Sa splitskih Firula na svjetsku scenu katapultirani su Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević i Mario Ančić.

 

Počelo s Pilićem. Imao je veličanstvenu igračku karijeru, a karizma i ugled među tenisačima u to vrijeme bili su nevjerojatni. Bio je središnja osoba poznatog wimbledonskog bojkota 1973. kad mu je zbog suspenzije jugoslavenskog saveza podršku dala cijele teniska elita. Više od 80 najboljih tenisača svijeta odbilo je te godine igrati na Wimbledonu u znak podrške hrvatskom mušketiru.

 

Pilić je bio sjajan igrač i jedan od najvećih trenera svih vremena.

 

Davis Cup osvajao je s čak tri reprezentacije. Njemačku je predvodio do vrha tri puta (1988., 1989. i 1993.), na čelu Hrvatske bio je 2005., a u ulozi stručnog savjetnika pomogao je i Srbiji da podigne trofej 2010.

 

''Bit će otvoren i veoma tvrd meč. Odigra li Hrvatska dobro, budu li svi igrači na svom maksimumu, laganu prednost dao bih igračima Željka Krajana. Međutim, svi oni koji misle da je Hrvatska veliki favorit, varaju se. Hrvatska je imala nevjerojatnu sreću sa ždrijebom. Jednom u 30 godina dogodi se da reprezentacija bude domaćin u polufinalu i finalu. Priliku koja nam se otvorila moramo iskoristiti. Velika je stvar igrati finale pred svojom publikom i zato mislim da je puno bolje da smo u finalu dobili Argentinu, nego da smo morali ići u goste Britancima. Naša je reprezentacija odlična, imamo strašne igrače koji imaju veliku želju za pobjedom, ali ponavljam, očekujem neizvjestan meč do samog kraja'', prognozira Pilić i analizira igračke prednosti Hrvatske.

 

 

''Imamo odličnu ekipu. U Davis Cupu jako je važno imati pravi par, a mi ga imamo s Dodigom, koji je majstor za igru parova. Bilo bi sjajno da se Čilić prvog dana ne potroši, pa da može igrati i parove te da relativno svjež dočeka treći dan i vjerojatno ključan meč s Del Petrom. Del Potro je vrhunski tenisač, koji je po svojoj kvaliteti trebao godinama biti u samom vrhu. Problemi s ozljedama dosta su ga unazadili, ali kada je zdrav sposoban je igrati na najvišoj razini i pobijediti svakoga. Međutim, nemojmo se zavaravati. Argentina nije samo Del Potro. Nisu ljudi slučajno došli do finala. Mayer, Delbonis i Pella odlični su igrači. Ne zaboravite, Argentinci imaju bogatu tenisku tradiciju, imaju velikane poput Villasa, Clerka i Nalbandiana, a danas imaju čak devet igrača u prvih sto na svijetu i nisu nimalo bezazlena momčad. Na papiru je Hrvatska favorit, ali to će tek trebati dokazati'', smatra Pilić.

 

Najvećeg trenera u povijesti Davis Cupa pitali smo da nam protumači ulogu izbornika u tenisu, jer mnogi laici smatraju da je to najlakši posao na svijetu. 

 

''Ljudi svašta pričaju, a da pri tome nemaju pojma. Uloga izbornika u tenisu je strahovito bitna. Izbornik je u isto vrijeme prvi operativac reprezentacije. Njegova je uloga da drži sve pod kontrolom, da vodi računa o logistici, da bude upoznat sa svim što se događa u momčadi. Vrhunski izbornik mora biti teniski stručnjak, ali u isto vrijeme nužno je da bude pravi psiholog i pedagog. Užasno je važno da igrači imaju respekt prema izborniku, da u pauzama otvoreno komuniciraju s izbornikom jer dvije glave puno će pametnije procijeniti situaciju na terenu nego jedna. Osim toga, izbornik bira i igrače. U situacijama kad imate nekoliko igrača podjednake kvalitete, morate pažljivo vagati svaku sitnicu da se ne bi prevarili u odabiru. Taktika je u takvim situacijama ključna'', rekao nam je Pilić te nastavio:

 

''Pravi izbornik u svakom trenutku mora dobro znati u kakvom mu je psihičkom i fizičkom stanju igrač. Nerijetko je puno važnije dobro procijeniti u kakvom je tonusu neki igrač, nego isključivo momčad birati po plasmanu na ATP ljestvici. Često su u povijesti Davis Cupa ključne poene donijeli igrači iz drugog plana. Ako imate samo dva kvalitetna igrača, tada nemate što dvojiti i niste u problemu, ali što ako u momčadi raspolažete s nekoliko podjednako dobrih igrača? Tu odlučuju nijanse, a moram se pohvaliti da sam u karijeri uglavnom imao dobar nos u takvim situacijama, najviše kad sam vodio Njemačku. Neke važne mečeve sam dobio s drugorazrednim igračima, koji su u ključnim trenucima skidali igrače iz TOP-a 10.''

