno je hoće li Hrvatska u narednih 50 godina imati igrača Modrićeve klase.

Naravno, nogomet nisu samo brojke i postave. Modrićev značaj za ekipu ogroman je i osim igre, a sam Kovačić je nakon utakmice rekao kako Modrić izgleda i igra kao mladić te je još jednom potvrdio koliko im kapetan znači. S druge strane, Kovačić igrom pokazuje momčadi da ga može slijediti.

Kovačićevu budućnost kao lidera reprezentacije odredit će i puno faktora na koje on ne može bitno utjecati, kao što je to bio slučaj i s Modrićem. Valja se nekad podsjetiti da su sve do pobjedničke generacije iz Rusije navijači baš Modrića često prozivali da ne igra na istoj razini za Real i Hrvatsku.