PITANJE je sata kada će Nicolas Pepe, dosad krilni napadač OSC Lillea, potpisati za Arsenal. Klub iz Londona za 24-godišnjeg napadača planira isplatiti rekordnu odštetu od 80 milijuna eura, što je ujedno i najveći iznos za jednog igrača koji je napustio Ligue 1. Dosad je više novca isplaćeno samo za Kyliana Mbappea, ali on je ostao u Francuskoj i dres Monaca zamijenio onim PSG-a.

Nicolas Pepe bio je glavna ofenzivna snaga Lillea, kluba koji je prošle sezone pomalo iznenađujuće osvojio drugo mjesto u Ligue 1, i to ispred klubova sa značajno većim budžetom i igračkim imenima kakvi su Lyon, Marseille ili Monaco (koji je, samo da se spomene, doživio potpuni fijasko). Svoj će fantastični učinak od 22 gola i 11 asistencija pokušati preslikati i na Premier ligu, a u društvu s Aubameyangom i Lacazetteom trebao bi imati i pravu podršku kakvu u Lilleu nije imao.

Međutim, kako je riječ o igraču koji je prethodno bio gotovo pa potpuno nepoznat široj javnosti, s pravom se postavlja pitanje; je li ovo ipak preveliki rizik? Treba li dati rekordnu odštetu za igrača koji bi mogao biti tek jednogodišnje čudo? Sve u svemu, je li dosad pokazao dovoljno kako bi bio vrijedan ovakvog rizika?

Čudo od sezone 

Pravi igrači imaju prave brojke - svojevremeno je izjavio Brian Billick, jedan od najpoznatijih trenera i analitičara američkog nogometa. Što se nogometa tiče, stvari nisu nimalo drugačije. Ako ste dovoljno upoznati s analitičkim oruđem, svi najbolji igrači svijeta - bili oni napadači poput Messija ili Mbappea ili defenzivci poput Busquetsa ili Van Dijka - bit će jednostavno značajno uspješniji ili efikasniji od svojih kolega. Nakon dobrog skena njihove igre jasno je da imaju i prave brojke.

Što se Pepea tiče, nedavno je, u razgovoru za talkSport, njegov dosadašnji suigrač Jose Fonte odradio skauting pun superlativa: "On je igrač koji može igrati za najveće klubove. On je super brz, ima neviđenu mekoću lijeve noge, nitko po tom pitanju nije bolji. Sjajno završava akcije, izvodi penale, izvodi slobodne udarce te je vrlo, vrlo efikasan igrač. Mislim da navijačima Arsenala slijedi prava poslastica od kupovine."

Brojke ne lažu 

Ono što potvrđuje superlative izrečene od njegovog poznatog suigrača njegove su brojke, koje su na granici fascinantnog. U svim bitnim ofenzivnim kategorijama (te u duelima općenito) on je igrač koji se nalazi među top 10 u ligi, a često i među top 3. Takva statistika vrlo jasno indicira kako nije riječ samo o igraču koji individualno donosi golove nego može biti opasan kao netko tko stvara i dodatan prostor suigračima te je nerijetko nezaustavljiv u igri 1 na 1.

Takav spoj doista je rijedak. Za početak, prošle su sezone samo dva igrača u ligama Petice imali preko 20 golova i preko 10 asistencija. Jedan je Lionel Messi, a drugi je upravo Nicolas Pepe. Činjenica da igra u Ligue 1 nimalo ne mijenja na stvari, a razlog je jednostavan. U posljednjih 10 godina, ako ne računamo igrače PSG-a (koji su već kupljeni kao zvijezde) i one preko 25 godina, samo je još jedan (mladi) igrač uspio upisati preko 20 golova i preko 10 asistencija te sličnu dominaciju u svim kategorijama. On je također igrao za Lille, te je slično postigao u sezoni 2011./12. Riječ je o sada već slavnom Edenu Hazardu, a svima je poznato kako se razvila njegova karijera.