 

''Zajedno smo osvojili Davis Cup 1993., ali najteže mi se bilo nositi s tim za vrijeme Olimpijskih igara u Barceloni godinu dana ranije. Osvojili smo olimpijsko zlato, a njih dvojica van terena za cijelo vrijeme Igara nisu jedan s drugim progovorili riječ. Možete misliti kako mi je bilo u tim trenucima stvarati pobjedničku atmosferu. Išao sam od sobe do sobe i razgovarao s njima. Satima. Uglavnom bih im govorio ono što žele čuti, samo da bi bili zadovoljni. Pravi izbornik mora biti i strašan diplomat. Nije me bilo briga pričaju li njih dvojica ili ne. Fućkalo se meni za njihov ego, zanimalo me samo olimpijsko zlato i sve što sam mogao napravio sam da do tog zlata i dođemo. Ako je cijena zlata bila da važem riječi, da pazim što ću ispred koga reći, u redu, pristao sam na to. Sve je to bilo u službi osvajanja olimpijskog zlata. Izbornik mora biti iskusan, a iskustvo se ne može platiti niti preko noći steći.''

 

 

 

''Nije mi jasno zašto se ta priča zakotrljala. Nikada s Karlovićem nisam imao problema. Što se tiče tog spornog meča u Argentini 2002., Ivo je u Buenos Aires došao s dva dana zakašnjenja, a cijela momčad je očekivala da će igrati Krajan zbog činjenice da smo igrali na zemlji. Tada sam napravio nešto za mnoge neobično. Odlučio sam da Krajan i Karlović igraju kvalifikacijski meč za mjesto u udarnoj momčadi. Nakon nekoliko sati igre, u petom setu dobio je Karlović s 6:4 i time je osigurao mjesto u prvom timu. Zašto bih ga tada stavio ako sam imao nešto protiv njega? Nikad u životu nisam birao igrače ravnajući se politikom i nikad nije me bilo briga kako se zove određeni igrač i gura li ga netko sa strane. Uvijek su mi igrali oni za koje sam u datom trenutku smatrao da su najbolji. Jesam li svaki put bio u pravu, to je sad drugi par rukava, ali nastojao sam biti pošten i prema sebi i cijeloj momčadi. 

 

Mnogi danas zaboravljaju da je Karloviću u ono vrijeme bilo jako teško. Ispred sebe imao je Ljubičića, Ančića i Ivaniševića, a on u to vrijeme nije bio toliko dobar. Zapravo, Karlović najbolji tenis igra u posljednje dvije godine.''

 

 

 

 

''Ne. Nismo se čuli ni vidjeli ima nekoliko godina. U zadnje vrijeme ne idem više na velike turnire, pa nemam doticaj s igračima kao nekad, ali s nekima sam i dalje u jako prisnim odnosima. Kako s njemačkim savezom i dalje imam ugovor, često putujem tamo i uvijek se nađem i s Beckerom i sa Stichom. Također, s Đokovićem sam i danas u jako bliskim odnosima.''

 

 

''Đoković je žario i palio pet godina, umorio se, a onda je napravio jednu veliku, po mom mišljenju, preveliku pauzu. Nakon jedne takve pauze, užasno je teško nastaviti kao da se nije dogodilo ništa. Ne bojim se ja za Novaka, vratit će se on, ali mislim da se to neće dogoditi odmah. Rekao bih da za šest mjeseci možemo očekivati Đokovića opet u šestoj brzini. Ono što je on napravio u zadnjih par godina, nestvarno je. Mislim da nitko nikada nije toliko dominirao. Međutim, preveliki je pritisak bio na njemu. Mediji, navijači, sponzori… Svi su tražili još, kao da to što je napravio nije bilo dovoljno. Jednostavno se umorio, zasitio, ili da budem slikovit, rekao bih da je Novak bio žrtva vlastitih trofeja i čudesnih rezultata. Ali, vjerujem da će se vratiti na najbolji mogući način jer kad je Novak sto posto spreman i maksimalno koncentriran i dalje je najbolji na svijetu.

 

Na scenu dolazi mnogo mladih, dobrih igrača. Posebno mi je za oko zapeo Austrijanac Thiem, pa zatim sve bolji je i Nick Kyrogos. Ipak, najviše me impresionirao Alexander Zverev. Ako sve bude kako treba, ako se taj dečko bude pravilno razvijao, ne sumnjam da će vrlo brzo doći na sam vrh. Zverev je budućnost svjetskog tenisa.''