Ako bi Nicolas Pepe ostao čak i za klasu ili pola klase lošiji igrač od Hazarda, ovaj bi iznos svejedno bio u potpunosti opravdan. Relativno gledajući, Hazard je plaćen 37 milijuna eura, a Chelsea je tada imao proračun 250 milijuna eura. Dakle, 15 posto proračuna utrošeno je na njegovu akviziciju. 80 milijuna eura danas iznosi nešto manje od 18 posto ukupnog proračuna Arsenala. Relativni je iznos gotovo pa identičan, a Hazard je u perspektivi bio jedna od najboljih kupovina posljednjeg desetljeća, na cijelom europskom tržištu.

Je li predobro da bi bilo istinito?

Kao što s ljudima često biva, nije sve savršeno. Za početak, njegovo se ime spominjalo uz bok danas najvećih i najuspješnijih klubova (a Arsenal to više nije) kakvi su Liverpool ili Bayern pa su čelnici oba velikana odustali od ovog reprezentativca Obale Bjelokosti. Postoje glasine (zasad samo iz kuloara) kako je riječ o igraču vrlo teška karaktera i nepouzdane discipline. O nekom poput Ousmanea Dembelea, koji pod pravom paskom (kao što je Dembeleu bio Tuchel ili Pepeu Gaultier) može pružati vrhunske partije, ali jednako se tako lako ozlovolji ako stvari ne krenu po njegovom ili ako mora grijati klupu, pa makar i kratko. A to bi i u Liverpoolu i u Bayernu sigurno bio slučaj.

No to nije niti jedini problem. Dubljim uvidom u njegove brojke, pogotovo one koje se tiču postizanja golova, stječe se dojam kako je riječ o prilično jednodimenzionalnom igraču. Sve golove postiže gotovo pa isključivo lijevom nogom i unutar šesnaesterca. Dakle, nema pogodaka glavom niti onih s distance, a također se vidi da je dobar dio njegovih golova plod udaraca s bijele točke.

Ovo je samo prividan problem jer baš je i sam Hazard u toj famoznoj sezoni također postigao devet golova iz jedanaesteraca te čak 18 od 20 golova unutar 16 metara. Općenito, na današnjoj top nogometnoj razini nema igrača (osim eventualno Messija, Coutinha i Eriksena) koji bi bili sposobni redovito zabijati više od pet golova u sezoni izvan kaznenog prostora te usto redovito zabiti 15 ili više golova po sezoni. Što se njegove desnice tiče, morat će je naučiti koristiti bolje, baš kao što je Hazard to napravio s lijevom nogom. To će biti stvar upornosti i treninga.

Vrijedi li onda Pepe rekordnu odštetu?

U jednoj riječi - apsolutno. Da, postoje rizici: on je nešto stariji igrač nego li je Hazard bio kada je prelazio u Premierligu te ga prati loš glas što se tiče ponašanja. Također, netko je tko treba napredovati što se igre desnom nogom tiče. Ali kada bi imao tri godine manje te kada ne bi imao problema s disciplinom, njegova cijena ne bi bila 80 milijuna eura, već 150 - koliko je otprilike PSG platio Monacu za usluge Mbappea.

Arsenal već treću sezonu zaredom neće igrati u Ligi prvaka niti ima ekipu koja bi slovila kao favorit Premierlige. Na tržištu igrača nisu prvi izbor nikome. I zato, ovo je minimalan rizik koji moraju preuzeti kako bi doveli igrača koji potencijalno može postati nešto što je Eden Hazard godinama bio za Chelsea. Njegov je učinak daleko iznad onoga što su u istom prvenstvu odigrali bilo Thomas Lemar ili Anthony Martial, a niti jedan od njih dvojice nije plaćen značajno manji iznos.

Stoga, što se Arsenala tiče, Nicolas Pepe vrijedi svake lipe jer postoji šansa da su dobili igrača koji je razinom talenta iznad trenutačnih klupskih ambicija. Ukratko, kao što je i rekao Jose Fonte - mogli bi pogoditi jackpot.